Arhangel
16.02.2005., srijeda
Nemamo, pa nemamo!
Ovih smo dana svjedoci nove epizode društvene trakavice koja zaokuplja pozornost domaće i svjetske javnosti već dugi niz godina, te čovjeku naprosto bude mučno kada o svemu tome sluša; riječ je o aferi prisluškivanja svega i svačega od strane Protuobavještajne službe (POA) Republike Hrvatske. Nije prvi put da kojekakvi špijunski kadrovi, školovani uglavnom u bivšem društvenom sustavu, i njihovi nadobudni mlađi kolege, sebi za pravo uzimaju zavirivati u tuđe živote. Na žalost, na tu smo vražju rabotu nekakvim nesretnim usudom već morali otupjeti na ovim našim prostorima, jer nije prvi put da kojekakvi KOS-ovi, UDBE, SIS-ovi, SZUP-i, POA-e i svakojake beštije i gmizavci zavrću vratom narodu željnom mira i rada. A da trakavica bude doista mučna, mučnija od nekadašnje «Santa Barbare», u cijelu se priču umiješala, da ne povjeruješ, i naša dežurna gestapo-teta Carla del Ponte, koja vjeruje kako najbolje zna iza kojeg se ugla tko kod nas na ovim stranama pomokrio, dok, s druge strane, za prekodrinske zlotvore kao da ne mari. A svoj su «posao» domaći nam špijuni tako dobro obavili da je to čudo jedno, toliko dobro da za neke javne ličnosti u zemlji vrijedi profesija; tajni agent, koja je u rangu najpoznatijih mjesnih ridikula. Špijunski posao domaći su agenti, po svemu sudeći, ispekli u školi grupe TNT iz dobrog starog Alan Forda, jer je njihov posao toliko tajan i uspješan da o njemu već u cik zore i najgluplji pijetli u zemlji kukuriču. Mora da se Vlada njima strašno ponosi, baš kao mater sa ludom kćeri, kako bi rekli kod nas!Tako naši veletajni agenti malo prate novinare. Onda ti isti novinari imaju bolji pristup informacijama koje su toliko tajne da ni najtajniji agenti ne mogu doći do njih. A o profesionalnosti domaćih nam novinara najbolje svjedoče reportaže sa kakvih posljednjih ispraćaja u kojima je glavna novinarska misao snimiti uplakana i od bola deformirana lica ožalošćene obitelji, puštajući uz to snimku bolnih jecaja istih jadnika. Jer naciji je valjda malo tuge i jada u svakodnevici pa im valjda treba malo krikova boli za preminulima da ih milozvučno prate sa malih ekrana, i za čije gledanje redovito mjesečno izdvajaju šezdesetak kuna. Mora da je to novinarska osveta špijunima: «Neka vam sada malo grcanja u suzama sa malih ekrana, špije izdajničke!», valjda razmišljaju oni. Onda su se naši vrli špijuni navodno okomili na emisare tete Gestapo. Jer valjda im je bilo dosta kazne jecaja sa televizijskih ekrana, pa udri po istražiteljima; kud Karlići, tud i špijuni, ne mogu ljudi ni na zahod, a da ih ovi ne snimaju. Pa da bar ispravno snimaju, nego im se u transkriptima koječega nađe, što je rečeno i što nije. Mora da snimaju nekim prastarim aparatom na petrolejski pogon, valjda zato da uštede novac poreznih obveznika?! Onda je teta Gestapo poludjela, i po tko zna koji put zatražila Gotovinu! Valjda je računala ovako; ako imaju novaca za toliko špijuna i agencija toliko tajnih da ni same ne znaju za sebe od puste tajnosti, imaju i Gotovinu, ili bar pristup do te prevažne teme; zato; Gotovinu na sunce, ili ćete djeco ostati u pritvoru! A kod nas svi traže, pa traže i traže, a ni Gotovine, ni čekova, ni kartica ni za lijek! Teta Gestapo je uporna; vjerojatno je i vidovita kad tvrdi imate Gotovinu! Ma nemamo, teta Carla, nemamo! Što smo i imali ovi naši nam opljačkaše zadnjih desetak i više godina; pa valjda ni u svemiru nema više nitko tko nas nije pljačkao, a najviše ovi naši! Nemamo teta Gestapo! Tako se valjda zaklinju ove naše vojske špijuna, ovaj, političara, koji su nam pretresli i zadnji džep, kunem se! Zato sam ja odlučio napisati pismo teti Gestapo: « Draga tete Gestapo, ja nemam ni Gotovine ni čekova, pa se nadam da ćete mi dopustiti ulazak u Europsku Uniju. Doista ne znam gdje je ono što tražite, ali vjerujte mi da su mi džepovi prazni, kao i većini ovdašnjeg radnog naroda koji jedva spaja kraj sa krajem. Nadam se da ću uspjeti jedan svoj bubreg prodati na crnom tržištu i time si platiti put u Europu, jer Gotovine nigdje. Čujem da se zalažete za kolektivni pristup u EU, pa Vam predlažem da uz mene u EU primite nas još 4,5 milijuna, jer ne samo da nemamo Gotovine, nego nemamo ni prebijene. Eto, kasnimo ući u zapadnu Europu od stoljeća sedmog, jer su naši nepismeni preci zalutali na Balkan, ali vidite li da se trudimo, pa nam je ovo povijesna prilika za ulazak, jer nikada nije kasno! Hvala!» |