Arhangel
14.02.2005., ponedjeljak
Kad su to samo stvari
Da su ljudska prava u našem društvu odavno pogažena i da je dostojanstvo ljudske osobe kod nas već predugo obezvrijeđena dimenzija, nije ništa novo u sivoj i turobnoj nam svakodnevici. Na žalost. Pa kada se čovjek, nakon toliko sablažnjavanja kojima smo neprekidno izloženi, ponada da ga nikakva nova gadarija ovdašnja ne može iznenaditi, uvijek se, na nesreću, nađe nekakav stvor koji svojom zloćom uništi svaki trag čovjekove tek probuđene nade. I tako neprekidno. Za ne povjerovati; ali čovjek se mora ne dati sablazniti, želi li sačuvati zdrav razum .Tako se ovih dana našao nekakav bolesnik koji je na internetskim stranicama objavio nekakav popis, navodno, homoseksualno orijentiranih osoba. I taj je popis, bez obzira bio on autentičan ili ne, uskovitlao nemalu medijsku prašinu, a da ne spominjemo koliko je neprilika zadao, i još će zadavati, onima koji su se, ni krivi ni dužni, našli na njegovim stranicama. Što da čovjek kaže na tako zlu i najveće osude dostojnu ideju?! Tema ljudske seksualnosti (spolnosti), pa tako i homoseksualnosti nikako da se u našem društvu postavi na zdrave temelje. Najprije je ta tema bila «ona stvar» o kojoj se nikada ni u jednom kontekstu nije razgovaralo, osobito ne u obiteljima koje su prve pozvane da u okružju ljubavi i povjerenja djecu poučavaju o tom velikom daru čovjeku; o njegovoj spolnosti. Ta je tema vječno bila nešto o čemu se ne govori i za što se očekivalo da će kroz proces odrastanja naći svoje mjesto u svijesti svakog pojedinca. Jednostavno; obitelj se ponašala kao da taj dar ne postoji. S druge strane, mladi se čovjek morao sa svojim odrastanjem, i svime što ono nosi, suočavati kako je najbolje znao i umio, nerijetko ne bez kojekakvih problema, čak i trauma, redovito izazvanih odbojnim i ignorantskim, a ponekad i podcjenjivačkim stavom okoline, a ponekad i psihosomatskim uzrocima. A kako je vrijeme neumoljivo prolazilo i svijet se mijenjao do stadija u kojem ga zatiče današnji dan, stav o spolnosti se promijenio, ali, na žalost, ne u smjeru prihvaćanja spolnosti kao dara, nečeg lijepog i nečeg što je dio ne tjelesnosti isključivo, nego cijele ljudske osobe. Dvadeseto je stoljeće od ljudske seksualnosti stvorilo industriju, koja ide za tim da se na osnovu nečeg što je dar dobije nešto što je proglašeno za stvar. Poput nekog proizvoda koji se nudi da bude konzumiran i onda odbačen, poput stare limenke baš. Tako smo dobili nakaradnu smjesu porno-industrije koja godišnje zarađuje milijarde dolara širom svijeta, i koja je svoje pipke pružila do zadnjeg čovjeka na Zemlji, dok je prava narav čovjekove spolnosti ponovno ostala zanemarena i zamaskirana zlokobnom krinkom nečega što je odvojeno od čovjekove osobe. Tako je na nasilan i krajnje zloban način promovirana fatamorgana čovjeka odvojenog od svoje spolnosti. I to je jedna od najtragičnijih tekovina dvadesetog stoljeća. U tom kontekstu treba gledati i na pitanje homoseksualnosti, koje je u našem pribalkanskom društvu opet, kao i spolnost općenito, gledano na pogrešan način, što je prouzrokovalo toliko rasprava u zadnje vrijeme. Jedni tvrde kako je to bolest, drugi kako je to opredjeljenje, treći kako je to nešto normalno, četvrti kako nije i tako u nedogled, sve u kontekstu suvremenog katastrofalnog stava kako je dobro, odnosno zlo, ono što se mi dogovorimo da je dobro, odnosno zlo. Tako je čovjekova spolnost postala stvar u očima svijeta, a življenje homoseksualnosti ravno življenju odnosa između muškarca i žene. Lijepo mi zaključismo dvadeseti vijek, nema što! Koji to «konzervativac» danas još promatra čovjekovu narav i razumski donosi zaključke, oslobođen okova medija koji zapravo kreiraju stavove. I kada se nakaradni stavovi uklope u ovdašnji milje u kojima je čovjek, kao i njegova spolnost, samo stvar, nije nikakvo čudo da se «stvarima» zabavljaju svakojaki bolesnici, kojima je ovih dana preokupacija bila na internetske stranice stavljati popis osoba, navodno, homoseksualne orijentacije. Nije to nikakvo čudo, jer ako porno-industrija može mirne duše biti dostupna i najmanjima, tj. djeci, zbog čega i onda, po toj logici, podatak o nečijoj intimi ne bi bio dostupan svima?! Jer, nečija spolnost;«to je ionako samo stvar», pokušati će se opravdati mnogi! Tragičnog li stava. Autor tih stranica gotovo je sigurno netko tko se ne može nositi sa svojom spolnošću, tko je iskompleksiran do krajnjih granica, kojemu je vlastita spolnost postala preteška «stvar», koji je zapravo jadan u svojoj osmljenosti. Ne bi bilo nikakvo iznenađenje kad bi se uskoro neki ljigavac našao koji bi objavljivao imena stranaca u našoj zemlji, imena ljudi sa brojem krvnih zrnaca, imena sterilnih, imena bolesnih, imena onih koji više od prosjeka posjećuju nužnike, koji varaju ženu, koji ne varaju ženu...; jer čovjek je kod nas odavno sveden na stvar, a kako onda neće biti i njegova spolnost, ma kako god ona formirana bila! Ta i neuspješnom Austrijskom Soboslikaru mnogi su bili samo stvari za koje je bio predvidio, i dijelom proveo «konačno rješenje». Ovih će dana do krajnjih granica proraditi nakaradni licemjer u mnogima od nas, pa će se nervozno tražiti famozni internetski popis kako bi se, potajno se nadaju mnogi, možda među imenima našlo i ime njihovog omraženog susjeda, profesora, kolege s posla ili nekog kome predobro ide u životu, pa ljubomora prema takvima ne da čovjeku, Rvatini baš, spavati. Jer pokvarenost u nama tjera nas i u ovom slučaju, kao i toliko puta do sada, «pokriće» vlastitih slabosti opet potražiti u drugima. |