Arhangel
05.07.2005., utorak
Gay b/mrak?
Španjolska se prije nekoliko dana pridružila izabranom društvu zemalja koje su zakonski legalizirale istospolne brakove te pripadnicima takvih društvenih institucija omogućila i posvajanje djece. Tako se Španjolska pridružila Nizozemskoj, Belgiji i Kanadi u zakonskom priznavanju istospolne zajednice života, stola i postelje; brakom! Time više ni u kojem smislu ne možemo Španjolsku smatrati sinonimom nekakvog «konzervativizma», ili «bastionom katoličanstva», kako su je mediji, osobito oni liberalniji, znali nazivati.Pitanje gay populacije i zakonskog reguliranja njihovih životnih zajednica posebno je aktualizirano zadnjih godina. Taj je proces u zapadnom društvu započeo u drugoj polovici proteklog stoljeća, a i nekadašnji je istočni blok zahvatio padom Berlinskog zida. Danas je stanje takvo da mediji, osobito elektronski, pružaju sliku gay veza kao pojave koja je ravna heteroseksualnom opredjeljenju većine roda ljudskoga. Treba reći da emocionalno- erotska sklonost prema osobama istog spola nije suvremena pojava, već je prisutna od postanka čovječanstva. Njezini su uzroci, kako suvremena istraživanja pokazuju, biološki uvjetovani (lučenje hormona žlijezde hipofize u mozgu), ali i mogu imati i psihološko – socijalne razloge. Svakako, nitko se nije odlučio (ne)biti gay, već je tu sklonost prepoznao/la u sebi, uglavnom tijekom puberteta i adolescencije. Samu sklonost istom spolu nazivamo homofilija. Kod mnogih ona nikada ne preraste u ostvarivanje spolnih odnosa sa osobama istoga spola, tj. u homoseksulanost. Ova je pojava oduvijek bila društveno marginalizirana, često i zatirana. Jedino je u antičkom svijetu bila tolerirana, ali nipošto društveno instrumentalizirana ili zakonski regulirana u smislu nalik nekoj vrsti bračne zajednice. Svakako, treba priznati da su u prošlosti ljudi takvih sklonosti uglavnom bili prezirani, zatirani i proganjani. Mnogima je ta sklonost donijela nesreće i životne traume za koje nikada nećemo saznati, sve zbog neprijateljskog stava okoline i društva, uzrokovanog paranoičnim strahom i neznanjem. Treba reći da su ljudi homo-sklonosti potpuno normalni ljudi, naša braća u Kristu. Svaki grijeh počinjen protiv nekog samo zato što je gay pljuska je Kristu jer: «Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!» (Mt 25;40) S druge je strane pitanje zakonske regulacije gay veza nešto sasvim drugo. To je jako teško i komplicirano pitanje koje nije lako objasniti ni na eminentnom znanstvenom skupu, a kamo li na nekom neukom blogu, kao što je ovaj. Tko smije priječiti ljudima da se vole? Nitko. Tako ni osobama gay populacije. Jednako je tako njihova intimna stvar hoće li svoje veze ostvarivati na razini seksualnosti. Zar netko smije bilo kome određivati s kim (ne)će u krevet!? Pitanje poštivanja svih ljudi, pa tako i gay populacije, jest pitanje poštivanja dostojanstva ljudske osobe. A dostojanstvo ljudske osobe je neotuđivo, sveto, Bogom dano! Dostojanstvo ljudske osobe počiva na njenoj naravi; ljudskoj naravi. Sva prava koja iz te naravi proizilaze su legitimna! Legalna su ukoliko ih zakonske ljudske institucije građanskog društva donesu u vidu pisanih zakona. Zato ni jedan zakon koji se tiče čovjeka ne smije biti nelegitiman, tj. protiviti se onome što proizilazi iz ljudske naravi. Takav bi zakon bio neljudski, protivan čovjeku. S druge strane, ljudi nemaju pravo niti tražiti da im institaucije građanskog društva daju prava koja nisu legitimna, tj. utemeljena na ljudskoj naravi. Zamislimo apsurd da netko za čovjeka traži pravo da se smije baciti s nebodera! Ta pravo na život, utemeljeno na ljudskoj naravi, onemogućuje mu svjesno ugrožavanje vlastitog života. Hoće ti takav ostvariti nakanu da se baci s nebodera, pitanje je njegove slobode u kojoj se može odlužiti i na smrt skokom s te zgrade. Ali nikada taj njegov čin ne može biti zakonski sankcioniran. Jer nije legitiman, nije utemeljen u naravi čovjeka koja štiti život. Sličnu logiku primijenimo i na gay brakove. Te ljude poštujemo kao ljude. Njihove sklonosti njihova su stvar i svatko se s njima nosi kako zna i umije; netko ih «izliječi», netko potiskuje, netko se s njima miri, netko ih ostvaruje. Sami smo odgovorni za ostvarivanje svojega života. Ali tražiti od društva, pak, da gay veze prizna brakom ravnim onom između muškarca i žene, dosita je aspurdna stvar. Neka se gay populacija ovim ne nađe uvrijeđena, jer to nipošto nije nakana ovoga posta, ali nazivati brakom zajednicu života i postelje dvoje istospolnih ljudi protivi se ljudskoj naravi i zdravom razumu. To je jednostavno nelegitimno. Jer, kad bi takvo priznavanje i bilo moguće, onda nam u prirodi ne bi bila potrebna dva spola, nego jedan. Ako naš razum u prirodi prepoznaje legitimnu zakonitost da je brak zajedništvo, upravo sebedarje, muškog i ženskog spola utjelovljenog u jednom muškarcu i jednoj ženi; tko smo mi da proglašavamo brakom još nešto izuzev toga, nešto što brak nije!? Pogledamo li, ali zaista iskreno, u svoje srce, i budemo li zaista pošteni prema sebi samima, i uključimo razum, a isključimo volju i emocije, vidjeti ćemo da veza dvoje ljudi istog spola ne može biti brak, da gay brak nije brak zato što to netko bi, odnosno ne bi htio, već zato što to nije moguće da bude brak! Gay veze su privatna stvar. Za njihovu realizaciju na spolnom planu ne smije se soliti pamet drugome. Svatko će odgovarati pred svojom savješću, ako je i malo iskren. I pred svojim životom. I pred poviješću. Kao i za sve drugo. Konačan račun polagati ćemo pred Bogom. Koji je milostivi Tata. Mjerilo će biti jednostavno; ljubav. Najeteži grijeh; naša oholost, nedostatak poniznosti da prihvatimo istinu koju nam daje razum. O pitanju prava gay zajednica na posvajanje djece drugom prilikom. Da ovaj post ne bude predugačak! Gay populaciji; Arhangel vas poštuje i voli kao braću u Kristu, bez bilo kakvih predrasuda! Ovo je tekst za vas i radi vas. Ako je licemjeran – molim oprost! Ako koga vrijeđa – nije bila namjera. Svima koji čitaju; što mislite o zakonskoj legalizaciji gay brakova? |