Arhangel
01.03.2006., srijeda
Umjetnost, sloboda i istina I
U polaganom kvalitativnom buđenju hrvatske i bosansko-hercegovačke kinematografije, o čemu smo govorili u prethodnom postu, očituje se i jedno novo buđenje svijesti. Na ovim je prostorima u zadnjih par godina snimljeno nekoliko filmova koji odudaraju od standardne idološke podloge koja je dijelom obilježavala filmsku umjetnost u bivšoj Jugoslaviji, jednako kao što odudaraju i od ulagivačkog tona vladajućim garniturama i politici koju su ove provodile, što je bila teška boljka domaće kinematografije u zadnjem desetljeću minulog stoljeća. Prevažna je i činjenica da se filmska umjetnost, doduše tek u naznakama, vraća beskompromisnoj borbi za promicanje istine, što je, valja priznati, vrlo težak zadatak, jer je nemali broj umjetnika u prošlosti i slobodom i glavom platio težnju da se riječju, glazbom, kistom ili filmskom trakom svijetu pošalje poruka o stradanjima, ideologijama, dikataturama, gušenju sloboda, isključivosti, lažima i netoleranciji. Umjetnička djela bilo koje vrste za jedne su uvijek bivala inspiracija za izgradnju sebe i boljeg svijeta, poticaj za preispitivanje vlastitih stavova i nadahnuće za novu potragu za smislom svijeta i vlastitog života, dok su ista umjetnička djela za druge bila provokacija, alibi za teror, nasilje, mržnju i osvetu, ili se umjetnicima ili umjetnošću manipuliralo u vlastite ideološke svrhe u tolikoj mjeri da je umjetnost u tim slučajevima pretvarana u negaciju sebe same.Jedan od filmova koji je u ovo vrijeme osobito zapažen jest i «Grbavica» mlade bosansko-hercegovačke autorice Jasmile Žbanić. Priča je to o tragičnim posljedicama rata u Bosni i Hercegovini o kojima malo tko govori, pa i same žrtve te tragedije rijetko izlaze u javnost sa svojim pričama; riječ je o desecima tisuća silovanih žena u Bosni koje su bile žrtve povampirene velikosrpske mitomanije; nacizma s kraja dvadesetog stoljeća. Film «Grbavica» pokupio je nagrade na Berlinskom filmskom festivalu i to mu vjerojatno neće biti kraj u ubiranju lovorika. Priča govori o ženi iz Bosne koje je bila silovana od strane vojnika bosanskih Srba i koja se suočava sa bolnom traumom, sada, deset godina nakon rata, sada kada djetetu koje je bilo plod tog nedjela mora reći da je čedo nekog vojnika koji mu je silovao majku u kontekstu zločinačke politke koje svoje leglo ima u mozgovima u Beogradu koji su upravljali životima i smrću tolikih stradalih u ratovima na ovom krvavom tlu. Potez Jasmile Žbanić da kroz film progovori o pitanju sustavno silovanih Bosanki tijekom rata u toj napaćenoj i predivnoj zemlji hvale je vrijedan potez u vremenu kada se vapaj očajnika koji ištu pravdu od ljudi sve slabije čuje. Vjerujemo da će spomenuti film o to segmentu rata u BiH reći svijetu više istine nego li svi licemjerni političari zajedno. Naravno, istina ne odgovara svima. U Beogradu je zmaj velikosrpske nacističke mitomanije ponovno digao glavu i progovorio kroz usta dijela nazovi-kulturnjaka, koji su dobro znanim nam parolama ponovno sipali mržnju govoreći o "lažima" protiv Srba, o "protusrpskoj uroti i histeriji". Takve je posebno pogodilo to što u filmu «Grbavica» ključnu žensku ulogu igra Mirjana Karanović, dramska umjetnica iz Srbije. Teško je i zamisliti hoće li ta žena, koja se «drznula» glumiti u «antisrpskom» filmu, u Srbiji više dobiti neku ključnu ulogu, bilo u kazalištu, ili na filmu. Ne treba ni spominjati da su Bata Živojinović i Bora «Čorba» Đorđević prvi graknuli protiv «Grbavice» i istine koju taj film donosi na svjetlo dana. Jasmila Žbanić je napravila genijalni potez; onaj filmom pred oči javnosti, a osobito one u Srbiji, na tako jasan način stavila – istinu. To je ključna i temeljna uloga umjetnika; govoriti istinu; umjetničko djlo, pa tako i film, nedvosmisleno pronosi poruku i kroz prostor i kroz vrijeme. Film je, k tome, zahvalan umjetnički medij, jer je dostupan nebrojenim očima i srcima, osobito ako je umjetnički dobro postavljen, što su na festivalu u Berlinu očito znali prepoznati. Da ovaj film govori istinu jasno je iz reakcija iz Beograda, osobito ako se u obzir uzme činjenica iz čijih je ralja ta reakcija izišla; istina boli i oni koji su na tom svjetlu prokazani grčevito se bore da to svjetlo utrnu; da ugase istinu koja osvjetljuje njihive zločine. Stoga takvi najavljuju i sudsku tužbu protiv Jasmile Žbanić, koja na primanju nagrade «Zlatni medvjed» u Berlinu nije propustila istaknuti kako srpski krvnici iz Bosne još slobodno šetaju, a međunarodna zajednica zapravo i nema prave volje da ih uhiti. Dragi prijatelji, pogledajmo film «Grbavica» čim dođe u naša kina. Znajući istinu o tragediji rata u Bosni, istinu o tolikom silovanjima žena tijekom rata, doprinijeti ćemo da ta istina zasine do svakog čovjeka i da krivci za opisane zločine budu kažnjeni; tu istinu i kap naše spoznaje o njoj pomaže tkati. Budite hrabri, svjedočite za svjetlo… |