Arhangel
14.06.2007., četvrtak
Kazna i katarza
Prije nekoliko dana, na Arhangelovom blogu mogli ste pročitati post kojemu je tema bila slučajevi pedofilije među katoličkim svećenicima. Taj je post bio potaknut medijskim vijestima o slučajevima koji su bili razotkriveni u SAD-u i u nekim europskim zemljama. Postom se htjelo zauzeti ispravan stav glede tog problema: individualizirati krivnju i osloboditi se predrasuda kojima smo toliko skloni, a koje nam u takvim slučajevima nameću misao kako su svi svećenici ili časne sestre isti tj. seksualni prijestupnici, zlostavljači ili netko tko je na putu to postati. Taj se post na neki način sada pokazao uvodom u ovaj post, a u kojem se osvrćemo na slučaj koji je jučer izišao na svjetlo dana i to kod nas, ovdje u Hrvatskoj. Policija je, kako mediji prenose, na otoku Rabu uhitila katoličkog svećenika, župnika Banjola, zbog osnovane sumnje da je počinio teško kazneno djelo spolnog iskorištavanja petorice maloljetnika između deset i dvanaest godina starosti! Riječ je o stanovitom Dragi Ljubičiću starom 63 godine, svećeniku Krčke biskupije. Zapanjujuća je činjenica da je taj čovjek prije desetak godina zbog sličnih sumnji premješten iz jedne krčke župe na otok Pag, a potom na Rab! Vijest se munjevito proširila našim medijskim prostorom. U trenutku pisanja ovog posta vijest je vjerojatno već i na naslovnicama svih tiskanih medija. Kao da se otvorila Pandorina kutija iz koje sada sva zla svijeta bivaju vidljiva svima nama. Kao da je sam Nečastivi zavladao svijetom, a mi smo toga tek sada postali svjesni - ideje su to koje se roje u glavi običnog građanina do kojeg dopiru spomenute informacije. Riječka se Nadbiskupija, koja je kao metropolija nadležna Krčkoj biskupiji, na usta svojega glasnogovornika smjesta izjasnila o slučaju Ljubičić osuđujući nedjela za koja je taj svećenik optužen. Do krčkog se biskupa, koji je Ljubičiću nadležan, nije moglo doći. Navodno je na službenom putu. Bit će zanimljivo čuti njegov stav, posebno kako će opravdati Ljubičićevo premještanje kada se zbog sličnih optužbi prije desetak godina spominjalo njegovo ime. Naravno, nitko nikom ne može «držati svijeću» ili ga uhoditi 24 sada na dan, ali ipak postoje policijske službe koje diskretno mogu obaviti obradu slučaja ukoliko postoji opravdana sumnja. Ostaje pitanje krčkomu bikupu: zašto nije primjereno i na vrijeme reagirao? Ovaj je slučaj veliki ispit za građanske vlasti i za strukturu Crkve u Hrvata. Iako je riječ o jednom slučaju, njegova je pojava vrlo bolna za svakog kršćanina. Dobra je stvar što se slučaj medijski obrađuje, jer od problema ne valja bježati niti ga "mesti pod tepih"! Tu stvari moraju biti transparentne. Pitanje je sada kako će mediji slučaj tretirati tj. hoće li, nedajbože, stvarati sliku Crkve kao institucije koja tobože štiti pedofile ili kao institucije unutar koje su svi isti, tj. zločinci. Bude li se medijska priča tako razvijala, bit će to promašaj i smrtni udarac novinarskoj profesionalnosti, a navući se nevolje na vrat mnogim nevinim ljudima koji pošteno rade svoj posao. Važno je krivnju individualizirati, kako u svakom slučaju zločina bilo koje vrste, tako i u slučaju o kojem je ovdje riječ. Crkva je sada na tapetu, pod povećalom javnosti. Nisu dovoljne samo verbalne osude. Ne bude li primjerenih sankcija unutar crkvenih redova, medijska će se buka stišati, istina, ali će u srcima vjernika ostati gorak osjećaj razočaranosti svojim duhovnim pastirima. Naravno, crkvene vlasti nemaju svoju policiju koja može silom provesti neke odredbe, ali poluge odgovornosti sustava starog dvije tisuće godina mogu i moraju profunkcionirati u trenucima kad je to nužno. Možda će netko reći kako je riječ o jednom slučaju, ali i jedna dlaka čini zdjelu juhe nejestivom! Tu se dlaku mora ukloniti da bi juha ponovno postala jestiva. Toliki požrtvovni i sveti svećenici, redovnici, redovnice i vjernici laici ne smiju biti na udaru medija i javnosti zbog onih koji kaljaju svećenički kolar svojim zločinima. Zadatak je to Crkve, građanskih vlasti i medija. Krivci moraju biti otkriveni i strogo kažnjeni, ali ne na račun dobrog glasa i poslanja tolikih koji unutar Crkve predano i s ljubavlju prema Bogu i bratu čovjeku odgovorno ostvaruju svoju misiju. Vrijeme je katarze. I za društvo jednako kao i za Crkvu. To je bolno i teško, ali plodonosno vrijeme, to je milosni trenutak - kairos. To je vrijeme u kojemu je teško prognozirati budućnost, ali jednako tako, to je vrijeme nade. Grijesi s kojima se danas suočimo i kajanje koje danas pokažemo omogućit će ostvarenje te nade. Samo će nas istina osloboditi, i to u suočavanju sa samima sobom. Za tu istinu, istinu koja oslobađa, potrebno je najprije trpjeti. |