Arhangel
18.03.2006., subota
Zakon bezakonja
U Hrvatskom Saboru nije prošao prijedlog zakona o unaprijeđenju prava istospolnih parova (Zakon o registriranom partnerstvu), koji su bili predložili zastupnici Ivo Banac i Šime Lučin. Sabor se oko tog pitanja podijelio na dvije stranke; HDZ je predvodio zastupnike stranaka koji su odlučno odbijali i samu pomisao da bio takav zakon mogao biti donesen, dok su SDP i HNS gorljivo podupirali njegovo donošenje. Tako je Hrvatska za sada ostala u krugu zemalja koje se opiru nametanju ideje o društvenoj i moralnoj prihvatljivosti ozakonjenja životnih zajednica istospolnih parova. Zakoni prema kojima je moguće pred državom «sklopiti brak» između osoba istoga spola doneseni su u Engleskoj, Nizozemskoj i Španjolskoj. Moramo priznati, ne želeći biti ironični, da zakonodavac u tim slučajevima nije vodio računa tko će u takvim «obiteljima» rađati djecu, budući da je jedna od najuzvišenijih i prirodnih svrha obitelji stvaranje novog života kroz rađanje djece i njihovo odgajanje! Dana 18. siječnja EU zakonodavci naložili su da sve zemlje Unije i one koje to pretendiraju postati moraju donijeti slične zakone zbog, kako rekoše, "prava manjina". Sada je jasno da Hrvatska, koja je započela pregovore o pristupanju EU, u skoro vrijeme mora riješiti to pitanje, žeči li biti "In".Zaista nije jasno zbog čega se takvi zakoni žele progurati u Hrvatskom Saboru. Zar netko misli da će takvim zakonom Hrvatsku svrstati u red «zemalja razvijene demokracije» i tako se svidjeti zapadnom svijetu koji bi nas i na osnovu toga, eto, želio čim prije vidjeti u svojemu okrilju!? Ma dajte, molim vas! Naravno da svatko ima pravo uređivati vlastiti život kako mu odgovara, sve dok ne ugrožava druge, ali nametati vlastite norme većini, ultimativno dižući galamu svaki put kada ta većina kaže; «Ne zanima nas!», nije ništa drugo nego pravo licemjerje. Zar bi nekoga, pa i zakonodavca, trebalo zanimati nastojanje marginalnih grupa koje iz tašte satisfakcije žele da se njihovo prečudno shvaćanje spolnosti, braka i obitelji verificira kao nešto što je jednako prirodnom redu kad je riječ o tim temama!? I zar nije sloboda govora javno reći da su takva traženja nakaradna, ne zato što se ne sviđaju Crkvi, većinskoj stranci u saboru ili bakicama na placu, već jednostavno zato što su u suprotnosti sa zdravim razumom! Alo; sa zdravim razumom koji neprevarljivo, ukoliko je zdrav, prepoznaje moralno dobro i red u prirodi! I neka netko sada još kaže da je ovo širenje mržnje; ma za Ime Božje; ovdje nitko ne osuđuje ljude ma kakve oni spolne orijentacije bili, već ukazuje na apsurdnost zahtjeva o zakonskom priznavanju gay mrakova, ovaj; «brakova»! Reći nekome tko postavlja nerazumne zahtjeve tražeći od svih da ih priznaju kao razumne kako nije u pravu, nipošto nije širenje mržnje, nego golo iznošenje činjenica. Ako udruge koje se zalažu za donošenje spomenutog zakona žele biti pravedne, onda bi u najmanju ruku trebale prestati sa histeričnim optuživanjima svekolike javnosti za "ugnjetavanje" njihovih «prava» i biti toliko fer pa reći da i oni sami razumiju odbijanje većine u ovom društvu da prizna i prihvati njihova traženja, jer i oni (udruge) imaju razum koji im kaže isto što i nama; brak je sveta institucija između jednog muškarca i jedne žene utemeljena na ljubavi i međusobnom predanju! Ako netko tvrdi da brak nije samo to nego i nešto drugo, taj je ili mentalno ograničen, ili jednostavno želi da taj njegov/njezin stav bude norma za sve, bez obzira što i sam nije siguran u ono što traži jer vidi da se to što traži protivi onome što zdrav razum govori o prirodi braka. Zato je insistiranje i pritisak gay udruga na medije, javnost i zakonodavca da ozakoni istospolne parove, u namjeri da tu vezu izjednači sa brakom između muškarca i žene, jedno veliko licemjerje. I sama je gay populacija, vjerujemo, duboko svjesna činjenice da takav zahtjev ne drži vodu. Ma što god tko o tome rekao i kojim se god metodama služio da to mišljenje nametne. |