Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu
nedjelja, 10.04.2005.
Bitka za Staljingrad
Opća situacija koja će dovesti do bitke za Staljingrad
U zimskim bitkama, potkraj 1941. i početkom 1942. godine, njemačka je vojska pretrpjela teške gubitke, a poraz kod Moskve zauvijek je odagnao legendu o nepobjedivosti Wermachta. Hitler je svu krivicu za poraze na istočnom bojištu prebacio na visoke časnike prema kojima nikada nije ni skrivao otvorenu mržnju. Odmah je smijenio veći broj feldmaršala i generala, pa je zapovjedništvo preuzeo u svoje ruke bolesno uvjeren u svoje savršenstvo i nepogrješivost, a to će ubrzo opet dovesti do niza katastrofalnih poteza na bojištu, koji će izazvati nepotrebnu smrt i patnje stotine i stotine tisuća vojnika. Njemački feldmaršali i generali znali su da će sudbina rata biti riješena na Istoku, u nepreglednim prostranstvima Rusije, a da je 1942. godina posljednja godina u kojoj njemačke armije mogu poduzeti snažnu ofenzivu. Uvjeren da invazije zapadnih Saveznika neće biti Hitler je iznio u siječnju 1942. godine svoj plan i pritom naglasio: ' Ovog će ljeta Sovjeti biti razbijeni i spasa im nema. Boljševike ćemo odbaciti toliko daleko na Istok da se oni više nikada neće moći dotaknuti kulturne Europe. Odlučio sam napasti Kavkaz kako bih se dočepao nafte Irana i Iraka.' Izgled bojišnice u proljeće 1942, bio je vrlo krivudav, neobično je duga ta crta bojišta, a proteže se od Baltika do Azovskog mora. Tu krivudavu i dugu crtu bojišta (oko 3680 km) drži njemačka grupa armija 'Jug', a kasnije ona će se podijeliti na grupu armija 'A' i 'B'. Upravo te dvije grupe armija zadužene su i odgovorne za gotovo polovicu istočnog bojišta. Njihova odgovornost proteže se od Rostova do Orela gotovo 500 km, a njihovi pretrpljeni gubici jasno su dali do znanja da se više ne može računati na istodobni prodor uzduž cijele crte bojišnice. Zato je potrebito odabrati samo dio bojišta gdje se može postići uspjeh. Njemačkom zapovjedništvu kristalno je jasno da je jedino moguće napasti na Južnom bojištu, jer su Lenjingrad na sjeveru i Moskva u središtu postali nedostižni ciljevi. Prodor kroz jug tadašnjeg SSSR – a otvorio bi izglede za zaposjedanjem 'Sovjetske žitnice', tu su i veliki izvori nafte, a tu je i žila kucavica – rijeka Volga i željeznička pruga kojima se opskrbljuje sjever i središte SSSR – a. Potpuno je jasno svakom laiku, a ne vojnim operativcima da se otuda 'hrane i poje' gotovo sve sovjetske divizije. Tu su i tvornice oružja i velika koncentracija stanovništva koje predstavlja svježu popunu sovjetskih postrojbi. U početku grad Staljingrad samo je strateški vojni cilj njemačkih zapovjednika koji im treba osigurati bok tijekom prodora prema Kavkazu, te bi bio velika baza za ostale operacije u području rijeke Volge, a bolesni Hitler želio pak je još jednom cijelom Svijetu pokazati svoju superiornost. Athumanunh će se složiti da je Staljingrad, vojnički gledano, jedino moguće mjesto prijelaza rijeke Volge, jer baš tu su velike ravnice srednje Azije koje se protežu sve do gorja Ural, a baš na Uralu koncentrirane su sve Sovjetske ratne tvornice koje su demontirane iz čitavog SSSR-a, a do kojih nikada nije moglo doprijeti njemačko ratno zrakoplovstvo. Hitler i njegovi megalomanski bolesni planovi već su vidjeli Iran, Irak i Tursku kao dio Trećeg Reicha. No, ni Sovjeti nisu bili baš naivni, sve to znaju i oni, a kad se doda još k tome da je Staljingrad za Sovjete tada pitanje nacionalnog ponosa, onda Athumanunh slobodno kaže: 'Staljingrad je neminovno morao postati mjesto koje je gore od pakla.'
| < | travanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Opis bloga
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
O vojnicima, dočasnicima i časnicima
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
O ratovima
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Athumanunhova promišljanja
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!