Arhangel
15.11.2006., srijeda
Zlo antisemitizma
Je li Hrvatska zemlja u kojoj je na (ne)djelu antisemitizam!? Je li antisemitizam konačno prevladan kao krajnje negativna pojava u europskoj povijesti, ili je samo zatomljen dok ne dođe (ne)vrijeme da ponovno krene u svoj pohod smrti!? Pitanja su ovo koja svaki put isplivaju na površinu kada vidimo ili čujemo izjave koje ocrnjuju Židove; Izraelce, taj divan narod i njegovu religiju kojima tako puno dugujemo. Kako je došlo do ove pojave, do pojave antsemitizma, tog zla koje još uvijek mori suvremeni svijet? Antisemitizam, kao bilo koja druga vrsta nesnošljivosti plod je izopačenog stava koji prezire Židove i sve što ima veze s njihovom kulturom i poviješću, koji ih prezire sve do uništenja. Mrziti zbog drugačije vjere, nacije ili rase može samo onaj tko u životu nema vlastitih zasluga kojima bi se mogao isticati, zbog čega na pijedestal idola kojemu se klanja i zbog kojega druge prezire stavlja vlastitu naciju ili rasu, što su kategorije za koje pojedinac nije zaslužan, već ih baštini od svojih predaka. Zato su pobornici antisemitizma (ne)ljudi koji nikad u životu nisu prstom maknuli da bi zavrijedili stvoriti vrednotu kojom bi se mogli ponositi; oni se zato ponose onim što su besplatno dobili; nacijom ili rasom, ali ne tim kategorijama kao takvima, već ih rabe kao «argumente» koji im služe samo zato da bi ih razlikovali od drugih nacija ili rasa. Zato je domoljublje koje antisemiti ili rasisti ističu prazno; ono ne služi biti za (domovinu, rasu), nego biti protiv drugih i drugačijih. Utoliko su antisemiti licemjeri. Židovi su, s druge strane, imali dugu i tragičnu povijest, koja ih je naučila da mogu opstati samo ukoliko se drže zajedno, ljubomorno čuvajući vlastitu nacionalnu i vjersku tradiciju, revno radeći i obrazujući se, sve kako bi bili sposobni nositi se s izazovima vremena koja su dolazila i koja ih nisu štedjela. Ova pojava se pokazala osobito važnom nakon što je u Prvom židovskom ustanku (66. – 73. g) protiv Rimljana uništen Jeruzalem, Hram i zadnji ostaci Izraela kao države. Tada raseljeni Židovi bili su prisiljeni još više zbiti svoje redove kako bi opstali, živeći sada diljem poznatog svijeta. Vremenom su Židovi doselili i na hrvatsko tlo, gdje se i danas, u Splitu i Dubrovniku, nalaze neke od njihovih najstarijih sinagoga na europskom tlu. Valja istaknuti da su kršćani, kako s pravom kaže Drugi vatikanski sabor, u odnosu na Židove «mlađa braća u vjeri», jer kršćani i Židovi dijele istu tradiciju Staroga zavjeta. Bogorodica je Židovka, svi apostoli bili su Židovi. Osim toga, Bog Isus Krist utjelovio se upravo kao pripadnik Židovakog naroda; u tom je kontekstu i Isus Krist bio i obrezan, hodočastio u Hram u Jeruzalemu, slavio Pashu i žarko je suosjećao sa svojim narodom; Židovima. Rimljani su ga pogubili kao Židova; to su jasno napisali na ploči koju su okačili o križ. Antisemitski motivirane optužbe kako su tobože Židovi ubili Isusa prava su izmišljotina koja je, na žalost, raširena; Sinedrij, tj. židovsko veliko vijeće u vrijeme rimske vlasti, nije imalo ovlasti nikog pogubiti, što njegovi članovi jasno Ponciju Pilatu i kažu, kako nam donosi Ivanovo evanđelje (Iv 18, 31b). Razapinjanje na križ rimski je način pogubljenja osuđenika koji nisu imali rimsko građansko pravo. Židovi su smrtnu kaznu provodili kamenovanjem. Iz činjenice razapinjanja na križ jasno je tko je Isusa iz Nazareta ubio. Način života i snažna međusobna povezanost, radišnost, novčarsko i trgovačko umijeće obilježavali su europske Židove. Njihova posebnost, a još više njihova materijalna dobra, predstavljali su predmet požude europskih vlastodržaca. Bilo je relativno lako prilijepiti im etiketu «bogoubojica» i na njih nahuškati svjetinu, kako bi se domoglo njihova imanja i nekretnina, što se nekoliko puta dogodilo u europskoj povijesti. Dubrovačka Republika na svojem je teritoriju izuzev katoličkih dozvoljavala gradnju jedino židovskih bogomolja, što je divan primjer tolerancije na našem tlu u tako dugoj prošlosti. Splitski Židovi bili su znameniti građani kojima je bilo dozvoljeno izgraditi sinagogu u samom centru grada. Katastrofu je ovom i drugim narodima na europskom tlu donio Adolf Hitler, frustrirani paranoik koji je propuste vlastite mladosti pripisao nekom Židovu koji mu je bilo prijatelj. Kad je došao na vlast, njegova paranoidnost je došla do vrhunca te je pokrenuo shoah, odn. holokaust; istrebljenje Židova. Ne treba ni spominjati koje je ta politika zlo donijela ovom narodu. A Hitlerov potrčko Ante Pavelić htio je biti veći od Hitlera koji ga je instalirao na vlast u NDH, pa je Židove sustavno progonio. Upravo je Pavelić kidnuo sa Židovima opljačkanom zlatninom, čim je zagustilo i NDH doživjela slom, ostavivši svoj narod i vojsku da izgine na Bleiburgu. Hrvati su uvijek duboko poštivali svoje sugrađane židovske nacije i vjere i činili su sve da bi spasili pripadnike tog naroda od sigurne smrti. Velik je broj Hrvata država Izrael odlikovala ordenom «Pravednik među narodima» zbog zasluga u spašavanju Židova. Nakon svega navedenog, nije mi jasno kako je moguće da se u našoj sredini tu i tamo pojavljuju antižidovski grafiti, vicevi o sapunu i Židovima, omalovažavanje značenja Jasenovca i sl? Zar je moguće da još ima onih koji ljude dijele ne po dobroti, nego po rasi, naciji, boji kože, krvnim zrncima…??? Tko je pravovjerni kršćanin, taj, među ostalim, prihvaća da je Isus Krist pravi Bog i pravi čovjek. Kao čovjek, Isus Krist je obilježen, među ostalim; jezikom, kulturom, nacijom; židovskom! Kako je onda moguće da među onima koji se hvale kršćanskim imenom bude ikakvih natruha antisemitizma??? Duboko vjerujem da su takvi neznatna manjina, ali, na žalost vrlo glasna. Zlokobno koketiranje s fašizmom/ustaštvom u zadnjih petnaestak godina nesumnjivo je pridonijelo njihovoj glasnoći. Dao Bog da takvi zli jezici zašute za sva vremena, da takvi ljudi žive i druge puste živjeti. |