GETTYSBURG – najdramatičnija bitka građanskog rata
U lipnju 1863. godine, nakon više od dvije godine krvavog sukoba, vojska generala Roberta E. Leea prelazi rijeku Potomac i kreće u napad na Sjever. To je vojska od 70 000 vojnika. Kreću se polako i oprezno, a planine ih skrivaju. Žele izvući Sjevernjake na otvoreno i uništiti ih.
Vojska Potomaca, 80 000 vojnika primjećuje Južnjake i kreće sjeverno od Virginie u veliku potjeru uskim cestama Merylanda i Pensylwanie.
General Lee zna za pismo južnjačke vlade, nudi mir. Naći će se na stolu Abrahama Lincolna, predsjednika USA, dan nakon što Lee uništi vojsku Potomac, negdje sjeverno od Washingtona … -
Nakon bitke kod Gettysburga
Uvijek velikodušan general Lee nakon bitke kod Gettysburga obratio se preživjelim i ranjenim vojnicima i časnicima te preuzeo na sebe krivnju za poraz.
Iz knjige o generalu Lee:
-…
Ja sam kriv.
Vojnici i časnici skidajući svoje šešire, gromoglasno stanu vikati: Ne!
Mislio sam nepobjedivi smo. Ja sam kriv, prijatelji.
Vojnici se stanu zbijati oko generala na konju: Ne generale!
Slušajte me, molim Vas. Ja sam kriv za sve.
Ne! Ne! Ne, generale!
Slušajte me, sada se moramo odmoriti. Borit ćemo se drugi dan. On će doći, a dotad … Moramo pokazati stegu! Neka nas nikad ne vide da bježimo. Čujete li? Nikad!
Jedan od malobrojnih preživjelih časnika istupi pred generala: Napadnimo ih opet! Znamo da možemo uspjeti! …-
Zapovijed za predaju – posljednja zapovijed generala R. E. Leea
GENERAL ORDERS No. 9.
HDQRS. ARMY OF NORTHERN VIRGINIA
April 10, 1865.
Nakon četiri godine naporne službe koje su obilježile nenadmašnu hrabrost i odvažnost vojske Sjeverne Virginije, ona je sada prisiljena na predaju sa cjelokupnim ljudstvom i ostalim resursima. Ne želim sumnjati ili reći da se Vi koji ste prošli toliko mnogo teških bitaka ne bi i dalje hrabro i pošteno borili. Ništa Vam ne može nadoknaditi izgubljeno, ali vjerujte učinio sam najbolje za Vas i sad želim izbjeći Vaše daljnje žrtve ako bi nastavili borbu.
Prema uvjetima sporazuma svi časnici i vojnici mogu zadržati svoje konje i slobodno se vratiti svojim domovima.
Vašu volju i želju za borbom tijekom svih godina primio sam sa zadovoljstvom i sada Vam se zahvaljujem na Vašoj vjernosti i odanosti u službi. I zato molim milostivog Boga da Vam pošalje svoj blagoslov i zaštitu.
Još jednom divim se Vašoj nepromjenjivosti, vjernosti i odanosti našoj domovini koja će sigurno znati dugo i trajno cijeniti Vaše plemenite žrtve za nju i Vašu djecu.
Na rastanku sve Vas srdačno pozdravljam.
Zbogom!
Robert Edward Lee, General
< | listopad, 2004 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!