Arhangel
29.05.2008., četvrtak
Oni traže da ih uvažavamo
U prethodnom postu Arhangel se dotaknuo pitanja mladih i problema s kojima se oni suočavaju. Ova je tema u našem društvu od temeljne važnosti i o njoj je potrebno progovoriti, posebno kada se u obzir uzme činjenica o velikom porastu broja mladih koji su si zadnjih dana i mjeseci oduzeli život.U različitim kulturama na mladenaštvo se gleda različito, kao i na probleme toga razdoblja. Svaki govor o mladima je relativan: ovisno o dobi, spolu, mjestu, kulturi, ekonomskom razvoju i raznim drugim čimbenicima. Sve empirijske podatke treba uzeti s rezervom, svakom treba pristupiti na individualnom planu, a takvo što zahtjeva sposobnost uživljavanja u situacije pojedinaca. Mnogi mladenaštvo različito datiraju, već od 12. ili 13. godine, ili od 15. do 24. godin e života, različita je podjela, a i podrazdoblja su različita: raniji pubertet, pubertet, adolescencija. Prijelazi su individualni i ne mogu se odrediti jasne granice. Empirijski podaci ne smiju se uzimati generalno jer kao takvi oni su relativni. Uz sve ovo možemo reći da je postotak mladih koji imaju probleme u odnosu na druge dobne skupine prilično velik. Mladi od odgojitelja posebno očekuju izravnu pomoć šaljući im često prekrivene signale, zato je dobar odgojitelj pravi blagoslov za takve učenike. Jedan od signala je i agresivno ponašanje čime se mladi čovjek često želi osvetiti odraslome zbog pretrpljenog straha i nasilja tijekom vlastitog odrastanja. Drugi tip su zatvoreni, povučeni mladi. U pozadini toga često je nedostatak ljubavi. Njihovo se duševno stanje može pogoršati neprikladnim komentarima okoline, osobito vršnjaka.. Ovi mladi traže utočište u svijetu mašte te ih to sanjarenje dovodi do nestvarnog svijeta. Čest je osjećaj depresije i krivnje. Zatvoreni mladi žele se skriti iza fasade drskosti ili ironije, a iza svega je najčešće strah od poniženja. Odgojitelj to mora prepoznati i reagirati. Povjeriti im zadatke s kojima im iskazujemo povjerenje. Odgojitelj može pronaći nešto vrijedno pohvale. Treći tip su mladi izrazito nesposobni za život, koji nisu naučili vladati životom niti se suočiti s poteškoćama. Nedostaje im izdržljivost u suočavanju s problemima. I često ne izlaze na kraj sa stvarnošću. Posebnu krivnju ovdje imaju hiperproduktivni roditelji, koji su sami rješavali probleme svoje djece. Tome pridonosi osjećaj besmisla ili praznine. Reakcija je često pokušaj samoubojstva. Problemi mladih ukazuju na probleme društva. Suvremeno društvo nameće idealni tip mladih: mladi, lijepi i bogati, bez prikazivanja stvarnog stanja. Stoga je potrebno raskrinkati stvarnost. Svako doba ima svoju vlastitost tematiku i zadatke. U djetinjstvu dijete uči i stvara odnose među ljudima. U mladenaštvu mladi čovjek naučiti postati on sam, odlučiti se na oblikovanje života. Moraju sami donositi odluke i oni su zaokupljeni sami sa sobom i pitanjima velikih odluka svoje egzistencije. Glavna tema mladenaštva pronalazak sebe i to mora uspjeti bez obzira na probleme i ometanja. Individualni identitet uključuje sve prijašnje identifikacije u kojima je dijete željelo postati ili je bilo prisiljeno da bude kao osobe koje ga okružuju, identitet je više od toga zbroja. Mladenaštvo je razdoblje kad se shvaća da se razvija u jedinstvenu osobnost, kad se suočavaju sa stvarnošću koje sve više bivaju svjesni. Mladi čovjek dosiže fiziološki rast, duhovnu zrelost i socijalnu svijest te slobodu kao pretpostavka da izdrži krizu potrage za identitetom. Iako je u adolescenciji je ono na vrhuncu to nije kraj potrage, ono ostaje i dalje makar podsvjesno. Suvremena kriza identiteta se temelji na promatranju sebe kao imati, e ne biti. Uobičajeni način života bi se mogao svesti na ''ja jesam to što imam''. Preživljavanje ljudi ovisi hoće li biti dovoljno ljudi koji imaju dovoljnu snagu za bivovanje protiv imanja. Religiozna motivacija može imati odlučujuće značenje. Kod traganja nije samo riječ o samoostvarenju u individualističkom smislu nego i pripadanje drugome i potrebi ljubavi. To ne znači povlačenje iz stvarnosti, moderne teorije identiteta smatraju sposobnost uspostavljanja ravnoteže između vlastitih potrebe i očekivanja drugih. Što budemo više poticali biti nad imati, veće su šanse da naše društvo postane sredina u kojoj će svaki mladi čovjek imati priliku pronaći sebe. |