Pustopoljinama zemaljskih sadržaja i ljudske psihe

četvrtak, 12.01.2006.

Jesmo li Slaveni & uvod u moju rusku priču

Ne znam da li mi se to samo učinilo u trenutku moje omamljenosti jutarnjim korporativnim bunilom koje vlada u hodnicima moje firme ili sam zaista krajičkom oka uhvatio naslov članka u novinama koji govori o teoriji nekog meni dosad nepoznatog (a očito i dalje nepoznatog pošto mi je njegovo ime nekim čudom promaklo) znanstvenika koji tvrdi da Hrvati, zapravo, nisu Slaveni. I moram priznati trud svih tih genetičara, povjesničara i arheologa, ali po meni će najveći od svih njih biti onaj koji uspije dokazati da mi u stvari nismo mi.

Bili su na tom predavanju neki ljudi, kako to već obično bude na predavanjima, i čak su vjerojatno pljeskali na kraju, stvar je završila u novinama a možda čak i ima nešto u toj teoriji. No što se tiče nas, obične raje, imam bolji prijedlog. Idemo mi tamo na jedno studijsko putovanje, sredit ćemo nekakav jeftiniji smještaj, hrabriji mogu sa mnom potegnuti na istok sve do Vladivostoka, probati najbolju votku (Ruski Standard, zapišite), crveni kavijar i sušenu ribu, a zatim ćemo upasti u Zabriski Point u Vladivostoku, na povratku obići i moskovske noćne klubove pa ćemo, kad sve to prođe i kad nekako preživimo, vidjeti što ćemo s ovom novom teorijom; ako se gore navedeni genetičar odvaži na put s nama, najvjerojatnije će se prije kraja prve noći kleti da je Slaven, Rus, što god treba, da smo svi braća&sestre, pogotovo te divne, divne cure punih usana i obraza, jedrih grudi i nevjerojatno obučene, pa kako je to uopće dozvoljeno, a ja sam tek jadan stari genetičar i sad mogu sliniti i dokazivati tko je tko i tko se s kim pario, ali što bih tek dao da u tom parenju mogu učestvovati! I kako bolno vidim da je jedno razumjeti, a drugo osjetiti! – priznao bi on u svečanom pijanom prosvjetljenju, i sve bi se promijenilo, izvrnulo, nestalo bi naukovanja, dokazivanja i ostao bi samo ogoljen život, njegovo nerazumljivo bulažnjenje u preslatkoj opijenosti i osjećaj ogromne, neobjašnjive nade u život koja će zauvijek ostati neispunjena.

Vi na bestseler.net pročitajte moj istiniti putopis iz Rusije pa mi recite jesmo li mi, ili nismo, Slaveni i da li je to uopće važno za tu priču, za moj ili vaš život.

- 21:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>