Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

ponedjeljak, 28.03.2005.

Bitka kod Hohkircha

Sve je ovako isplanirano bilo i urađeno, poduzete su sve mjere za prikrivanje napada ostavljajući kod Prusa dojam da se ništa značajno ne zbiva. Graničarske postrojbe iz Hrvatske danonoćno su slijetale pruske položaje i ta 'pandurada', kako su je nazivali Prusi, nakon nekog je vremena od njih prihvaćena kao normalna. Predstražarnice su cijele noći pjevale i dovikivale se, vojnici su u šumi rušili drveće za opkope i stalno se dozivali, u taborima je cijele noći održavana vatra i čula se vojnička pjesma. Onda tog tmurnog i maglovitog jutra 14. listopada 1758. godine, nakon što je na crkvenom tornju sela Hochkirch odzvonilo pet sati, otvorena je strahovita puščana paljba po pruskim predstražarnicama. Službujući pruski časnik pomislio je da je to opet jedna od 'normalnih pandurada', ali kad je paljba započela i iz topova na uzbunu su podignute pruske postrojbe 'Diringshofen', 'Benkendorf' i 'Plathof' koje su taborovale u blizini. Dok su sneni i poluodjeveni pruski grenadiri još grabili svoje oružje u tabor su im upali pješaci austrijske pukovnije 'Haller' i mnogobrojni graničari iz hrvatskih postrojbi. Jedan od preživjelih pruskih grenadira kasnije je ispričao da se s fijukom topničkih i puščanih naboja stalno čulo 'Udri!', pa onda 'Hudry!', jasno je da su to bojni pokliči hrvatskih i mađarskih vojnika iz graničarskih i husarskih postrojbi. Ubrzo je tamno jutro osvijetljeno stalnim svijetlom eksplozija, zrakom su se čuli udari sablji i puščanih naboja, a krici ranjenih vojnika bili su sve jeziviji. Jasno je da je bitka prerasla u strašni karijer, a opći metež zbunio je i topnike pruske bitnice koja nije više razlikovala bijele austrijske odore i medvjeđe kape, od plavih pruskih odora i mjedenih kapa pruskih grenadira, pa ona djeluje paljbom i po protivniku i po vlastitim snagama. General Laudohn na čelu lake konjaničke pukovnije 'Lövenstein' dotukao je pruske grenadire. Pruska pješačka pukovnija 'Forcade' pokušala je u protuudaru povratiti položaje, ali je odbijena. Sam Friedrich II. osobno je uzjahao i na čelu pukovnije 'Wedel' kreće prema napadnutom boku. Dakako, Friedrich II već je bio izvješten o porazu njegovih grenadira kao i o gubitku topničke bitnice kod Hochkircha koju su Laudohnove i Daunove postrojbe jednostavno otele iz ruku pruske bojne 'Markgraf Karl'. Druga bojna te iste postrojbe očajnički i grčevito brani se u samom gradu Hockirchu kojeg su opet zapalile graničarske postrojbe Hrvata koji poput stršljena nagrizaju i slijeću pruske grenadire. U tom očajničkom položaju, a kako su ispalili sve streljivo, pruski grenadiri pokušavaju proboj iz Hochkricha, ali to je uspjelo samo desetom dijelu postrojbe. Hrvatski graničari jednostavno su ih u strašnoj klaonici posjekli. Ziethenovo konjaništvo i kirasirska pukovnija 'Schönaich' žurno su se preslagali i krenuli u protunavalu s namjerom da poprave tešku situaciju u kojoj su se nalazili svi pruski položaji. No, u zao trenutak, O'Donellovo konjaništvo udarilo im je u bok i odbacilo ih. Lijevo od Zietena, feldmaršal Keith na čelu pješačke pukovnije 'Kannaker' s ostacima razbijenih pruskih postrojbi pokušava protunavalu, ali i ona je odbijena u strašnim gubitcima po Pruse. U toj protunavali poginuo je i feldmaršal Keith. Hrvatski graničari umotali su ga, u jedan od svojih crvenih plašteva, te ga položili na oltar mjesne crkve. Kad je Daun to vidio briznuo je u iskreni plač jer je on bio veliki prijatelj Keithovog oca.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!