Kemal Mujičić Artnam https://blog.dnevnik.hr/artnam
nedjelja, 20.01.2013.
Thomas Bernhard: HLADNOĆA, IZOLACIJA
Thomas Berhnard svakako ne spada u pisce koje rado čitam, pa ipak ovo je već peta njegova knjiga koju sam pročitao. Ne slažem se s njegovim cinizmom, blaćenjem austrijskog provincijalizma, preziru prema religiji, u prvom redu prema Katoličkoj crkvi, mržnji prema svemu različitom od njega i mržnji svega što je njemu slično, ne slažem se, velim, kao što se s njim nije slagala ni velika većina austijskih čitatelja, pa ipak ga, evo, uporno čitamo. Zašto? Priznajem mu majstorski stil pripovjedanja, bez ijedne pukotine, naprosto je toliko uvjerljiv da mu se vjeruje na svakom mjestu, u svakoj rečenici.
"Hladnoća, izolacija" svakako je njegov najautobiografijski roman. Riječ je o osamnaestogodišenjem mladiću kojega zbog sjene na plućima otpremaju na zloglasni senarorijum Grafenhof. Tamo biva prepušten na milost i nemilost liječnicima, medicinskom osoblju i supacijentima. Prestrašen i ogorčen beznadnošću oko sebe, prestravljen smrtima koje se gotovo svakodnevno događaju, pokušava se prilagoditi ili pružiti bilo kakav otpor, pa se u tom kolebanju odvija dobar dio romana. Njegovi su, srbnik, to jest mamin muž i baka, zabavljeni njegovom umirućom majkom, koja boluje od raka maternice i kojoj više ni morfij nije od velike pomoći, pa mu ni ne pišu, a kamo li dolaze u posjet. Brat i sestra su poslani u inozemstvo kod rođaka kako ne bi morali svjedočiti zadnjim i nimalo lijepim trenucima života njihove majke. Nakon nekoliko mjeseci pretraga sputuma koji je redovito bio negativan, napokon mu pronalaze tragove tuberkuloze. No nakon nekoliko dana nalazi su mu ponovno negativni pa liječnički koncilij priznaje pogrešku i zamjenu nalaza s nekom drugim pacijentom pa ga neizlječenog vraćaju kući, u Salzburg. Javlja se na redovne kontrole lokalnom doktoru, gdje mu je propisan pneum, specijalni postupak punjenja pluća svaka dva tjedna, ali ga liječnik jednom prilikom (zbog telefonske prepirke s kućnom pomoćnicom oko namjernica za ručak) predugo drži na aparatu te mu tako pravi dvostruki pneum. Posljedica je ogromna, na plućima se napravila rupa, pa ga ponovno šalju u Grafenhof, gdje su nabalili stroj za tu vrstu bolesti, pneumoperitoneum. Nakon to je slučajno u novinama otkrio da mu je umrla majka, nakon njenog skromnog sprovoda na kojemu je nazočio, vraća se u Grafenhof, ali s odlukom da se pokrene i da svoju bolest uzme u svoje ruke. Nakon četiri-pet mjeseci, vidno oporavljen, ali ne i izliječen napokon napušta taj sanatorij smrti.
Na život Thomasa Bernharda je utjecalo nekoliko okolnosti: prije svega njegov djed s majčine strane, pisac Johannes Freumichler, kojega često spominje i u ovom romanu, potom bolest pluća zbog koje je kao dijete često boravio u raznim senatorijima, te na koncu njegova pratilja kroz život koju je upoznao brzo nakon djedove smrti.
Ovaj roman, kao i cijeli Bernhardov opus (osim Imitatora glasova), nije napisan za širi čitateljski krug, ali oni gurmani koji vole uživati u vrhunskoj književnosti, svakako će rado posegnuti za ovom knjigom. Roman je s njemačkoga izvrsno prevela Ana Pranjković, a objavila izdavačka kuća MEANDAR MEDIA, 2012. godine.
| siječanj, 2013 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (6)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv