Arhangel
10.11.2007., subota
Misao svijeta
Prije nekoliko godina napustio nas je jedan bračni par. Oboje bijahu vrlo stari. Najprije je ona doživjela moždani udar i preminula nakon nekoliko dana ležanja u bolnici. On se na sprovodu dobro držao. Tek je na groblju, prije nego su lijes sa tijelom žene s kojom je dijelio život više od 60 godina spustili u grob, bolno zajecao uz riječi: "Jele moja, kako da te ostavim ovdje...?! Ja moram doma, a tebe više neću nać tamo..."Svega 14 dana nakon smrti supruge, neutješni je starac umro. Od tuge. Rekao je samo: "Nema meni do moje Stare..." Bilo mu je 90 godina. Ona je umrla u 87-oj. Nekada život ispriča najljepšu priču koju čujemo u najnevjerojatnijim prilikama. Te dragocjene bisere valja čuvati u srcu i ponekad ih podijeliti s prijateljima. To su male stvari koje život čine velikim. U ovim danima u kojima se čini kao da ništa nema baš previše smisla, umorne oči podižemo Nebu uzdišući. Svaki nam dan nepovratno izmiče, odlazi u ropotarnicu povijesti. Većinu njih i ne pamtimo. Iza nas će doći neki drugi ljudi, neke druge generacije. Mi naše vrijeme trošimo mudro da bismo, prije nego sklopimo oči, mogli, osvrnuvši se natrag reći: vrijedilo je! Svaki nam je dan dar, svaki trenutak dragocjen. Sad je došlo novo vrijeme u kojemu nam ostaje ići naprijed. Do sutona našim dana... A onda... Nebesa odozgor rosite i oblaci Pravednog daždite. Ne srdi se, Gospodine, ne spominji se krivnje dovijeka. Evo, opustošen je grad Svetoga, Sion postade pustinjom: Jeruzalem je napušten, kuća svetosti tvoje i slave tvoje, gdje su te hvalili oci naši. Sagriješismo i kao čovjek gubav postadosmo, i popadosmo svi kao lišće, i opačine naše kao vjetar odnesoše nas, sakrio si lice svoje od nas, i bacio si nas u ruke opačina naših. Pogledaj, Gospodine, nevolju naroda svoga i pošalji koga imaš poslati; pošalji Jaganjca, Gospodara zemlje, od stijene pustinjske gori kćeri Sionske, da On digne jaram ropstva našega. Utješi se, utješi narode moj, brzo dolazi spasenje tvoje; zašto se žalošću izjedaš, jer ti se bol obnavlja? Spasit ću te, nemoj se bojati, jer sam ja Gospodin Bog tvoj, Sveti Izraelov, tvoj Otkupitelj. (Izaija) |
Prije nekoliko godina napustio nas je jedan bračni par. Oboje bijahu vrlo stari. Najprije je ona doživjela moždani udar i preminula nakon nekoliko dana ležanja u bolnici. On se na sprovodu dobro držao. Tek je na groblju, prije nego su lijes sa tijelom žene s kojom je dijelio život više od 60 godina spustili u grob, bolno zajecao uz riječi: "Jele moja, kako da te ostavim ovdje...?! Ja moram doma, a tebe više neću nać tamo..."