Arhangel
09.06.2006., petak
Nacisti
Sve garniture koje su se u zadnjih petanaestak godina izmijenile za kormilom vlasti u ovoj našoj dragoj zemljici nisu propustile istaknuti već odavna izlizanu parolu o srednjoeuropskoj i trinaeststoljetnoj kršćanskoj uljudbi koju naša domovina i narod baštine. U posljednje vrijeme, u kontekstu, za sada neuspješnih, pokušaja priključenja Hrvatske Europskoj Uniji, političarima su puna usta govora o demokratskim načelima i standardima koji, kao, svaki dan sve to više zaživljavaju u našem društvu, kako na državnoj, tako i na lokalnim razinama. Neupućeni u stvarno stanje stvari na terenu pomislili bi kako je u tom smislu Hrvatska idealna sredina za sveopći gospodarski, društveni i kulturni napredak i da će za koju godinu dosegnuti standarde jedne Finske ili Švedske koje su postale sinonim demokracije i poštivanja ljudskih prava.I ptice na ovdašnjim granama već pjevaju o tome kako smo imali tešku i krvavu prošlost u kojoj nam je bilo onemogućivano biti svoji na svome. Zatirana nam je sloboda i kao narodu, i kao pojedincima, zabranjivane su nam slobode na svim razinama; pravo na državu, jezik, kulturu, slobodu vjeroispovijesti, bile su nam zabranjivane knjige, pjesme, sve ono što jedan narod njeguje kao sastavne elemente vlastitog identiteta. S druge nam je strane nametano što moramo misliti, govoriti, kako djelovati. Ne treba ni spominjati koliki su branitelji, osobito u posljednjem ratu, dali svoje živote da bismo uživali današnju slobodu; mišljenja, izražavanja, djelovanja. Njima dugujemo vječnu zahvalnost. S druge pak strane, u zadnjih petnaestak godina se događa jedan obrnut proces koji zabrinjava sve demokratski raspoložene i slobodoljubive stanovnike ovog našeg mjesta pod suncem zvanog Hrvatska. Stvarnost nekakvog demokratskog razvoja i podizanja društvene svijesti u cilju poštivanja sloboda i prava čovjeka na vrlo je niskoj razini koja pokazuje da se u odnosu na totalitarne načine razmišljanja nekada u prošlosti i nije ostvario napredak niti katarza koja bi tu društvenu svijest pročistila od natruha mržnje i nesnošljivosti. Što je najgore, takav se proces pasivnim stavom vlasti i medija pothranjuje i potiče na sve drastičnije očitovanje jednog pravog nacističkog stava očitovanog u niz slučajeva koji obilježavaju ovu našu zbilju. Štoviše, na stavove koje se hrane idejama totalitarizma gleda se gotovo blagonaklono, budući da su redovito zakamuflirani maskom domoljublja. Krajnje je licemjerje da se u jednoj zemlji u dvadeset prvom stoljeću prešutno odobravaju ideje koje svoje korijene vuku iz fašizma ili nacizma i ideologija koje su ovi sustavi stvorili kako bi lakše vladali porobljenom Europom. Podsjetimo da su i ti sustavi kao masku za svoje zločine, koristili ideju domoljublja. Nije li u tom smislu društvena klima u našoj zemlji katastrofalna kada tiha većina dozvoljava da joj sliku u svijetu kroji glasna nazi-manjina i da vlast sve to prešutno odobrava! A maska svega je Dan antifašističke borbe, koji kao da izvučemo iz naftalina kada nam svijet zamjeri opisanu društvenu klimu. Kojeg li licemjerja! Takav stav doveo je do sve češćih pojava u kojima spomenuta glasna manjina provodi teror na lokalnoj razini i kojoj nitko ne može, ili ne želi, stati na kraj. Tako su nekoliko puta u jednom našem gradu devastirane prostorije srpskog kulturnog društva «Prosvjeta». Prije