Arhangel
31.10.2007., srijeda
Tajna života
Vrijeme je blagdanâ Svih svetih i Dušnog dana. Posebni su to trenuci u godini u kojoj su naše misli i pažnja usmjereni, barem nakratko, onkraj pojavnog, tamo daleko negdje, iza obzorja ove naše stvarnosti, vremena i prostora. Vrijeme je to kad intenzivnije nego inače u misli dozivamo sjećanja na drage ljude koje okom više ne zamjećujemo u svojoj sredini. Svi sveti i Dušni dan vrijeme su našeg emocionalnog i vjerničkog susreta s našim dragima koji su prešli Rijeku Života. Trenutak je to u kojem se posvećujemo našim pokojnima.Iskazivanje posebnog poštovanja prema grobovima preminulih dio je svjetske baštine. To je doseg ljudskog roda koji nadilazi vremenske, kulturne, rasne, nacionalne, vjerske, mjesne i sve druge razlike. I naša je uljudba, kršćanska, kako se volimo hvaliti, obilježena ovom tekovinom čovječanstva. Svake godine u ove dane kršćani više-manje svake crkve i crkvene zajednice posjećuju posljednja počivališta svojih najmilijih. Negdje se pale svijeće i donosi cvijeće, drugdje se opet na groblja donose hrana i piće koje su preminuli za ovozemnog života posebno voljeli, negdje se na grobljima pjeva, drugdje tuguje... U ove nas dane naši preminuli okupljaju. Okupljaju se obitelji, rodbina i prijatelji, pohode se groblja, nosi se cvijeće... To je doseg naše kulture i izraz naše uljudbe. Svi sveti dan je u koji kršćani misle na sve preminule za koje vjeruju da su u krilu Božjemu, na mjestu života i radosti koju može pružiti samo Božja blizina. Te pokojnike kršćani drže za svete i u taj broj, koji je samo Bogu znan, ulaze znani i neznani sveci i svetice, svi koji su za života živjeli trudeći se ljubiti i činiti dobro. Na Dušni dan kršćani se spominju onih pokojnika čije duše još uvijek nisu našle mir u Božjoj blizini, nego zbog grijeha počinjenih za ovozemaljskog života moraju prolaziti katarzu u kojoj će iz svojih srca odstraniti i posljednje tragove zloće i grijeha. Misterij života očituje se na poseban način u dva momenta našega vijeka: u rođenju i u smrti. Ni u kojem drugom trenutku čovjekov život ne biva toliko veličanstven, koliko i zagonetan i ni u jednom drugom trenutku čovjek se ne osjeća tako malen pred tom tajnom života, tako neznatan pred tim djelom Stvoritelja. Život je u svojoj cjelini, a na osobit način na svojem početku i na prijelazu u Vječnost, nama ljudima misterij koji smo pozvani proživljavati i kontemplirati, nikad mu ne shvaćajući početka niti kraja. To ja tako dragocjen dar i upravo jer je dar kojemu nismo vlasnici pred njime osjećamo strahopoštovanje, čuđenje i divljenje nazirući u njegovom uzroku i cilju Boga koji jedini može stvoriti tako divan dar, dar života. Kad životu dođe kraj ostajemo nijemi. Dar nam je oduzet. U našim dušama ostaje praznina. Smrtni smo jer uz nematerijanu dušu posjedujemo materijalno tijelo, jer jesmo i tijelo, jer jesmo i zemlja koja ima svoj rok trajanja. Zato nas ovo zemaljsko plaši i budi u nama tjeskobu, strah zbog nestajanja. Tu nastupa vjera. Tu nastupa povjerenje u Boga koji je stvorio ne da propadne, nego da traje. Bog ništa ne stvara da nestane jer Bog ne čini pa se onda kaje. Bog stvara da postoji zauvijek jer Bog nije poput nas ljudi. Bog je uvijek «da» i njegovo «da» uvijek traje. Zato njegov čin stvaranja čovjeka, svakog čovjeka, ne prestaje tjelesnom smrću. Zato su duše pokojnika u njegovoj ruci jer Bog nikada ne ruši ono što je stvorio. Zato naši pokojnici žive tamo gdje je i nama jednom doći. To je tajna života, njegova čar. To je tajna u koju treba vjerovati jer Bog nije lažljivac. Sjetimo se toga kad ovih dana budemo palili svijeće i molili za svoje preminule. «Duše su pravednika u ruci Božjoj, i njih se ne dotiče muka nikakva. Očima se bezbožničkim čini da oni umiru i njihov odlazak s ovoga svijeta kao nesreća; i to što nas napuštaju kao propast, ali oni su u miru. Ako su u očima ljudskim, bili kažnjeni, nada im je puna besmrtnosti. Za malo muke zadobili su dobra velika jer Bog ih je stavio na kušnju i našao da su ga dostojni. Iskušao ih je kao zlato u talioniku i primio ih kao žrtvu paljenicu... Koji se u njega uzdaju spoznat će istinu, i koji su vjerni, bit će u ljubavi s njim, jer izabranici njegovi stječu milost i milosrđe». (Iz Knjige Mudrosti 3, 1 - 8) Pokoj vječni daruj im Gospodine, I svjetlost vječna svijetlila njima! |