Arhangel
14.07.2007., subota
Da se ne zaboravi: Srebrenica
U tjednu koji je iza nas obilježena je dvanaesta godišnica zločina koji se dogodio u Srebrenici, gradiću u planinama istočne Bosne. Toga vrućega srpnja 1995. godine snage bosanskih Srba pod vodstvom Ratka Mladića okupirale su od Ujedinjenih Naroda zaštićenu zonu i pri tom pobile oko 8 000 uglavnom civila, muškaraca od 12 do 90 godina starosti Bošnjačke etničke pripadnosti. Bio je to najveći zločin na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata.Do danas je u memorijalnom centru Potočari pokopano tek oko 3 000 žrtava. Oko 5 000 obitelji još uvijek nije identificiralo posmrtne ostatke svojih najmilijih. Treba li spominjati da za taj zločin još praktički nitko nije odgovarao!? Licemjerje svjetskih moćnika toliko se puta pokazalo tijekom rata u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Doslovno pred TV kamerama ljudi su umirali, protjerivani, žene silovane i zlostavljane, kuće i imanja paljeni a da nitko nije ništa poduzeo. Nikoga nije bilo briga za te ljude. Nitko im nije pomogao. A mogli su. Bombardiranje Srbije (vojnih ciljeva!) od strane NATO-a zaustavilo je rat na Kosovu 1999. godine. Bombardiranje srpskih položaja u Bosni prisililo je Radovana Karadžića na mirovne pregovore koji su okončali rat. Nije li to zoran dokaz da su se tolika stradanja u Hrvatskoj i BiH mogla spriječiti?! Ovako je tzv. «zaštićena zona» Srebrenice postala klaonica. I nitko ništa nije učinio da tim ljudima pomogne... Kakvi smo mi to ljudi... Zar su stanovnici Srebrenice stradali samo zato što što u BiH nema nafte pa ta zemlja nije (bila) u žiži interesa SAD-a i ostalog zapadnog svijeta?! Sjećamo se Srebrenice. Ime je to koje se ne smije zaboraviti. Srebrenica je ime koje upozorava. To je upozorenje da se zločni viđeni u Drugom svjetskom ratu uvijek mogu ponoviti. I ponovili su se, na žalost: u Kambodži, Vijetnamu, Rwandi, Bosni i Hercegovini, Iraku... Nacisti su ovaj put bili Crveni Khmeri, vojnici SAD-a, vojska bosanskih Srba... Na krvi i kostima tolikih nevinih Srebreničana, Sarajlija i ostalih nesrba stvorena je tzv. Republika Srpska, vampirska tvorevina ozakonjena Daytonskim mirovnim sporazumom u studenom 1995. Bio je to sraman čin međunarodne politike. Srebrenica, srpanj 2007. Nebrojene žene grle lijesove sa zemnim ostacima svojih najmilijih. Daleko je veći broj onih koji nemaju su «sreću» pokopati svoje pobijene jer njihova tijela još nisu identificirana u brojnim masovnim grobnicama diljem tzv. Republike Srpske Klaonice. Potočari u Srebrenici vapiju Nebu. Suze nadomiještaju svaku riječ. Kao da se sva bol svijeta slila na to mjesto. Manje bi boljelo da je pravda zadovoljena. Svjetski moćnici nisu htjeli pomoći Srebrenici 1995. Ne žele pomoći ni danas. Da su stvarno željeli, bili bi odavno priveli pravdi Mladića i Karadžića. Ovako nastavljaju svoju licemjernu politiku pod parolom «Šutim da šutiš!» Srebrenica ne smije šutjeti. O Srebrenici se ne smije šutjeti. Budemo li mi šutjeli, Nebo će govoriti. Duše pobijenih nas obvezuju na istinu. Generacije koje dolaze obvezuju nas na istinu. Srebrenico, nikad nisi zaboravljena u srcima Hrabrih. SREBRENICA 1995. - 2007. |