Arhangel
11.06.2007., ponedjeljak
174
Stravične podatke donose ovih dana neki naši tiskani mediji. Od početka ove kalendarske godine na hrvatskim su cestama poginule 174 osobe! A jedva da smo na polovici ljeta Gospodnjeg 2007. Taj broj već sada uvelike nadmašuje broj poginulih na našim cestama u isto vrijeme 2006. godine. Sjetimo se samo da smo na početku turističke sezone i da se najveće prometne gužve tek očekuju! Tom podatku dodajmo činjenicu da će pojačani promet također uslijediti za božićnih i novogodišnjih blagdana. Kad se računi malo zbroje, ne piše nam se dobro!Ne trebamo ni spominjati da je broj teško ozlijeđenih u prometnim nesrećama u ovoj godini također višestruko veći nego što je to bio slučaj u protekloj godini. Broj lakše ozijeđenih veći je od obje cifre koje smo iznijeli zajedno. O materijalnoj šteti ne treba ni govoriti. Što se ovo događa na našim cestama? Kako je moguće da na kraju svakog vikenda tražimo stranice s crnom kronikom i prebrojavamo izvješća o prometnim nesrećama i broju stradalih? I onda okrećemo stranice s osmrtnicama na kojima tražimo lica mahom mlađih ljudi za koje piše kratka obavijest:»Tragično preminuo/la». Tužno. Svaki normalan čovjek trebao bi se zabrinuti nad ovakvom statistikom. Zar je moguće da se već pomalo navikavamo na činjenicu da će i vikend koji dolazi donijeti nove žrtve i da ćemo u ponedjeljak ujutro uz jutarnju kavu ponovno prelistavati stranice crne kronike ili stranice s osmrtnicama tražeći lica onih koji su zauvijek i iznenada napustili naš svijet!? Njihova imena i lica brzo zaboravljamo jer ima mjesta u novinama zauzmau drugi tragično stradali već u roku od nekoliko dana. I tako svaki tjedan. Krajnje je licemjerno i tragično da ni jedan od političara ili načelnika iz domene Ministarstva prometa, policije ili Hrvatskih cesta ne nalazi potrebnim nešto učiniti ili barem povući znakovit potez pa ponuditi ostavku. Ni sam ministar Kirin, izuzev gluposti koje uokolo valja, ne smatra potrebnim išta poduzeti. Cinično je kad se na televizijskim ekranima pojavi nekakav načelničić koji govori o statistici koja, kao, pokazuje da je broj prometnih nesreća u opadanju u odnosu ne neko ranije razdoblje na nekon određenom prostoru. Ma ja bi ih pitao bi li tako govorili da, nedajbože, njihovo dijete strada u prometu! Zar su ljudi i njihovo zdravlje samo statistika u nečijim izvješćima, samo broj i ništa više!? Ne mogu vijesti o zapljenama marihuane zahvaljujući psu tragaču biti važnije od naših života! I priča o psu koji nanjuši svaki trag opojnih sredstava popularnija od sigurnosti u prometu! Već se odavna vidi da zakon od 0 promila alkohola u krvi nije postigao željene rezultate. Korupcija u policiji javna je tajna o kojoj i ptice na granama pjevaju. Zna se da se s gotovo svakim prometnim policajcem može «dogovoriti», samo je važno imati novaca. U jeku najvećih prometnih gužvi teško ćete vidjeti policajce da reguliraju i nadziru promet. U takvim (ne)prilikama policajci obično u hladovini nekog caffe bara ispijaju hladno pivo čekajući da im stigne plaća koju su im omogućili porezni obveznici. Na kritičnim mjestima na cestama nema niti znakova, a kamo li semafora, ležećih policajaca, uspornika ili bilo čega što bi povećalo sigurnost vožnje. Primjerice, u jednom malom dalmatinskom selu, na mjestu gdje je nužno prijeći magistralu, nema niti pješačke zebre. A to je mjesto do sada odnijelo nekoliko života u naletima automobila na pješake! Koliko još ljudi mora platiti glavom da bi se na cesti nacrtalo nekoliko bijelih pruga ili da bi se, nedajbože, postavilo semafore!? Čija to djeca još moraju stradati da bi se nešto promijenilo!? Divljanje po cestama česta je pojava u našem prometu. Nije čudo vidjeti pretjecanja u zavojima ili tunelima (Arhangel vidio!) Tko takvo nedjelo čini zna da, ako i bude uhvaćen, zbog neučinkovitosti policije i sudstva neće biti ozbiljnije kažnjen. A još ako potječe iz politički utjecajne ili financijski moćne obitelji, može raditi što god hoće. Sjetimo se samo da je maloljetnik koji je prije nekoliko godina automobilom ubio dvije djevojke u Makarskoj za «nagradu» poslan na studij u Austriju jer mu je otac politički i financijski vrlo utjecajan! I kakvu onda poruku sve to šalje mladim vozačima na našim cestama!? Zaključite sami. Naravno da ni svi policajci nisu isti i da nisu svi krivi. Ali, dok ne budu korektno i odgovorno obavljali svoj posao broj prometnih nesreća neće se smanjiti. To je zadatak u koji moraju biti svi uključeni, od političara, ministarstava, policajaca na terenu do nas vozača. Kritično vrijeme su vikendi, godišnji odmori i blagdani, a ključ sigurnosti odgovorno ponašanje u prometu. To je zadatak koji dugujemo svima, a osobito najmlađima među nama kako bismo u novinskim osmrtnicama gledati staračka lica i obavijesti:»Preminuo/la tiho u dubokoj starosti». |