Arhangel
24.08.2005., srijeda
Hodočašće
Arhangel se vratio sa putovanja po premilom nam kontinentu nazvanom po mitskoj djevojci Europi, pa sa svojim dragim blog prijateljima odluči podijeliti neka iskustva…Marienfeld, polje smješteno oko pola sata vožnje od Koelna, bijaše zapanjujuć prizor svakom hodočasniku koji je pristupao nekim od prilaznih puteva. Kakav li je prizor tek bio onima koji su promatrali iz zepellina koji je kružio iznad tog prostora; livade koja se prostirala do u nedogled. Tamo bijaše mnoštvo; nebrojeno mnoštvo ljudi, svih naroda i rasa, jezika i kultura. Veličanstven prizor, neponovljiv. Bila je subota, predvečerje dana. Sunce je tonulo iza obzorja i navješćivalo noć koja se spuštala nad narode okupljene na XX Svjetskom danu mladih. Prilaznim putevima pristižu kolone ljudi; na čelu svake su zastave; država, pokrajina, vjerskih udruženja, liturgijski barjaci… Vjetar koji puše razvija svo to šarenilo boja na stijegovima koji ponosno vijore. Čuju se zvuci gitara, defova, bubnjeva, glasovi nebrojenih pjevaju… Vjetar miješa zvukove, koji se stapaju u jezik jednako lijep, koliko i neobičan. Na polju čitav jedan veliki grad ljudi; more svijeta; uglavnom mladih. Tu su šatori, konopci, vreće za spavanje, ruksaci, gitare, gajde, prolazi za prvu pomoć. Najviše fascinira mnoštvo pobodenih kolaca sa zastavama koje lepršaju. Mnoštvo zastava: Velike Britanije, Poljske, Hrvatske, Rusije, Italije, Francuske, Kenije, Turske, Brazila, Njemačke, Austrije, Južnoafričke Republike, Urugvaja, Hondurasa, Meksika, Japana… Mnoge zastave i ne prepoznajem. Ljudi sjede, pričaju, pjevaju, šetaju, raspremaju se, neki mole, neki idu do šatora s hranom i pićem… Kao da je jedna ogromna karavana stala na počinak. Sa strane nekoliko grupa mladih pjeva i pleše paraliturgijsko kolo. Vidim da su jedni od tih Hrvati, skupa s Talijanima. Lijepo je to vidjeti. Smještamo se na jednoj livadi, podaleko od središnjeg brijega na vrhu kojega je natkriti prostor za liturgiju. Podižemo svoj tabor i u sredinu stavljamo hrvatsku trobojnicu. Obuzima me neki ponos; osjećaj da smo barem ovdje nekako svi jednaki; svi narodi i rase. Nema političara da nas posvađaju i gurnu u bratoubilačke ratove. Saznajemo da su sva polja zauzeta i da je na večerašnje bdjenje na Marienfeld došlo daleko više od 200 000 ljudi, koliko je bilo predviđeno. Ima nas barem 700 000!!! Promatram veličanstven prizor, od kojeg zastaje dah. Tko li može, od nas smrtnika, okupiti ovo mnoštvo iz svih naroda!? Nije li ovo ništa drugo, nego djelo Svevišnjeg Oca! Pada mrak. Nekolicina nas uzima hrvatske zastave i ide prema središnjoj točki polja, na kojoj su se upalila svjetla. Probijamo se naprijed kroz gužvu, sve do ograde koja dijeli brežuljak od hodočasnika. Tu je policija i čuvari. Ogromno zvono najavljuje početak. Prolaze me trnci. Više nije važna ni bol u kralješnici niti natečene noge. Trenutak je veličanstven, koliko i dirljiv; u mraku 200 000 sretnika, koji su ih uspjeli dobiti, pale svijeće; nešto predivno…, što u riječi ne može stati. Na razglas najavljuju Velikog Hodočasnika; Benedikt XVI, Sluga Slugu Božjih, Rimski biskup i Nasljednik svetog Petra, Patrijarh Zapada i Veliki Prvosvećenik je s nama! Na te riječi iz mnoštva grla prolomi se snažan uzvik radosti i zaplješću ruke prisutnih. Dok zastave naroda vijore i ogromni zbor pjeva hvale Bogu, do sedesa ispod baldahna dolazi naš Papa. Nezaboravan prizor, koji traje nekoliko minuta. Svi su radosni, svi pjevaju na svojim jezicima. Prekrasna večernja liturgija sva bijaše usmjerena na Krista i Presvetu Bogorodicu. Praćena mješavinom klasičnih i suvremenih glazbenih ritmova, od europskih do crnačkih, procesija na vrh brijega donosi ikonu Bogorodice i postavlje je podno križa. Pristupaju joj predstavnici svih rasa u veselom i dostojanstvenom hodu. Na kraju se križu i ikoni nakloni i sam papa Benedikt. U homiliji koja je potom uslijedila papa govori o mladima i potrebi nove evangelizacije Europe i svijeta. Europa, koja je apostatirala od vjere, vraća se poganstvu; Benedikt XVI poziva mlade da posvjedoče u svojoj sredini radost kršćanskog življenja, postojanost zdravog kršćanskog nauka i predanost Kristu! I to ne u soljenju nekom drugom pameti i moraliziranju, već kroz življenje vrijednosti koje su nam predali apostoli. Na spomenute upute mladi oduševljeno kliču, usprkos upozorenju pape da mlade koji žele živjeti kršćanstvo u punini čeka progonstvo ovoga svijeta… Večernja liturgija završava svečanim blagoslovom s Kristom Uskrsnulim u posvećenom Kruhu koji daje Život, koji daje smisao životu, koji soli i čini vrijednim i ove naše dane. To je bio neponovljiv prizor na koji nitko ne može ostati ravnodušan. To je uspomena koja se nosi u srcu. Za sva vremena. (nastavlja se...) |