Arhangel
16.04.2005., subota
Mediji i sjećanje
Čudno i nadasve neobično zatišje vlada ovih zadnjih dana u našim medijima, kao da su se umorili od pustog razvlačenja i seciranja nedavnih događaja; od davanje noge pregovorima o pridruživanju Hrvatske Europskoj Uniji, štrajka liječnika, sve do smrti pape i svega vezanog uz taj događaj. U tom kontekstu treba sagledati sadašnje stanje i zapitati se; zar naši mediji, osobito oni elektronski, nemaju niti malo osjećaja za malo svakodnevnije probleme običnog, domaćeg čovjeka, već jedva čekaju na neke događaje globalnog ili politički zanimljivog značenja kako bi im posvetili svoj medijski prostor.Kako je moguće da, primjerice, tolika samoubojstva hrvatskih branitelja, koja su nam, na žalost, postala redovita pojava, bivaju tako slabo medijski popraćena!? Je li to rezultat podilaženja medija aktualnoj državnoj vlasti, koja je izbore dobila, među ostalim, zahvaljujući obećanjima kako će riješiti, pravedno, pitanja statusa onih kojima dugujemo našu slobodu, a sada od tih obećanja nema ništa!? Nezamislivo je da dan za danom naši branitelji dižu ruku na sebe, ili na svoje najmilije, da su spremni na samospaljivanje ili vješanje, a da to naši mediji poprate izvješćem poput onoga o svakodnevnom stanju u prometu! Tužno i tragično. Pretvorili smo se u socijalno neosjetljivo društvo i državu, čiji se i mediji upravo tako ponašaju, kao da je pitanje ljudskog života i smrti samo pitanje nekog broja u statistici, a ne pitanje sreće i nesreće čitave obitelji i naroda, pitanje sreće i nesreće čovjeka koji je čitav svemir u malom. Ja to ne mogu razumjeti, a prihvatiti i ne želim. Gdje su sada pusti političari koji su na račun obećanja braniteljima prikupljali predizborne bodove, kojima su puna usta bila prava koja će, dademo li im svoje glasove na izborima, kao, ostvariti, sve kako bi ljudi koji su nam branili rodnu grudu bili zbrinuti i liječeni dostojno čovjeka? Gdje su sada govornici sa splitskih mitinga i obećanja koja su davali šakom i kapom? Nekad popularne političarke umjetno suznih očiju, koja je svoju predsjedničku kampanju temeljila upravo na ideji ispravljanja nepravdi nanesenih braniteljima, danas nema u javnosti. Lijepo se ona uputila na svjetsku izložbu EXPO 2005. u Japan, i to sa još nekoliko ministara, naravno, sve na račun poreznih obveznika! A jedna bogata Švedska, primjerice, uputila je u Japan samo jednog ministra. Jer ti ljudi znaju što su obećanja dana biračima, jer znaju Šveđani što je poštenje. A u nas toga nema. Ni na lokalnim, ni na državnoj razini. Zato nam je kako je! A branitelji? Jesu li barem zavrijedili da dio Vlade, koja nije na putovanjima okolo, održi barem posebnu sjednicu njihovom problemu posvećenu? Za novac koji su ministri potrošili za đir po Japanu mogla se je nekom nezbrinutom branitelju i njegovoj obitelji sagraditi lijepa kuća, pa i puno više, mogao se taj bačeni novac potrošiti za psihološku pomoć tim ljudima oboljelima od PTSP-a! Ali ne, ne kod nas, ne u Hrvatskoj! Kod nas je važnije da bogati ministri putuju svijetom na trošak poreznih obveznika i da Vlada sanira brodogradilišta čiji su se upravitelji enormno obogatili dodjeljujući sebi samima mjesečne plaće od više od sto tisuća kuna, dok su im tvrtke propadale, radnici završavali na ulici, a obitelji radnika na prosjačkom štapu. Bože, koje li tragedije! A sada se bliže dva velika događaja; konklave za izbor pape i lokalni izbori u Hrvatskoj. Sada će medijski lešinari ponovno raširiti svoja krila i oboriti se na plijen. I branitelji i ostali priprosti puk biti će opet bombardirani tolikim obećanjima, samo kako bi političari izborili glasove na izborima koji slijede. Najprije će se govoriti o papi i njegovom izboru. Pa će mnoštvo tiskovina uz svoje novine prodavati kojekakve krunice, sličice i rekvizite katoličkog obilježja; jer važno je prodati, povećati nakladu! Onda će nas idiotske reklame i posebne emisije pozivati na izbore, da glasujemo za ovoga i onoga, a ne za neke treće, jer upravo nam oni prvi, kao, mogu osigurati bolje lokalne škole, ceste, zapošljavanje… Evo već na jednoj web stranici jednog našeg malog grada čelnici jedne nezavisne liste obećaju izgradnju aerodroma! Ljudi; aerodroma, zračne luke! Bilo bi smiješno da nije tragično! Još će nam i svemirsku postaju obećati, samo da glasujemo za njih. Naravno, posebno će se braniteljima će se obećavati brda i doline, svi će se hvastati svojim «domoljubljem» i svojim «poštenjem», a većina takvih («političara») opelješila bi i vlastitu mater, samo kad bi im se pružila prilika. Kod nas je stanje društvene svijesti katastrofalno. Budalom se smatra onaj tko je bio u prilici nelegalno si prigrabiti financijska sredstva, a to nije učinio; glupan je onaj tko radi pošteno i ne krade, drek od čovjeka tko si nije nabavio potvrdu da je branitelj, a nije nikada uzeo pušku u ruke, jadnik je onaj tko vozi stari auto, idiot onaj tko ima novaca i obitelj, a nema još i ljubavnicu, sumnjiv je svatko tko pokušava misliti svojom glavom… Što reći!? Valjda će i ovom jadu i čemeru od naše svakodnevice doći kraj, i valjda će i nas život i povijest naučiti da nam je i sada, kada smo u svojoj kući gospodari, živjeti ODGOVORNO za svoje riječi, postupke i propuste. Neka barem od pojedinaca počne, ne bi li jednom do medija došlo, pa do političara… Maštam, maštam... Ništa nije nemoguće... |