Na rijeci Marni (Marne)
Marna je rijeka u Francuskoj desna pritoka rijeke Sene duga 525 km, a tijekom I. Svjetskog rata na njoj će se odigrati dvije velike bitke.
Prva bitka na Marni (05. do 13. rujan 1914. godine)
Tijekom graničnih bitaka u I. Svjetskom ratu Saveznici su na Zapadnoj bojišnici pretrpjeli niz neuspjeha. Izgubili su grad Namir, prisiljeni su evakuirati Miluz (Mulhouse) i povukli se iz Nansija, te zatim i s rijeke Marne. Istodobno pet njemačkih armija nadire kroz Francusku i ugrožava Pariz sa sjeveroistoka. Zapovjednik francuskih snaga general Žofr odlučuje se na odstupni manevar s ciljem da na svojem lijevom krilu stvori potrebitu snagu i moć svojih postrojbi koje bi bile kadre za obuhvat njemačkog desnog krila, a istodobno na ostalim crtama bojišnice savezničke bi postrojbe na sebe vezale i trošile njemačke snage. Tako je zapovjeđeno francuskim posadama u utvrdama Belfor, Epinal i Tul da na sebe vežu što brojnije njemačke postrojbe i upornom ih obranom zadrže, a ostalim postrojbama zapovjeđeno je povlačenje na crtu Verdun – Sent Kanten. Na lijevom krilu, od britanskih i francuskih postrojbi ustrojena je 6. armija (7. i 4. korpus, 45. divizija i još četiri pričuvne divizije, konjanički korpus generala Sordeta i 3 eskadrile). Namjera je da te snage tuku u obuhvatnim manevrima njemačko desno krilo, no, to se nije ostvarilo jer su njemačke armije potisnule francusko lijevo krilo. Nadnevka 26. kolovoza njemačka 1. armija (2., 3., 4. i 9. korpus, 4. pričuvni i 2. konjanički korpus) pod zapovijedanjem generala Kluka tuče britanske postrojbe kod Kata i Landresija, a kod Kambrea odbacuje francuske postrojbe. Umjesto da se zaustavi na rijeci Somi i organizira obranu, britanski maršal Frenč i prelazi rijeku Oasu (Oise). Tim nepromišljenim manevrom britanskog maršala stvorena je velika nebranjena praznina između francuskih 5. i 6. armije. Nakon neuspjelog pokušaja francuske 5. armije (1., 3., 10. i 18. korpus, dvije pričuvne divizije, konjanički korpus Konoa (Conneau), uz potporu 76 teških topova i 6 eskadrila) pod zapovijedanjem generala Lanrezaka kod grada Sent Kantena, francuski zapovjednik Žofr prisiljen je zapovjediti daljnje opće povlačenje. No, njemačka 1. armija koja proganja francusku 5. armiju iznenada mijenja svoj smjer i okreće se prema rijeci Seni i nastavlja prema Kompjenju, a njemačko Vrhovno zapovjedništvo prebacuje se u Luxemburg i to odobrava, ali nema potpuni uvid u stanje na bojišnici. Tako general Moltke zapovijeda generalu Kulku da nastupa u ešeloniranom složaju iza njemačke 2. armije (gardijski, 7. i 10. korpus, 7. i 10. pričuvni korpus, te 1. konjanički korpus) kojom zapovijeda general Bilov . No, 1. armija već je složila ešalonirani složaj, ali se nalazi ispred 2. armije i general Kulke ne može izvršiti zapovijed. General Kulke poradi toga prelazi 3. rujna rijeku Marnu kod La Ferte sous Jouarre i Šato Tjerija i izbija na crtu Rebais – Monmiraj, a time je potpuno izložio svoj desni bok iz smjera Pariza. Francuski zapovjednici zamijetili su to odmah, pa ubrzano okreću i poreslažu svoje armije, a njemačko Vrhovno zapovjedništvo uopće na to ne reagira. (Athumanunhu nikada nije bilo jasno zašto bar nisu upozorili 1. armiju da se francuske armije ubrzano preslažu na njezinom desnom boku!?) Tek tijekom dana Moltke je uvidio da se 1. armija nalazi u pogibelji, pa žurno zapovijeda njemačkoj 3. armiji (12. i 19. korpus, te 12. pričuvni korpus) kojom zapovijeda general Hauzen da nastavi pokret prema rijeci Seni u smjeru grada Troyes. Istodobno njemačkoj 1. i 2. armiji zapovjeđeno je da svoje bojišnice okrenu na zapad (1. armija između Oase i Marne, a 2. armija između Marne i Sene), a nakon toga da odmah napadnu francusko desno krilo iz pozadine i potuku ga. Njemačkoj 4. armiji (8. i 18. korpus, 8. i 18. pričuvni korpus i 4. konjanički korpus) pod zapovjedništvom generala Vitemberškog, te 5. armiji (5., 6., 13. i 16. korpus, 5. i 6. pričuvni korpus, te 4. konjanički korpus) pod zapovjedništvom prijestolonasljednika Vilhelma zapovjeđeno je da probiju francusko središte i nastave nastupanje kako bi omogućile njemačkoj 6. armiji (21. korpus, 1., 2. i 3. bavarski korpus, 1. pričuvni bavarski i 3. konjanički korpus) pod zapovjedništvom bavarskog prijestolonasljednika Rupperchta, te 7. armiji (14. i 15. korpus, te 14. pričuvni korpus) pod zapovjedništvom generala Heringena prijelaz preko Mozela (Moselle).
< | svibanj, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!