nekoliko dana je Židovskoj općini u Zagrebu nadobudni student uputio prijeteću poruku u kojoj tvrdi kako bi, kad bi mogao, novac uputio teroristima koji bi napravili atomsku bombu i bacili je na Izrael. Na kraju se taj idiot izvukao tako što je ustvrdio da se «samo šalio». Pitao bih ga ja bi li mu ta «šala» bila smiješna da mu je pola obitelji stradalo u Jasenovcu ili Auschwitzu, ili da su mu najmiliji poginuli u autobusu u Tel Avivu koji je raznio bombaš-samoubojica! Svega nekoliko dana nakon toga je u središtu Zagreba verbalno i fizički napadnut zagrebački nadrabin od skupine mladića odjevenih u majice sa nacističkim znakovljem! U svakoj normalnoj zemlji nitko se ne bi smio pojaviti na ulici sa takvim obilježjima, a kamo li da mu padne na pamet nekoga verbalno vrijeđati ili čak fizički napasti. U isto vrijeme se Hrvatskoj na svakom seoskom sajmu mogu vidjeti štandovi na kojima se bez problema prodaju nacističke ili oznake totalitarnih sustava koji su nastali pod okriljem toga zla, kao i plakati sa njihovim vođama ili compact discovi sa pjesmama koji veličaju klanje i rijeke koje nose ljudska trupla. Vrhunac nazi-događanja dogodio se u Kaštelima u kojima je svoj nastup imao Halid Bešlić, pjevač narodne zabavne glazbe iz Bosne i Hercegovine, poznat još iz estradnih voda bivše zajedničke državne zajednice. Ne zalazeći u pitanje glazbenog (ne)ukusa, jasno je da svatko ima pravo slušati vrstu glazbe koju želi. Jedini je kriterij da takva glazba svojim tekstovima ne vrijeđa tuđe nacionalne, vjerske, rasne osjećaje ili uvjerenja. U tom smislu glazba Halida Bešlića je besprijekorna. U tom kontekstu treba naglasiti da je Hrvatska preplavljena narodnom glazbom, osobito iz Srbije. To je činjenica koja ulazi u kontekst tvrdnje da svi slušaju glazbu koju žele. Međutim, u Kaštelima se na krilima zatvaranja očiju vlasti našla skupina koja se krije iza maske domoljublja i koja, po dobrom starom fašističkom običaju, drugima ograničava slobode i određuje im čak i to koju glazbu slušati. Ti su likovi najprije spriječili održavanje spomenutog koncerta na otvorenom, da bi zatim organizirali okupljanje i dernjavu Škorinih i Thompsonovih melodija sa zvučnika, kako bi omeli Bešlićev koncert u jednom klubu. Glasnogovornik takve skupine, očito uvjeren u svoje «mesijansko» poslanje očuvanja «rasne čistoće» Hrvata, istaknuo je kako muslimanskim i srpskim estradnjacima na ovim prostorima nema mjesta! Naravno, jedan od okupljenih na tom skupu pred televizijskim kamerama se isprsio sa majicom na kojem je bila nacistička zastava i kukasti križ (svastika). Toliko o njihovim «kršćanskim» načelima. Mi stvarno živimo u zemlji sa «visokim» demokratskim standardima i poštivanjima ljudskih prava. Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata ipak nam ne znači ništa. To je za sada samo reklama. Dragi prijatelji. Kada vaše dijete poželi slušati glazbu, nazovite odmah najbližu agenciju «Himmler i Goebbels» i provjerite nije li, nedajbože, izvođač toga što bi ono slušalo Musliman, Srbin, Rumunj, Rom, Kinez ili koji drugi pripadnik nearijske rase, kojoj ne pripadamo mi Hrvati, nebeski narod. Ako vaše dijete to ipak nastavi slušati, nazovite njihovu središnjicu iz Kaštela, oni će razriješiti vaše dvojbe i dijete vam uputiti u «logor za preodgoj» Sobibor, Treblinku, Birkenau, Manjaču ili njima slično (vječno) «odmaralište». Hvala. |