Arhangel
17.12.2004., petak
NEKA ŽIVE DJECA!
Prije nekoliko dana na prvom programu državne Dalekovidnice, u udarnom večernjem terminu, prikazana je dobro nam znana emisija «Latinica», a tema razgovora njenih gostiju i urednika bio je pobačaj.Sama emisija kao takva, uza sve svoje nedostatke i proturječja koja su je pratila, zadnjih je desetak godina, koliko se prikazuje na ovim našim prostorima, mora se priznati, pridonijela razvoju kulture dijaloga. I to je dobro. Odlično, dapače. S druge strane, niz je emisija iz ovog ciklusa, ruku na srce, bio urednički podešen tako da se gledateljima na kraju ponudi jedan ciljani, zaokruženi stav. Takav je bio i slučaj sa emisijom prikazanom prošli ponedjeljak, i to je najveći nedostatak ovog projekta čiji se urednik u medijima voli hvaliti svojom nepristranošću. Gosti navedene emisije bili su: umirovljeni liječnik – ginekolog iz Srbije, profesor moralne teologije (katolički redovnik – svećenik), zagrebački islamski službenik (imam), liječnica – ginekologinja iz jedne zagrebačke bolnice, jedna mlada hrvatska estradna «zvjezdica» i gospođa iz nevladine udruge «B.a.b.e», koja se bavi zaštitom žena (barem je tako izjavila!). Odmah je u oči upalo to što među gostima emisije nije bilo ni jedne majke višečlane obitelji, ni jednog liječnika – genetičara, ni jednog znanstvenika – filozofa iz područja metafizike, kao ni jednog predstavnika ili predstavnice iz neke nevladine udruge koja bi se bavila zaštitom nerođenih. Malo je previše neobično što je za ovakav tip rasprave izabran jedan katolički redovnik – profesor, koji je znanstvenik «iz ureda», a ne znanstvenik koji bi bio spretan u debati i koji bi jezikom jasnim širokom gledateljstvu protumačio kršćanske stavove glede pobačaja. Tako je taj čovjek branio pravo začete djece na život samo parolom kako je to pravo utemeljeno u Božjem Zakonu, ne pokušavši ni objasniti što bi to značilo. Jednostavnije bi mu bilo, a što nije ni pokušao (na žalost) pojasniti da se kršćanski stav da je svako dijete koje je začeto osoba od trenutka začeća temelji na znanstvenoj spoznaji: a) medicinskoj (genetičkoj) – liječnik koji je dobio Nobelovu nagradu za medicinu prije nekoliko godina samo je dokazao filozofski i teološki stav o začetom plodu kao osobi dokazavši da se u ljudskom genomu nalazi sav genetski materijal koji određuje jednu osobu, a taj je genetski materijal sadržan i u jednoj jedinoj oplođenoj stanici!!! b) Filozofskoj (metafizičkoj) – ono što svako biće određuje onim što ono jest je bit toga bića, što je spoznatljivo svakom razumu. Bit čovjeka je da je čovjek; ona je princip bića od početka njegovog bivstvovanja, tj. od početka njegovog prisustva u stvarnosti. Tako je čovjek po svojoj biti čovjek od trenutka začeća do Vječnosti. Ako ne od tada; od kada onda; prvog sata, tjedna, tromjesečja…!? Ta bit čovjeka koja čini da je čovjek čovjek nije uvjetovana ni početkom rada srca, ni razvojem nogu, ni očiju…, već samim početkom postojanja! c) Teološkoj (moralnoj) – «Ne ubij!» je osnovna premisa koju je Bog postavio stvorenju – čovjeku, jer Bog stvara čovjeka da bi čovjek uživao u Božjoj dobroti i u svijetu i u Vječnosti. Najveća vrijednost u svemiru je upravo ta; da netko živi! Ako bismo prihvatili stav da pobačaj ne bi bio prekid života jednog čovjeka, što bi nas priječilo da tog istog čovjeka ubijemo u njegovoj petoj godini života, desetoj, četrdeset drugoj ili osamdesetoj; ako bismo smatrali da ga možemo bez moralnih zapreka ubiti u petom danu života!? Nije ni čudo da se sve to više zanemaruju i eutanaziraju (čitaj; pogubljuju, ubijaju) stari i nemoćni, jer je to plod istog stava kako plod utrobe nije dijete – čovjek. Pa kako se majke onda ne iznenade kad nakon devet mjeseci rode upravo - čovjeka?! Što su to nosile deset mjeseci pod srcem; Stvar, Ono, To, It...??? S druge strane tzv. pobornice «prava» žena su tvrdile kako su vremena teška, socijalna je situacija jako loša, kako žena ima pravo na karijeru i na slobodan spolni život i užitak, kako su žene danas zlostavljane i zanemarene… Te drage tete su u tim stavovima potpuno u pravu; ali one ni jednim argumentom nisu potkrijepile svoju tvrdnju o opravdanosti pobačaja! Nije ni čudo, jer argument o opravdanosti pobačaja i ne postoji, osim u rijetkim i kompleksnim slučajevima! Naravno; te su aktivistice svesrdno napadale prisutne predstavnike vjerskih zajednica, predbacujući im kojekakve besmislene primjedbe; tako je «argument» protiv stava Katoliče Crkve o pobačaju bio da je Crkva spaljivala vještice u srednjem vijeku ili da je poticala na križarske ratove ili blagoslivljala oružje u tijekom nedavnih ratova na ovim prostorima… Stavovi tih dragih gospođa i floskule kojima su napadale bili bi smiješni, da nisu tragični… One jednostavno nisu htjele čuti argumente, čak ni one srbijanskog liječnika koji je u svojoj profesionalnoj karijeri pobio cijeli jedan grad djece veličine Smedereva, dakle oko 50 000 djece! Čovjek se pokajao, te poziva na promišljeno spolno ponašanje kako bi se pitanje pobačaja učinilo minimalno potrebnim! Upravo zločesto i ciljano pripremljeni prilozi o ženi iz Zagreba koja je pobacila i o stanju u Portugalu gdje je pobačaj zakonski zabranjen upućivali su poruku koje su branile tete u studiju; činiti pobačaj nije ubojstvo! Tragično, ali istinito. Kako se te iste gospođe nisu sjetile da među pobačenom djecom ima barem 50% ženske djece; pa kad se te iste tete zalažu za prava žena, zbog čega su zanemarile prava tih malih nerođenih žena? Što da čovjek kaže na bezumlje koje je zavladalo našim svijetom, u kojem se pod svaku cijenu želi zamagliti razlika između dobra i zla!? Nitko ne osporava pravo svake žene na svoje tijelo; ali, nije li od prava žene na svoje tijelo veće pravo djeteta koje je začeto na svoj život koje je započelo! Da; djeca imaju veće pravo!!! Ma koliko tragične priče silovanih žena bile, koliko god se opasnosti krilo u trudnoći premladih žena, koliko god politička, obiteljska, društvena ili bilo koja druga situacija dramatična bila, život nerođene djece je SVET, i zar mi, koji smo se rodili i ostvarujemo pravo na tolike radosti i upravo jedan avanturizam življenja, imamo pravo odlučivati o tome ima li danas začeti čovjek pravo nastaviti pjevati tu istu pjesmu života ili ne?! Dragi prijatelji, komentirajte; mislite li da je pobačaj moralno (ne)opravdan! |