Arhangel

08.05.2006., ponedjeljak

Sudamja

U našem je gradu održana velika proslava dana grada i nebeskog zaštitnika svetog Dujma. Bila je to prigoda da se čovjek uživi u ozračje mediteranskog mentaliteta u svom njegovom sjaju, živopisnosti i samo ovoj sredini svojstvenom «šušuru», kako onu blagdansku gužvu vole nazivati. Vrijeme je to i prostor u kojem se na neobičan način miješa profano sa sakralnim.
Već je večer uoči svetkovina započela svečanom večernjom službom u katedrali, za vrijeme koje je otvoren moćnik sa kostima svetoga Dujma, koje su u VII. stoljeću prenesene iz ruševina obližnje Salone u Dioklecijanov mauzolej, koji je tada pretvoren u kršćansku crkvu. U samoj su katedrali svečeve kosti promijenile nekoliko mijesta, da bi 1780. bile pohranjene u škrinju na vrhu velikog mramornog oltara, gdje se nalaze i danas. Iste je večeri, kad je na grad pod Marjanom pao mrak, njegovu rivu osvijetlio sjaj vatrometa koji je uveseljavao i staro i mlado; fešta je počela...
Iako je dan osvanuo sa ponešto oblaka, već izjutra je sunce rastjeralo svaki nagovještaj lošeg vremena. Zvona katedrale neumoljivom su zvonjavom naviještala veliki dan koji ovaj grad slavi više od tisuću godina. Veliki broj ljudi slijevao se prema starom gradu; hodočasnici, turisti sa fotoaparatima, trgovci, svećenici, redovnice, djeca… Grad je bio nakićen zastavama, trgovci su već zarana postavili uzduž rive svoje štandove, sa zvučnika se čula glazba, kafići su već bili puni jer se ispijala prijepodnevna kava, veliki rižoto koji je na peškariji bio pripremljen već je bio pojeden. Djeca su već vrištala zabavljajući se u luna-parku postavljenom na Prokurativama. Bila je nedjelja, i k tome sveti Duje; koje li kombinacije za đir po gradu, za vidjeti i biti viđen. Iz ormara su izvađene najskuplje krpice, svi bijahu nalickani i besprijekornog izgleda. Prodavači listića za večernju tombolu u simpatičnim crvenim kapama od ranog su jutra izvikivali samo njima znane reklame.
U deset sati od katedrale je započela procesija. Alkari, mornari, policajci, djeca i žene u narodnim nošnjama, zastave i liturgijski barjaci, križevi i svijeće, redovnici, bogoslovi, đakoni, svećenici, biskupi, predstavnici vlasti i mnoštvo naroda kretalo se od Peristila, preko pazara i rive do poljane pred sv. Franom gdje je bio podij sa oltarom za misu. Ispod središnjeg baldahina nošen je moćnik-bista sv. Dujma. Sve je odisalo čudesnom mješavinom tradicije i suvremenosti, prošlosti i sadašnjosti. «Zdravo Dujme mučeniče!», pjevao je veliki zbor dok se procesija kretala prema mjestu predviđenom za misu.
Nakon što je liturgija na otvorenom završila, procesija se istim putem vratila u katedralu, a narod je nastavio onaj «svijetovni» dio ovogodišnje Sudamje, kako Splićani nazivaju proslavu svetkovine sv. Dujma. Trgovci i ugostitelji nesumnjivo su imali uspješan poslovni dan, a na istom je mjestu gdje je prijepodne bila sv. misa navečer priređen koncert Cesarije Evore. Tako je naš Split uz tople zvuke salse zakoračio u jednu ugodnu proljetnu noć.
Na dobro vam došla Sudamja!

<< Arhiva >>