Arhangel
21.11.2009., subota
Misli
Bez Boga sve je uistinu laž. Molitva i žrtva koja je Bogu draga jest ona očitovana u ljubavi prema bratu čovjeku. Stoga nema istinske molitve niti prinosa Bogu koji ne uključuje odnos prema drugome; jedino se zajedno s drugim čovjekom dolazi do Boga, koji je Ljubav. Dakle, jedino se ljubavlju dolazi do Ljubavi, do Ljubljenoga koji čini da ljubimo, koji nas otvara ovoj dimenziji ljubavi. To nas uči Krist. To nas uči Njegov križni put. Na putu trpljenja suobličiti se s Kristom koji je Ljubav.To nije neka apstraktna, nego konkretna ljubav, kršćanska, trpeća, utjelovljena ljubav, ljubav koja se daruje u svakodnevlju, i to do kraja, ljubav koja dolazi od Krista da bi se susrela s našom ljubavlju. To je ljubav koja je bez zadrške, bez vlastite računice, bez rezerve, bez interesa, bez probitka. Ona se ostvaruje u odnosu prema svakom čovjeku, kao i odnosu prema svakoj vrijednosti koja je drugom sveta. U njoj se očituje Bog kao Trojstvo. Ljubav je ponizna i skromna, ona se ne nameće. Ona je poput Krista na križnom putu – ponizna. U svakom vidu ljubavi izbija njezina zajedničarska osobina, pa je jasno da ljubavi ni ne može biti tamo gdje od vlastitog Ja ne vidim drugog Ti. Zato ljubav pretpostavlja drugoga. Zato Krist nije ponio križ za sebe. Prave vjere nema bez ljubavi. Tko kaže da je vjernik, a ne ljubi svakog brata čovjeka u svojoj konkretnoj stvarnosti, taj nema istine u sebi. Samo se s bratom čovjekom može u budućnost, koja je, u konačnici, u Bogu. Samo u odnosu prema bližnjemu mogu graditi svoju vjeru. Zato je ljubav ključ našega spasenja. I ovdje na zemlji, i u vječnosti. Zato ljubav nikada ne umire. Ona nam je jamstvo neprolaznosti. Zbog ljubavi prema nama Krist ponese svoj križ. |