Arhangel
01.12.2006., petak
Blagoslovljen koji dolazi u Ime Gospodnje!
Posjet pape Benedikta XVI Turskoj jedna je od ključnih tema u svim svjetskim medijima ovih dana. Posjet je to čije značenje daleko nadilazi vjerske i političke granice odnosa Republike Turske i Vatikana. Pohod pape Ratzingera većinski islamskoj Turskoj susret je predstavnika dvaju svjetova; kršćanskog Zapada i islamskog Istoka. Osim toga, papa je doputovao u Tursku kako bi se u Phanaru u Istambulu, nekadašnjem Konstantinopolisu (Carigradu), sjedištu nekadašnjeg Bizantskog Carstva, susreo s patrijarhom Bartolomejem, primasom među patrijarsima pravoslavnih crkava. Tako je papa Benedikt nastavio stopama svojih prethodnika, papa Pavla VI i Ivana Pavla II koji su zdušno radili na dijalogu s pravoslavnim kršćanima kako bi se ispravile nepravde koji su prije gotovo tisuću godina dovele do velikog crkvenog raskola između katolika i pravoslavnih. Rad na postizavanju jedinstva Crkve (katolika i pravoslavnih) jedna je od stavki programa Benedikta XVI koju je nagovijestio u govoru izrečenom prigodom svečane inauguracijske liturgije nakon izbora za Petrovog nasljednika.Papa Ratzinger zagovaratelj je dijaloga među religijama. Međutim, on se jednako tako ne plaši istaknuti ono što je u religijskom životu zlouporaba vjerske poruke u političke svrhe. Tako je papa jasno naglasio, za nedavnog posjeta Njemačkoj, kako se poruka Islama zloupotrebljava u svrhu novačenja potencijalnih terorista samoubojica kojima se poruka iz Kur'ana o zajamčenom vječnom blaženstvu za one koji daju svoj život za Islam izravno odnosi i na samoubojice koji izvrše bombaške napade diljem zapadnog svijeta. Benedikt XVI citirao je u Regensburgu srednjovjekovnog cara iz Bizanta Emanuela II Paleologa koji je, kao učen čovjek, u jednom razgovoru s perzijskim islamskim učiteljem istaknuo, vidjevši kako Turci pod parolom borbe za Islam ugrožavaju opstanak Bizanta, da Muhamedova vjera svijetu ništa dobrog nije donijela. Ovaj papin govor u islamskom je svijetu protumačen pod dojmom američke okupacije Iraka i hegemonije na Srednjem istoku, što znači da su papi Benediktu pripisani protuislamski stavovi. Osim toga, Turska kao islamska zemlja, čiji se manji mali dio teritorija nalazi na europskom kopnu, natoji postati članicom Europske Unije. Papa je prema toj nastojanju do ovog posjeta bio suzdržan smatrajući kako Turska ne pripada europskom civilizacijskom krugu, već ga se samo dotiče te kako Turska, uronjena u islamski svijet i azijski mentalitet ne može odgovoriti zadacima Europske Unije. Bilo bi to kao da neka europska zemlja postane član Ujedinjenih Arapskih Emirata. Sada je papa ublažio svoje mišljenje i za posjeta Ankari izrazio svoju podršku ulasku Turske u EU. Bio je to diplomatski potez, ali je jasno da zbog niza razloga Turska neće tako brzo niti lako u EU. Islamski svijet, opterećem vlastitim problemima i pod pritiskom američke hegemonije, osobito nakon 11. rujna 2001., postao je plodan teren za histeriziranje koje pokreće mase, željne pravde, mira i napretka, mase osviještene nacionalne i vjerske pripadnosti. U tom kontekstu posjet pape Turskoj tim ljudima nije teško medijski predstaviti kao novi križarski rat, a papinu podršku ulasku Turske u EU lažnim. Drugi vid papinog posjeta Turskoj puno je značajniji od islamske histerije, koja će ionako minuti čim papa napusti tursko tlo. Susret Benedikta XVI i patrijarha Bartolomeja veliki je korak u životu Katoličke i pravoslavnih crkava. Put do jedinstva crkava je dug i teško je očekivati da će se to jedinstvo u organizacijskom smislu ostvariti tako skoro. Međuti, važno je voditi dijalog i zajedno moliti, biti otvoren poticajima Duha Svetoga koji vjernike i vodi. Papa i patrijarh upravo to i čine. Njihov bratski zagrljaj i zajednička molitva u Carigradu, nekadašnjem srcu pravoslavlja, veliki su znak našemu vremenu. To je poticaj kršćanima Istoka i Zapada da povijest ostave povjesničarima, a da se sami okrenu budućnosti u međusobnom boljem upoznavanju, izmjeni iskustava, a povrh svega uzajamnom uvažavanju, suradnji, molitvi i ljubavi koja će konačno i dovestido jedinstva Istočne i Zapadne crkve. Tako neka bude; amen! |