Arhangel
04.08.2005., četvrtak
Paraziti, štetočine i gamad ljudska
Mafijaška oligarhija, usko povezana s političkim krugovima, odavno se ugnijezdila u našem nogometnom svijetu. To je činjenica koja je nesumnjivo obilježila najveći dio nogometne povijesti ovih prostora u zadnjih petnaestak godina. Naravno, najvažnija sporedna stvar na svijetu nije bila imuna na razne malverzacije, političke utjecaje i aktivnosti koje nemaju ništa zajedničkog sa sportom ni u ranijim vremenima, ali i ptice na granama već pjevaju da je ono u što se hrvatski nogomet pretvorio u zadnje desetljeće i pol ništa drugo nego iskarikirana verzija Monthy Pytona, ali sa gorkim okusom! A ako zamislimo dobri stari Monty kakav je, i k tome kao takav dodatno (ako se za Pytonovce može reći da ih se dade još iskarikirati) iskarikiran, onda dobijemo jedan otužan jad – hrvatski nogomet i sve u vezi s njim. Međutim, za razliku od spomenutog nezaboravnog humorističkog serijala, nogometni svijet o kojem govorimo kod nas je tmurna i siva stvarnost.Najprije je dobri stari zagrebački Dinamo postao igračka vrha državne vlasti, u ne tako dalekoj prošlosti. To se odražavalo u niz elemenata vezanih uz taj (ne)sretni klub; počev od mijenjanja imena, do namiještanja državnog prvenstva. Bila je to blamaža ne samo tadašnje vlasti i nogometa, nego sporta na ovih prostorima, koji ima dugu i bogati povijest. Dinamo je pretvoren u stroj za zatomljivanje nečijih opsesija, stroj za bogaćenje i pranje novca ljudi sumnjive prošlosti i još sumnjivije sadašnjosti, ljudi koji su redom bili poltroni vladajuće/ih stranke/stranaka. U upravu toga kluba upali su ljudi koji su se devedesetih brzo obogatili na tko zna koji način, i koji su iz transfera igrača i prodaje utakmica izvukli Bog zna kolike milijune maraka/eura. A da je sve to uvelike povezano sa mafijaškim podzemljem, svjedoči i nedavna likvidacija Dinka Pokrovca, nogometnog menagera niza Dinamovih igrača. Tko se s vatrom igra... Dinamove sportske katastrofe u takvom ambijentu i vodstvu kluba previše je degutantno i spominjati. Jasno je kakva je kuća koju kurva vodi. Ljudi sličnih ambicija kao oni koji su Dinamo sveli na najniže grane na koje jedan klub može pasti sada su se dohvatili i splitskog Hajduka. Ne dođe li hitno do pravog čuda Božjeg, sva je prilika da će i Hajduk završiti u smeću u kojem se koprca i zagrebački otužni Dinamo. Klub kojim satrapski vlada Štimac i u koji je svoje pipke zavukao i Ćiro Blažević i ne može imati vedriju perspektivu. Ta što drugo očekivati od ljudi koji se bave politikanstvom, povlače po sudovima s dojučerašnjim prijateljima i poslovnim partnerima, fizički obračunavaju po hodnicima, koji su se kao dvorske lude ponašali u društvu preminulog Predsjednika, koji se kandidiraju na predsjedničkim izborima, koji imaju zabranu ulaska u neke europske zemlje zbog ogromnih dugova i nezakonitih radnji, koji su, jednostavno rečeno, hoštapleri i probisvijeti koji samo jure za klubovima u kojima su nanjušili nivac za isisati! I kada se još po madijima Ćiro hvali kako moli, molim vas, krunicu za pobjedu svojega kluba u utakmici koja je osuđena na fijasko, onda je to krajnji čin bijede, licemjerja i izrugivanja i sa svetinjama i sa zdravom pameti ove nacije!!! A poslije poraza Štimac priča kako je razmišljao da se objesi! Pa što nije - spasio bi nas!!! Ah, ne; takvi ljigavci previše vole sami sebe i svoj novac da bi si naudili. Hajduk je brod koji tone, Titanic koji juri prema santi leda pod kormilom kojim upravljaju Štimac i Ćiro! Naravno, takvi su si odavno osigurali čamac za spašavanje, prethodno pokupivši sve što je na tonućem brodu iole vrijedno. I takvi nam vode omiljene klubove. Pred našim očima nemilice ih pljačkaju. I izvrgavaju ruglu sportskog svijeta kad najavljuju sjajnu igru i rezultat, a zabiju nam po 3 gola u gostima, a čak 5 kod kuće! Nastavi li se ova nesretna priča o hrvatskom nogometu dosadašnjim načinom, sva je prilika da ni Dinama niti Hajduka u bliskoj budućnosti više neće ni biti. Ma koliko se mi zaklinjali kako žive vječno. A kad se iscrpi, tj. uništi hrvatski nogomet, mafijaška oligarhija svoje će pipke ispružiti prema drugim hrvatskim sportskim uspješnicama, kao što su rukomet ili vaterpolo. Koji su za sada sigurni, jer se u tim sportovima još uvijek ne obrće tako velika lova kao u nogometu. Zato su im i rezultati na svjetskom nivou. Za razliku od nogometne sramote. |