Arhangel
05.03.2008., srijeda
Pismo 2
U stihovima psalmiste rekao si, među ostalim, Gospode, kako je čovjek koji misli o Zakonu Tvojemu kao stablo pokraj voda tekućica zasađeno. Stablo je to kojemu lišće nikad ne vene i koje u svoje vrijeme plod donosi. Sve što radi dobrim urodi.Gospode Sveti. Misli mi s retka ovog psalma lete do mjesta u Evanđelju u kojemu si kraljevstvo Božje usporedio sa zrnom gorušice. Ono je najmanje među sjemenjem, ali u plodnu zemlju posijano i blagotvornom kišom zalijevano raste, klija i razvija se dok ne postane stablo veliko u čijim se krošnjama gnijezde ptice nebeske. Pitam se Bože, ovdje pred licem Tvojim, pitam se je li moje zrno gorušičino – je li moja vjera i moja ljubav prema Tebi i braći ljudima – kroz sve ove godine proklijala i narasla!? Jesam li već stablo koje daje dobre plodove i ima li u mojoj krošnji mjesta za druge!? Pitam se, Gospode, je li stablo mojega bića pružilo svoje korijenje do Tebe, do Svete Vode Tekućice, kako bi moglo uvijek biti zaogrnuto lišćem i kako bi donosilo obilat plod – plod za druge, plod za braću!? Sveti Bože koji poznaješ put pravednih! Daj mi milost da se često ogledam u Tebi, Izvoru, Vodi Života. Oprosti mi što tako često pomislim kako sam stablo veće i bolje od drugih! Priznati mi je – sve što radim ne urodi uvijek dobrom. Sva je prilika, Isuse, da sam prije suhonjavo drvce nego li ponosni hrast vjere i da moje gorušičino zrno još čeka u suhoj i ispucanoj zemlji moje duše, čeka da budem ponizan i dopustim Duhu Svetomu da je kiša Njegove milosti omekša i učini plodnom. Tek tada će moje gorušičino zrno narasti i razviti se u plodonosno stablo. Sveti Bože! Podaj nam svima krotko i ponizno srce da u vremenu koje nam je dano svoje korijenje sve više pružamo k Tebi – Vodi Tekućici, kako bi stablo našega života i naše vjere urodilo plodom i kako bi u njegovim krošnjama uvijek bilo mjesta za druge. Milost svoju izlij u naša srca, Sveče Svetaca, da snagu za život, za rast u vjeri i dobru uvijek crpimo iz Tvojeg probodenog boka, iz te vode tekućice pored koje smo zasađeni po svetom krštenju. Zaista, Gospode, po plodovima će svijet prepoznati jesmo li Tvoji. Po pticama – po drugima koji će imati mjesta u našim granama – svjedočit ćemo da smo uz tebe zasađeni. To su kriteriji po kojima ćeš na svojemu sudu, Gospode, izreći presudu: »Dođite k meni, Blogaslovljeni Oca mojega!» I što da Ti još kažemo, Isuse, Bože naš!? Dobro znaš da Te volimo. Tamo gdje je ljubav velike riječi nisu potrebne. Ipak, samo smo ljudi ovozemaljski, pa Ti za kraj velimo izričući stih iz naše korizmene tužaljke: «O propeti moj Isuse, nut pogledaj naše suze!» |