Živim u svom nadzemlju, daleko od očiju javnosti.
Osjećam se potpuno, stvarno i jedinstveno samo kada me Ona zagrli i kada stvaram.
Sve ostalo je beznačajni, materijalni prelazak između ovdje i ondje.
Pa onda zastanem i u sebi zapjevam:
„Ja sam ono što jesam
i zbog čega jesam,
i zbog čega ću uvijek biti,
do smrti, a možda i nakon“