Arhangel
29.03.2008., subota
Krvavi pir
Naša je sveukupna javnost ostala šokirana monstruoznim ubojstvom koje se ovih dana dogodilo u dva mjesta Hrvatskog Zagorja u kojima su smrtno stradale četiri osobe, od kojih je najmlađoj bilo svega šesnaest godina. Za ubojstvo se sumnjiči nekadašnjeg generala Hrvatske vojske Ivana Koradea, koji je u bijegu pred policijom.Mediji naširoko izvješćuju o ovom nemilom događaju koji je bacio sjenu na sliku Hrvatske kao mirne zemlje za veliki odmor. Prava je istina da je Hrvatska još uvelike obilježena tragovima rata koji je prohujao ovim stranama i da su te posljedice vidljive i na ljudima i na prirodi. Sjetimo se da je prije nekoliko godina jedan nizozemski turist na otoku Visu postao bez potkoljenice kad je ugazio na minu zaostalu u okolišu nekadašnje vojarne. Znatni dijelovi nekad okupiranih krajeva Hrvatske još su pod minama. Nikad nećemo saznati koliko je nelegalnog oružja skriveno po stanovima i kućama diljem zemlje. S druge strane, naši se mediji i javnost zgražaju nad ubojstvima za koja se tereti odbjegli general Korade. Svakom tko iole misli svojom glavom jasno je da se od nasilnika takvog profila nešto slično i moglo očekivati. Korade je već bio optuživan za demoliranja objekata, maltretiranja, premlaćivanja i zlostavljanja, kako u vrijeme rata tako i u godinama koje su uslijedile nakon što je bio poslan u prijevremenu mirovinu. Međutim, budući da svi znamo koliko je pravosudni sustav u Hrvatskoj korumpiran, Koradeu nitko nije mogao (ili nije htio?) ništa, i taj je (ne)čovjek mogao nastaviti svoj nasilnički život sve do trenutka dok korumpiranost našega pravosuđa nije platilo životom četvero ljudi prije nekoliko dana. Prateći biografiju odbjeglog generala, postaje jasno da je nekažnjavanje ranijih grijeha pogodovalo njegovom osjećaju moći i neranjivosti, što je vremenom dovelo do njegovog sve smionijeg i sve nasilnijeg ponašanja. Ne znam treba li spominjati da se naš dični general kroz sve ovo vrijeme i obogatio pa je na pitomim zagorskim bregovima izgradio pravu haciendu. Financijski je također zbrinuo svoju obitelj, pa se i njegov sin počeo nasilno ponašati po uzoru na oca. Tragična je i poražavajuća činjenica da je Korade samo jedan od proizvoda hrvatskih devedesetih, koje su kao na traci u prvi plan društva, ekonomije, kulture, politike i javnog života odreda lansirale kojekakve kriminalce, hoštaplere, mutikaše, prevarante, špijune, dilere i osobe s međunarodnih tjeralica. Važno je bilo samo da budu poltroni sposobni ulagivati se tadašnjoj vlasti i predstaviti se kao oni koji su sposobni pomoći u obrani Hrvatske. Oni su bacili ljagu na časnu ulogu istinitih hrvatskih branitelja i svih domoljuba koji su pomogli u obrani domovine. Prava je istina da su takvi kao Korade Hrvatskoj više naštetili, nego što su joj pomogli, premda u njihovoj biografiji nalazimo i svijetlih trenutaka (uloga u oslobađanju Knina za vrijeme «Oluje»). Vremenom su se uhljebili, zauzeli važne političke i društvene pozicije. Osobito u provincijskim sredinama postali su moćnici, satrapi koji su odlučivali ne samo o politici ili ekonomiji mjesnog stanovništva, nego i o životu i smrti ljudi. Takvi su se odreda nacrtali u nadzornim odborima ili u direktorskim foteljama nekad profitabilnih tvrtki koje su doveli na prosjački štap, lokalne sportske klubove pretvorili su u krave muzare prljavog novca te poput feudalaca zagospodarili ostacima ekonomije za čije su interese vojske nezaposlenih trebale raditi za nekakav minimalac. Njihove vile svjedočanstvo su njihove beskrupuloznosti, a bahatost odlika njihovih nazora. Svatko tko bi im stao na put bio bi premlaćen, svaki konkurentski objekt demoliran, a svi nepoćudni i dovoljno hrabri da dignu svoj glas ušutkavani. I nakon što je Ivan Korade, kako stvari stoje, pobio četvero ljudi (ovom prilikom!), svi su se mediji stali čuditi i u nevjerici, tobože, slijegati ramenima. Agresivnim kriminalcima i nasilnicima klima bezvlašća i pravosuđa koje to nije savršeno je odgovarala. Ubojstva u takvom kontekstu ne samo da ne iznenađuju, nego su sasvim očekivana, kao neka nužnost. Na žalost. Dakako da svakom želimo sve najbolje, ali sva je prilika da Korade iz cijele ove priče neće izvući živu glavu. Ili će se sam upucati, ili će ga policija, tobože, u obrani, smaknuti. Ipak, Korade je za mnoge previše opasan jer previše zna. Zato je najsigurniji mrtav. Samo mrtav Korade je dobar Korade. Na žalost. Nije ni prvi, niti jedini. |