Arhangel
27.05.2008., utorak
Tko će to plaćati!?
Drastičan lanac poskupljenja koji nas prati tijekom čitave ove godine nastavlja se nesmanjenom žestinom. Ključne karike ovog lanca, koje obično započnu čitav niz, su konzorciji i (polu)državne tvrtke koje proizvode i distribuiraju energente. Tu je na prvom mjestu INA koja na hrvatskom tržištu ima monopol nad naftom i njenim derivatima. Čim INA poskupi svoje prozivode, kreće čitav lanac poskupljenja. Tako je i ovaj put. Hrvatska elektroprivreda (HEP) za srpanj je najavila povećanje cijena električne energije za više od 20 %! Čim poskupi gorivo i el. energija, uslijediti će poskupljenje cijena prijevoza, a zatim i svega onoga što se prevozi. A prevoziti treba, kao što znamo, ama baš sve. Tako to funkcionira u zemlji u kojoj vlada politika omogućavanja monopola i rasprodaje nacionalnog blaga kao što su banke, brodogradilišta, osiguravajuća društva, industrija nafte i sl. Vlada ovdje može samo nemoćno slijegati ramenima jer nema nikakve zakonske mogućnosti da ograniči rast cijena proizvoda i usluga spomenutih tvrtki i koncerna. Ova situacija pokazuje kako je ionako prezadužena Hrvatska na dobrom putu da joj se dogodi latinsko-američki gospodarski sindrom. Naime, rasprodana nacionalna dobra tamošnjih ekonomija dovela su njihove nove vlasnike, mahom strance, u poziciju da nemilice podižu cijene. To je dovelo do osiromašivanja stanovništva koje više nije moglo plaćati vlastite prozvode stranim vlasnicima, jednako kao što više nije moglo vraćati i podizati kredite bankama koje su također bili pokupovali stranci. To je dovelo do nacionalnog ekonomskog kolapsa. Meksikanci su, primjerice, žedni pored vlastite vode koju moraju kupovati jer su izvore prodali stranim kompanijama. Zato ne čudi da je u Venezueli na vlast došao ortodoksni neokomunist Hugo Chavez koji je najavio novi val nacionalizacije ključnih ekonomskih čimbenika u državi kako bi Vlada mogla regulirati cijene njihovih proizvoda i usluga, što bi ponovno, kako se nadaju, pokrenulo cirkulaciju novca i kapitala. Zastrašujuća je činjenica da su, primjerice, strane banke u Hrvatsku u posljednjih 15 godina investirale tek 14 % ukupne dobiti. Jednako tako, INA je podizanjem cijena do neba zadnjih dvije godine ostvarila porast dobiti od preko 200 %. Sjetimo li se da je mađarski MOL vlasnik dijela INA-e, lako je izračunati koliki se dio dobiti ovog koncerna slijeva izvan Hrvatske. Ili koliko godišnje u Hrvatskoj zaradi Deutshe Telecom koji je vlasnik T-Com-a, koji nemilice ubire protuzakoniti telefonski paušal od 60 kuna!? Ako tome dodamo katastrofalne rezultate privatizacije provedene na «hrvatski način», čime je iz Hrvatske isisano milijarde dolara, monetarni rezultati našeg gospodarstva pokazuju se poražavajućima. Ni turistička sezona koja je pred nama neće osjetnije popraviti ovu sumornu sliku našega gospodarstva i enormnih gubitaka koje ono trpi. Tko će podnijeti breme ovih poskupljenja!? Naravno – sirotinja, obični grrađani, naš mali čovjek koji ionako jedva spaja kraj s krajem i uz domišljatost čarobnjaka i post asketa preživljava od prvog do prvog u mjesecu. Živjeti se mora i putovati se mora, zato i INA i HEP dobro znaju da potrošači nemaju izbora i da račune koji im ovi dostave moraju platiti. U tome leži sva politika monopolista u Hrvatskoj; trest će s brda – rodit će se miš, tj. Vlada će držati govore, a monopolisti će opet napraviti po svome znajući da su svemoćni i da im nitko ništa ne može. Mali ljudi, mi; obični građani plaćat ćemo ceh ekonomske politike ove i svih bivših hrvatskih Vlada koje su uglavnom gledale uske interese nekolicine koja se domogla moći i nije birala načina kako se domoći novca – našeg novca. A ti, sirotinjo, ili plati ili krepaj. |