Živim u svom nadzemlju, daleko od očiju javnosti. Osjećam se potpuno, stvarno i jedinstveno samo kada me Ona zagrli i kada stvaram. Sve ostalo je beznačajni, materijalni prelazak između ovdje i ondje. Pa onda zastanem i u sebi zapjevam: „Ja sam ono što jesam i zbog čega jesam, i zbog čega ću uvijek biti, do smrti, a možda i nakon“ |