Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

subota, 23.04.2005.

Bitka za Staljingrad

Kraj i nestanak nekada moćne i ponosne 6. njemačke armije

Paulus je shvatio da ga je Hitler promaknuo u feldmaršala s jasnom porukom: 'Nikada ni jedan njemački feldmaršal živ se nije predao neprijatelju.' No, Paulus više nije tako razmišljao, premda je potpisao pisanu dopuštenje svim njemačkim časnicima da izvrše samoubojstvo kako bi sačuvali svoju čast. (Ovdje Athumanunh na trenutak respektira Paulusa, ali mu opet teško zamjera što nije zatražio predaju i time spasio živote svojih napaćenih vojnika!) Paulus pak je odbio pješke krenuti u zarobljeništvo, te je izričito zatražio od Sovjeta da se njemu i svim njegovim generalima osigura vozilo. Sovjeti su prihvatili taj uvjet i osigurali mu vozilo. Nadnevka 31. prosinca, u sam suton, u stožeru sovjetskog generala Vasilija Čujkova koji je uspio obraniti Staljingrad sa svojom 62. armijom, feldmaršal Paulus potpisao je predaju. Otpor je pružala još samo njemačka 'Sjeverna skupina' kojom je zapovijedao general Strecker koji se uzaludno nadao da će svojom borbom omogućiti bijeg feldmaršalu Paulusu iz grada, ne znajući da se on već predao. Nakon iscrpljujućih i teških borbi 2. veljače predao se i general Strecker, ali njegovi su vojnici već svi bili mrtvi, pa se predao samo on i nekolicina njegovih stožernih časnika. Nadnevka 3. veljače Hitler je objavio njemačkom narodu da je Staljingrad pao, proglasio je četverodnevnu nacionalnu žalost, a na odar je položio vijenac na kojem je pisalo 6. armija. Taj 'betežnik' je pokopao svoje žive vojnike koji su bili u sovjetskom zarobljeništvu. Nikada Hitler nije priznao da postoje živi vojnici pripadnici 6. armije koji su se borili u Staljingradu. Ma zamislite samo 2500 časnika i jedan feldmaršal, te oko 85 000 vojnika nalazi se u zarobljeništvu, a Hitler to niječe. Nakon strašne golgote u Njemačku se vratilo samo oko 5000 tih zarobljenika koji pak napušteni i zaboravljeni od svih, nikada, sve do smrti nisu željeli spomenuti ili izgovoriti o bilo čemu iz Staljingrada. Njemačka vojska je u bitkama za Staljingrad izgubila 147 200 vojnika koji su poginuli, a vrijednost uništene vojne oprema penjala se na nekoliko milijardi maraka štete. Na kraju još nekoliko rečenica. Francuski general i predsjednik tijekom obilaska Staljingradskog bojišta izgovorio je zbunjujuću rečenicu: 'Ma koliko ja ne volio Nijemce, moram priznati da su doista veliki narod kad su doprli čak do Staljingrada.' Kada su stigla pisma njemačkih vojnika iz zarobljeništva Hitler je zabranio da se podijele rodbini i mirno rekao: 'Naši vojnici koji su se borili u Staljingradu su mrtvi. To nisu pisma naših vojnika.' Paulus pak je u svojim memoarima zabilježio: 'Njemački narod je zaslužio ovakvu kaznu, jer samo ako doživimo ovakvo uništenje možemo shvatiti kome smo vjerovali i što smo učinili.'
Kraj

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!