Arhangel
07.03.2008., petak
Interesi velikih igrača
Jedna narodna izreka kaže otprilike ovako: «Vidjela muha kako potkivaju konja, pa i ona podiže nogu!»Mudrost koja je u navedenoj izreci sadržana plod je stoljetnog iskustva ljudskoga roda. Jednako ju je prikladno primijeniti na bilo kojeg pojedinca kao i na neku društvenu organizaciju, od mjesne udruge pletilja do države. Izreka je toliko jasna da bi je svako daljnje pojašnjavanje deformiralo. Nakon nekoliko godina odgađanja Vlada Republike Hrvatske konačno više nije htjela ponovno zamrzavati pitanje uvođenja Zaštićenog ribolovno-ekološkog pojasa (ZERP) na Jadranu, tako da je ta hrvatska inačica gospodarskog pojasa nominalno stupila na snagu s prvim danom kalendarske 2008. godine. Pravno utemeljenje gospodarskog pojasa bilo koje zemlje koja, dakako, ima izlaz na otvoreno more, leži u Međunarodnom pravu mora koje, među ostalim, takvim zemljama omogućuje gospodarenje nad međunarodnim morskim površinama u produžetku linije vlastitog teritorijalnog mora, sve do crte sredine iza koje pravo na međunarodne vode ima prva susjedna zemlja koja na istom moru ima izlaz. U Hrvatskom slučaju takav susjed je Italija, te Crna Gora. Gospodarski pojas tako ne predstavlja teritorijalnu ekspanzije neke zemlje, već je to pravo na gospodarsko iskorištavanje dijela međunarodnih voda. Gospodarski pojas omogućuje izlov ribe, zaštitu od izlova od strane ribarske flote drugih zemalja te iskorištavanje gospodarskih potencijala morskoga dna unutar pojasa. Ne treba ni spominjati da je Italija svoj gospodarski pojas na Jadranu odavno proglasila i zaštitila. Premoćna talijanska ribarska flota već je izlovila najveći dio jadranskog ribljeg fonda, gospodareći u svojim teritorijalnim vodama i ribareći u međunarodnim vodama. U odnosu na talijanski izlov na Jadranu, hrvatski udio u korištenju ovog gospodarskog potencijala je neznatan. U međuvremenu se mala zemlja iz Julijskih Alpa, Slovenija, pokušava nametnuti kao takmac u iskorištavanju Jadrana. Iako pomorsko pravo onemogućuje Sloveniji izlaz na otvoreno more, jer ga zatvaraju teritorijalne vode Italije i Hrvatske koje se preklapaju, Slovenija lukavo koristi svoj položaj članice i predsjedateljice Europske Unije kako bi izvršila pritisak na Hrvatsku i ugrabila svoj dio jadranskog kolača. Iako je na svijetu još 26 zemalja koje iako imaju obalu nemaju izlaz na otvoreno more, i zbog toga nikom ne rade probleme, Slovenija koristi nemoć Hrvatske i tobožnju nedefiniranost morske granice između Hrvatske i Slovenije unutar bivše Jugoslavije, sve kako bi «loveći u mutnom» sebi izborila pristup međunarodnim vodama. To bi slovenskoj luci Kopar donijelo stratešku prednost pred Rijekom i Trstom jer je to luka koja najkraćim putem povezuje srednjoeuropske zemlje sa Sredozemljem. Uvođenje ZERP-a od strane Hrvatske Sloveniji sve to otežava. Iako je međunarodno pravo na hrvatskoj strani, «sila Boga ne moli». To koristi i Italija kako bi svojoj ribarskoj floti i dalje omogućila izlov ribe u međunarodnim vodama nad kojima bi Hrvatska kontralirala svoj gospodarski pojas (ZERP). Budući da je Hrvatska u ključnoj fazi pregovora o ulasku u Europsku Uniju, «pravo jačega» dolazi do izražaja pa se Hrvatska našla u situaciji da je politički utjecajna Italija i politički minorna, ali šakalsko-lešinarski orijentirana politika slovenske Vlade ucjenjuju. Zato posramljena hrvatska Vlada grozničavo traži načina da ZERP ponovno zamrzne, a da istovremeno izbjegne javnu blamažu, što je teško moguće. Kao što je pitanje ZERP-a u Hrvatskoj poslužilo da se pažnja javnosti skrene s pravih problema kao što je korupcija pravosuđa (što je jedna od glavnih kočnica u pristupnim pregovorima u EU), nezaposlenost, galopirajuća inflacija i socijalna bijeda, za očekivati je da će uskoro «iskrsnuti» novi problem kako bi se pažnja preusmjerila od ukidanje, odnosno «zamrzavanja» ZERP-a. Po pitanju ideje uvođenja hrvatskog gospodarskog pojasa na Jadranu, hrvatska se politika ponijela poput muhe iz narodne izreke s početka posta. Namjesto da je pričekala kraj pregovora za pristup EU, hrvatska je politika «grlom u jagode» krenula na realizaciju ZERP-a koji Hrvatskoj, koja ima malu ribarsku flotu, a obalnu stražu koja bi nadzirala pojas uopće nema, za dulje vrijeme ne bi donio značajniji gospodarski prirast. Hrvatska bi od ZERP-a vjerojatno imala samo fiktivnu stratešku prednost na Jadranu u odnosu na interese Slovenije za otvorenim morem. Ovako je hrvatska vanjaka politika doživjela poraz bahato se poigravajući velikog igrača u ovom dijelu Sredozemlja i Europe. Kao da nam još nije jasno da smo mala i siromašna zemljica koja je uvijek u sferi interesa velikih susjeda koji će s nama činiti ono što im vlastiti trenutni interesi nalažu. Italiji je to ribarenje na Jadranu, Sloveniji pristup otvorenom moru radi koparske luke, a Europskoj Uniji ideja Zapadnog Balkana radi potkusurivanja Srbije kojoj su bili prisiljeni oteti Kosovo. Računica je ovdje vrlo jasna. |