Arhangel
25.03.2006., subota
Smisao
 Kako je blagoslovljen čovjek koji u životu ostvari sebe, koji u svakom danu hvali Boga jer je imao otvoreno uho za Stvoriteljev zov da se preda ostvarenju svetoga i velikoga plana života koji Nebeski Otac ima sa svakim svojim stvorenjem iz roda Adamova. Blago onome koji ima hrabrosti i sakupi snage da krene putem svojeg plova i u tom nemirnom moru života krene onim smjerom koji mu označi dobri Bog koji svojoj djeci svim svojim bićem želi mir, radost i ispunjenje u samoostvarenju.Nemirno je ovo more kojim nam je ploviti i ne zaustavljati se. To je norma življenja bez koje nam nije ići dalje, već tonuti moru u dubine. Ovaj naš životni plov jedina je naša šansa, jedina prilika, ta epizoda u ovostranosti koja nam je darovana da je ispunimo smislom. Kakva li je to čudesna igra života! Bačeni u to nemirno more, borimo se da ne potonemo u dubine iz kojih nema povratka, i k tome nam je ploviti, svakim danom sve više i sve dalje, dok ne stignemo do točke gdje se naše more spaja sa horizontom Neba, do točke iz koje nam biva jasan smisao našeg plova. O, razapni svoja jedra da ti lađa hita dalje, napuni ih vjetrom Duha koji tjera naprijed, koji daje sjeći valove olujnog mora oštrinom tvojega pramca. Ne boj se, Duh je s tobom koji zna odakle dolazi i gdje te vodi; čvrsto drži kormilo na tom kursu koji ti vjetar Njegova Duha daje. I ne osvrći se nazad; iza sebe si ostavio samo propast i ništavilo, ne obaziri se na onaj zamamni zov koji te privlači da skreneš s puta kojim si krenuo; to je samo zov sirena na čije su se grebene nebrojeni nasukali i sretnih luka nikada vidjeli nisu. A ti, budi hrabar i ne boj se; u rukama Neba siguran je tvoj plov; samo se ne daj, samo se ne pokolebaj. Tamne sjene iz tog mora kojim ploviš neka te ne plaše, niti prikaze u tvojim tjeskobnim noćima kada se zvijezde ne vide i kada ti se zebnja uvuče u srce; ne boj se, hrabro kreni dalje. To zavijanje u noći jeka je izbezumljenih opsjena kojima si izmaknuo svojom hrabrošću, to je njihov bolni krik bijesa jer tvoja lađa plovi putem slobode, neustrašiva, nepokolebljiva, sigurna u sebe čak i u svojoj slabosti. Ta zna njezin kapetan da je povjerovao Onome koji ne vara, koji nije poput nas, pokvarljive robe; ljudi, koji danas kažu jedno, a sutra već se kaju. Tmine koje ostaju iza tebe ne nosi sa sobom na svoj put; ti se Svjetlu prepusti da obasjava tvoje staze, da tvoje srce prosvijetli milošću koja ne pripada ovome svijetu, milošću koju svijet ne razumije i koju bi tako rado taj isti svijet ugasio u tebi, samo da ne osvjetljuješ nečist svijeta zaodjevenu u tminu koju si napustio. Ti, na visok se jarbol popenji, glasonošo radosti, neka vide tvoj stijeg pobjede oni koji plove putem koji si odabrao, neka na tom nebu zavijori sloboda koju si zagrlio; neka tvoja hrabrost ogrije srca koja zebu u onih koji prolaze kroz kušnje u kojima si ti izvojevao pobjedu. Hrabro samo, ti si svjetlo koje svijetli svima pod Nebom, ti si grad koji leži na gori i koji se sakriti ne može, ti si sol zemlje koja ju čini zdravom; ne zaboravi predivnog zadatka koji ti je povjeren; osvjetljuj, zakriljuj, soli! Blagoslovljen je čovjek koji krene putem svojeg plova. Nada koja je tinjala u njemu tada se rasplamsa svom silinom i nema vala koji je utrnuti može. Ona nas pokreće, snaži i jača. Da stignemo Luci koja život daje da ga nikada ne oduzme. U tome i jest smisao našeg postojanja. |