Arhangel
30.01.2008., srijeda
Edith Stein - Znanost križa
Edith Stein rođena je u Wroclawu 12. listopada 1891. kao najmlađe od sedmero žive djece dobrostojeće židovske obitelji. U sedmoj godini doživljava prvo važno iskustvo: razum ovladava nad emocijama. Osjećala je, naime snažan otpor prema stanju u kojem se čovjek nađe kad ne može vladati samim sobom (takav život je smatrala nedostojnim čovjeka).Tako će se u njenom životu uskoro očitovati tri važne osobine: znala je nositi stvari u sebi (bila je povučena), imala je kontrolu nad sobom i ozbiljnost koja ju je činila posebnom.S četrnaest godina gubi volju za školom jer je pitanja koja su se obrađivala u školi nisu zanimala, a ona pak koja su je zanimala, nisu se u školi uopće problematizirala niti doticala. Važno je napomenuti kako je živjela u obitelji koja je bila vjerna obredima, ali nije bila religiozna (slično kao i Simone Weil) pa je 1906. godine izgubila svoju djetinju vjeru i dugo živjela kao ateistkinja. Od listopada 1911. do Uskrsa 1913. studira na sveučilištu u Bratislavi njemački, filozofiju i povijest, a uskoro i psihologiju. No psihologija ju je uskoro razočarala. Čula je za Edmunda Husserla i da se u Göttingenu filozofira, da je tamo filozofija živa i vođena maksimom ˝zum den Sachen selbst˝, tj. k samim stvarima. Zato odlazi iz rodnoga grada na sveučilište u Göttingen u kojem će ovaj bistri duh upoznati mnoge poznate fenomenologe: Schelera, Conrada, Martiusa, Lippsa… Bila je rođena fenomenologinja; imala je jasnoću pogleda i izraza; bila je otvorena za objektivnost stvari. Pri odabiru temu svoje doktorske radnje odlučuje se za problem koji je uvelike njen – pojam sućuti – koji ju je u djetinjstvu uvelike karakterizirao, ali je o tome znala samo ona. Ipak se našla u depresiji jer je radnju sporo i teško pisala. U to vrijeme je započeo Prvi svjetski rat i ona volontira pri Crvenom križu. U osobnim susretima s ljudima, najčešće noću, susrela se s dubokim i širokim ljudskim iskustvom. To joj je pomoglo u kasnijem pisanju radnje: pisala je lako, iz nje su navirale nove misli o kojima nikada prije nije razmišljala i to ju je radovalo. Nakon disertacije se 1916. seli u Freiburg gdje radi kao Husserlova asistentica. Ipak joj je daljnja karijera bila onemogućena jer je bila žena i Židovka. Jedina njena molitva bila je nevjerojatna žudnja za istinom koju je 1921. u Bergzabernu, u kući Hedwig Martius i pronašla pročitavši djelo sv. Terezije Avilske ˝Moj život˝. U tom djelu je pronašla apsolutnu istinu i doživjela obraćenje. 1. siječnja 1922. godine se krstila., a 2. veljače 1923. primila je krizmu te od tada do 1931. predaje u liceju sestara dominikanki. 1932. uzalud je pokušavala postati privatna docentica u Freiburgu. Predavala je pedagogiju u Münsteru. S dolaskom nacizma prisiljena je ostaviti karijeru što joj olakšava ostvarenje želje: ulazak u Karmel. Izabire ime Terezija Benedikta od Križa. Godine 1938. primila je vječne zavjete i poslana je zbog rata iz Kölna, u kojem je napisala svoje veliko djelo Konačni i vječni bitak, u Echt u Nizozemskoj. Tu će pisati svoju studiju o sv. Ivanu od Križa – Kreuzeswissenschaft. Rad na ovom djelu je završen gotovo istovremeno kad i njen zemaljski život. Ubijena je, naime, u Auschwitzu 9. kolovoza 1942., samo tjedan dana nakon što ju je Gestapo uhvatio. Ova silna žena, čija se misao sukladno njenu životu pomalo odmicala od suvremene filozofije i ˝vraćala˝ filozofima srednjega vijeka, posebno sv. Tomi Akvinskom. Zapravo, nakon obraćenja postala je religiozni mislilac. Proglašena je blaženom 1987., a svetom 1998. godine. |