Arhangel
05.04.2007., četvrtak
Naš veliki petak
Kršćani Istoka i Zapada ovim su četvrtkom ušli u Sveto trodnevlje. Dani su to Velikog četvrtka, petka i subote koji neposredno prethode Uskrsu. Kako ove godine Julijanski i Gregorijanski kalendari Uskrs stavljaju na isti dan, nekako su u ovim danima i blagdanima ujedinjeni svi kršćani.Sveti ili Veliki tjedan u kojemu se nalazimo na poseban način dolazi do izražaja u našim priobalnim i otočkim mjestima koja u ove dane žive u posebnom korizmenom ozračju. Čovjeku, naviknulom na patnju, bol i smrt, lako je bilo identificirati se s patnjama mučenog i raspetog Isusa Krista. Zbog toga su korizma i Veliki tjedan u tim našim sredinama dobili tako poseban tugaljivi izričaj: literarni, likovni i glazbeni. U stoljećima koja su za nama crkva i liturgija predstavljali su primorskom i otočkom čovjeku prostor bogoštovlja, ali jednako su tako za njega to bili prostori koji su zamijenjivali kazališta i koncerte. Zbog toga je u liturgiju tih mjesta ušlo obilje paraliturgijskih sadržaja koji su proizišli iz duboke ljudske potrebe da izrazi čežnje svojega srca, svoje boli, tuge, potištenosti, nade, radosti… A korizmeno je vrijeme upravo bilo posebno povoljno za izreći takve sadržaje. Crkva i liturgija Velikog tjedna za našeg su malog čovjeka bili prostor, vrijeme i prilika za izreći svoju bol. Zbog toga korizma zbog samog sjećanja na Kristovu smrt, ali i zbog navedenih elementa odiše uzvišenom tugaljivošću, ali i suvremenom čovjeku teško razumljivom pobožnošću malog čovjeka tog podneblja. Suvremenom čovjeku je teško razumljivo da netko desetak i više godina čeka red da bi u noći s Velikog četvrtka na petak bez obuće na nogama ponio 18 kilograma težak križ u procesiju dugu 22 kilometra, koja traje čitavu noć… Na tom putu, na otoku Hvaru, križonoša praćen tugaljivom pjesmom obilazi 5 mjesta i crkava da bi se u zoru, u dirljivom obredu vratio u crkvu odakle je krenuo. A obred je tako divan, profinjem i dubok: križonoša, nakon cijele prohodane noći s križem u rukama kojeg ne ispušta, zadnje desetke metara trči preko mjesnog trga i pada u zagrljaj predavši križ mjesnom svećeniku; obojica zagrljeni padaju na koljena… Prizor je to koji promatračima mami suze na oči… U noći s Velikog petka na subotu u mnogim će našim mjestima također biti odražene noćne procesije sa svijećama, bakljama, križevima… Stoljećima prije Kristove muke i smrti na križu nastao je Psalam 21 koji proročki govori o njegovoj muci, nevjerojatno detaljno. U liturgiji Velikog četvrtka pjeva se na kraju obreda, vrlo znakovito, dok se s oltara uklanjaju svi ukrasi… Psalam 21 Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? * Daleko si od molitava, od riječi vapaja moga. Bože moj, vapijem danju, i ne slušaš, * i noću, i ne paziš na me. Pa ipak Ti prebivaš u svetišu, * hvalo Izraelova. U Tebe su se uzdali oci naši, * uzdali se i Ti si ih izbavio. Tebi su vapli i spasili se, * u tebe su se uzdali i nisu se posramili. A ja sam crv, a ne čovjek, * ruglo ljudima i prezir narodu. Svi koji me vide, ismijavaju me, * razvaljuju usta, mašu glavom. «Uzdao se u Gospodina, neka ga spasi, * neka ga izbavi, ako ga ljubi.» A Ti si me vodio već od utrobe, * zaštitio me na grudima majke moje. Tebi sam predan od rođenja, * od utrobe majke moje Ti si Bog moj. Ne stoj daleko od mene, jer sam i nevolji, * budi blizu, jer nema tko da pomogne. Okružuju me junci mnogi, * bikovi bašanski opkoljuju me. Razvaljuju ne me usta svoja, * kao lav, koji grabi i riče. Razlio sam se kao voda, * rasute su sve kosti moje. Srce mi posta kao vosak, * topi se u grudima mojim. Osušilo se kao crijep grlo moje, i jezik moj prianja za nepce moje, * i do smrtnoga praha doveo si mene. Jer me okružuju mnogi psi, * rulja zlikovaca opkoljuje me. Probodoše ruke moje i noge moje, * mogao bih prebrojiti sve kosti svoje. Oni pak gledaju i vidjevši me naslađuju se, dijele među sobom haljine moje, * i za odjeću moju bacaju kocku… |