|
Ako je Schopenhauer vjerovao da su novinari (journalists – “dnevni radnici”) najniža vrsta pisaca, pitam se što bi tek rekao za današnje blogere. Ipak, mi ne pišemo za novac, pa vjerujem da to naše napore čini nešto plemenitijim.
Postojanje je čisti slučaj. Čak i da nije tako, sve što neosporno znamo, ukazuje na to. Životu ne možemo naći uzroka niti cilja. Krajnje je arogantno od čovjeka da određuje i zamišlja nekakva pravila i bogove koji mu se kasnije ne sviđaju, muče ga i očekuju od njega gotovo nemoguće. Uostalom, kakav je to Bog kojeg čovjek, po vlastitom priznanju nesavršeno biće, može zamisliti?
Prvih nekoliko stranica Schopenhauerove «O patnjama svijeta» objašnjava kako čovjek u osnovi posjeduje iste potrebe kao i životinja, ali na njihovo zadovoljavanje troši mnogo više emocionalne energije. Kad više nego danas je to jasno svakome tko pogleda na nas, kojima je ljubav sasvim sporedna stvar bez obzira koliko se mi kleli u nju (i inače imamo običaj zaklinjati se u ono što ne možemo ostvariti) i sasvim suvišno opterećenje u okruženju ne-kooperativnih igara? Možda su emocije slučajan proizvod evolucije koji će nestati jednom kad se dokaže da je sasvim nepotreban, da njihove nositelje negativno diskriminira u odnosu na one koji nemilosrdno i bezosjećajno priskrbljuju sve što im je potrebno za vlastitu egzistenciju, pa i više. Stoga uživajmo u njima. Možda nisu razumne i nemaju smisla - kao ni umjetnost - ali barem mene, kao budalu, vesele.
|