Arhangel
07.08.2005., nedjelja
Kursk - sjećamo se
Mali ljudi na ovom tragičnom svijetu uvijek, ama baš uvijek, izvuku deblji kraj. Uvijek su ti mali, obični ljudi, topovsko meso, pokusni kunići, sredstvo za ostvarenje slave suludih ratnih generala, sredstvo suludih osvajačkih projekata još luđih političara izvitoperenog uma, masa koja je tu da bi hranila i financirala glavešine nezasitne u svojoj megalomaniji na svim poljima života.Stanovnici Hiroshime i Nagasakija u Japanu ovih dana oplakuju svoje mrtve, sjećajući se kako su bili žrtve američkih atomskih bombi, koje su bile bačene tek kako bi se vidio njihov učinak, jer ih Ameri nisu imali gdje i kada testirati. A Japan je bio pred kapitulacijom, pa bombe u tom slučaju nisu ni bile potrebne. Taj sotonski učinak bile su stotine tisuća ubijenih u jednom trenutku, i još deseci tisuća koji su danima, mjesecima i godinama umirali u agoniji koju im je ostavila američka bomba. Nekako smo brzo zaboravili Kursk. Već nam i na Beslan pada prašina zaborava. Smrt 118 mornara sa ruske nuklearne podmornice Kursk, koja je bila potonula prije punih pet godina, postala je drastična opomena moskovskim glavešinama da je stanje u ruskoj mornarici, kao i vojsci i državi općenito; katastrofalno. Svima su nam u živom sjećanju slike očajnih majki čiji su sinovi bili danima živi zarobljeni u toj podmornici-grobu na dnu Barentsova mora. Tamošnje je vojno i političko vodstvo bilo svjesno da te ljude ne može spasiti samo, jer ruska mornarica jednostavno nije imala potrebnu opremu. I usprkos tome su, po paklenom starom boljševičkom običaju, danima tajili nesreću, zatim pričali o sudaru sa izmišljenim fantomskim brodom, zatim uvjeravali svijet kako će problem riješiti sami. O da; i riješili su ga; tako da su pustili da 118 mladića danima umire bez zraka u podmornici na dnu mora. Tek tada se drug Putin udostojao dozvoliti pristup stranim mornaricama koje su, kako se pokazalo, vrlo brzo osigurale pristup u potonuli grob. Za posadu sa Kurska bilo je kasno. Prekasno. Njihove očajne obitelji pred tv kamerama ušutkivane su injekcijama za smirenje. Također po dobrom starom boljševičkom običaju. Pravo je čudo kako te do ludila dovedene majke nisu poslali u Sibir jer su se "drznule" uprijeti prstom i u samog Putina, označavajući ga kao ubojicu njihove djece. Što taj stari KGB-ovac zapravo i jest; ubojica hladnog pogleda. A što je tek sa tolikim podmornicama koje su potonule za vrijeme SSSR-a, čije su tragedije pomno skrivane od očiju javnosti!? Stoga je pravo čudo i veliki korak naprijed, mali za Putina, ali veliki za obitelji mornara sa podmornice tipa Batiskaf, što su ruski glavešine dozvolili intervenciju strane pomoći prije koji dan na 200 metara dubine zaglavljenoj podmornici, dugačkoj svega 13 metara, sa 7 članova posade. Taj se potez pokazao premudrim, jer su britanski i američki roboti u krajnji trenutak oslobodili zaglavljenu podmornicu i time njezinoj posadi spasili živote. Time su spašeni i životi i sreća niza obitelji zamalo stradalih mornara. Time se još jednom potvrdilo da su mornari sa Kurska jednostavno žrtvovani prije pet godina. Jer ih se moglo spasiti. A nije. A zašto? Jer bezosjećajni i beskompromisni duh krvoloka Staljina nije moguće istjerati iz načina Putinovog razmišljanja. To je ideja o Rusiji moćnoj dokle joj je vojna sila nedodirljiva! A to je mit; vojna sila te zemlje u kojoj sunce ne zalazi tek je blijeda slika nekadašnje moći, slika koju Putin želi zadržati. Dok mu podmornice tonu. Dok mu teroristi u Beslanu ubijaju najnevinije. Dok mu teroristi upadaju u kazališta. |