Arhangel
10.03.2008., ponedjeljak
Svjedoci
Jedna je naša obitelj početkom sedamdesetih godina minuloga vijeka trbuhom za kruhom otišla «na privremeni rad» u Njemačku. Težak teret tuđine muž, žena i mali sin izdržavali su upornošću, ljubavlju i zajedništvom. Muž je radio u tvornici, žena u restoranu. Kao i mnogi naši iseljenici, uvijek su maštali o povratku u domovinu, o vlastitoj kući ili stanu.Nakon nekoliko desetljeća rada, po ponovnoj uspostavi samostalne i slobodne domovine Hrvatske, u jednom našem priobalnom gradiću kupiše stan. Žena je otišla u prijevremenu mirovinu i sa tada već odraslim sinom vratila se kući. Muž je ostao raditi, dolazeći obitelji za blagdane i provodeći s njima godišnje odmore. Jedno je ljeto sin upoznao djevojku koja mu je prirasla srcu. Svoju su ljubav okrunili brakom u kojem se je uskoro rodilo dvoje djece; dva sinčića. Svi znamo što baki i djecu znače unučići i koliko djeca vesele obitelj, osobito bračni par poput ovog o kojem govorimo, koji je za život stjecao mukotrpnim radom u tuđini, daleko od bližnjih. Međutim, baki i djedu nije bilo dano uživati u radostima druženja s unucima. Problem se pojavio tamo gdje problema ne bi smjelo biti: snaha je, naime, pripadala sekti Jehovinih svjedoka u koju je vrbovala njena majka. Snahinog oca tu nitko nije ništa pitao, čovjek se vjerojatno šutke pomirio sa sudbinom koja ga je snašla. Ubrzo nakon vjenčanja dvoje mladih su otišli živjeti u Njemačku. S njima je otišla i punica, snahina majka, poput neke mentorice nove obitelji. U tom je trenutku prestao svaki kontakt s muževim roditeljima. Sin im se javljao samo kad mu je zatrebalo novaca. Naravno, suosjećajni roditelji nikad nisu zatvorili ruku, bez obzira što im unuke nije bilo dozvoljeno vidjeti. Ova situacija još uvijek traje. Bračnom paru s početka priče slamalo se srce kad je sin s obitelji došao na ljetni odmor u njihov grad i kad su se slučajno susreli tijekom nedjeljne šetnje. Naravno, sin se s obitelji ponašao kao da ih ne poznaju... Sada postavljamo i sebi i drugima pitanje kakva mora biti ta tzv. vjera Jehovinih svjedoka kad ima ovakav učinak na obitelji da razdvaja djecu od vlastitih roditelja, djedove i bake od unučadi, svekrve od nevjesta...!? Ovo pitanje ne temeljimo samo na primjeru obitelji čini smo slučaj ukratko naznačili, već se oslanjamo na iskustva ljudi čiji su članovi obitelji također zbog pripadnosti ovoj sekti raskinuli sa svojim najbližima. Ostajemo zapanjeni stupnjem isključivosti koji sekta nameće svojim članovima. Ostajemo zapanjeni isključivošću uopće, ma gdje god se pojavila! Vjeru koja bi sustavno rastavljala obitelji ne možemo smatrati nečim poželjnim ni u kojoj sredini. Ovdje nije riječ o predrasudama, već o činjenicama: ta po plodovima se stablo prepoznaje kao dobro ili kao zlo. S druge strane, postavljamo pitanje o stupnju otupljenosti svijesti mladog bračnog para iz priče koju smo ispripovijedili. Kako je moguće da jedan mladić prekine kontakte s vlastitim roditeljima samo zato da se ne bi zamjerio supruzi i njenoj majci!? Je li to sa strane supruge ljubav ili ucjena!? Kakva je to majka koja vlastitoj djeci priječi kontakt s bakom i djedom s očeve strane, s ljudima čiji je jedini «grijeh» što ne pripadaju Jehovinim svjedocima!? Ako se takvi pozivaju na Boga koji je samilosna ljubav, zašto sami tu ljubav ne žive!? Mišljenja smo da je pitanje Jehovinih svjedoka i sličnih sekti pitanje prijevare i metode «ispiranja mozga». Kad se osobu izdvoji iz svoje sredine i razdvoji od najmilijih, kad ju se «bombardira» pričama o nekakvoj pravoj ljubavi koju, eto, mogu osjetiti samo u sekti, kad ju se drži u svojevrsnoj medijskoj izolaciji od tobože «pokvarenog svijeta», kad im se neprestano prijeti paklom i osvetoljubivim Bogom, onda je takvom osobom lako manipulirati. I od nje dobivati novac i usluge koje slijepo daje. I pod cijenu žrtvovanja vlastite obitelji. |