Arhangel
17.10.2004., nedjelja
MARIONETA DOMOVINE
Večeras sam se histerično nasmijao vijesti koju su nam priredili likovi iz ovdašnje sapunice, ranga onih koje se snimaju valjda samo u Gvatemali ili Hondurasu, a koja je, na nesreću po naše moždane vijuge, eto objavljena u središnjoj informativnoj emisiji državne čuvarice informacija i «morala»; imamo (ne)priliku dobiti prvu ženu-predsjednika drage nam domovine! Za ne povjerovati, reklo bi se. Sada će netko reći; što u toj informaciji ima neobično?Naime, kako se nama u Hrvatskoj «posrećilo» imati likove poput Hebranga, Šeksa i sličnih idiota među političarima koji nam, na nesreću, vode državu, količina gluposti i sranja koji ovi i slični im likovi nama, običnom puku ove zemlje, priređuju odavno više nije obuhvatljiva ni jednom zdravom umu. Da ne spominjemo velike «poštovatelje» dostojanstva žena, koji su do jučer bili dužnosnici te stranke, poput Ljube Ćesića Rojsa, Pašalića i njima sličnih! Jedna rigidno desničarska i nacionalistička stranka (čast časnim iznimkama i iskrenim domoljubima), čiji polupijani članovi sjede na mjestu predsjednika parlamenta, čiji ministri u bescjenje prodaju nacionalnu imovinu, a koja se kamuflirala u «proeuropsku» i «narodnjačku» stranku, sada najednom kao svojeg kandidata za predsjednika države nominira, vidi čuda, ženu! Ponoviti ću; ženu! U normalnim državama sasvim je redovita pojava da su žene u parlamentima i u vladi, kao i u ministarskim foteljama, jednako, kako brojem, tako i po službama, raspoređene u odnosu na broj muškaraca. Jedna Finska odavna ima predsjednicu! I to vrsnu ženu koja svoj posao radi bolje od mnogih muškaraca koji su u drugim zemljama na istim položajima. Ali da kod nas, u Hrvatskoj, jedna desničarska stranka nominira jednu ženu za mjesto predsjednika države može značiti samo troje; ili je blizu Sudnji dan, ili u HDZ-u imaju kolektivnu amneziju (dao Bog!) ili se radi o jednom velikom licemjernom činu! Kao se termin Sudnjeg dana ne zna, niti su naši političari pod amnezijom (izuzev kad trebaju svjedočiti u korist istine), jasno je da je riječ o jednoj velikoj prevari, krajnjem licemjerju. Jadranka Kosor, žena koju je stranka nam na vlasti nominirala za predsjednicu države, očito ovdje služi kao Trojanski konj, koji treba služiti uljepšavanju slike ove stranke u očima domaće, a osobito u očima javnosti Europske Unije i tamošnjih političara. Nikako ne prihvaćam da političari koji su očito rigidno patrijahalnog mentaliteta, a takva im je i stranka i retorika, kandidiraju ženu za predsjednicu! Pa zar im itko tko ima iole malo mozga u glavi vjeruje!? Iako nije član vladajuće stranke, ali joj je ideološki blizak, dični saborski zastupnik Anto Kovačević i njegove šovinističke izjava kako žena: «Nije za mudraca nego za madraca!», najbolje oslikava što stranka na vlasti zapravo o ženi – predsjedniku misli. Dao Bog da sam u krivu! A i u većini stranačkih muških mozgova i iz drugih političkih grupacija žene vjerojatno imaju sličan tretman, ali se dobro pazi da se takvo što u javnosti ne izrekne! «Tko je Kovačeviću kriv što je lajav!» misao je u glavama takvih. Da se razumijemo, pisac ovih redaka nije član niti jedne stranke (simpatizer Zelenih!); zalažem se za stranku koja će poštivati svakog čovjeka, koja će poticati rad i kreativnost, druge i drugačije! A takve stranke kod nas jednostavno nema!!! Jasno je da stranka koja je kod nas bila tako dugo na vlasti, a koja izuzev dobrih plodova, ima priličan broj trulih (privatizacija, pljačka, osiromašenje većine i bezobrazno bogaćenje manjine…), ima tako veliku hipoteku prošlosti, da treba doći do čitave smjene generacija i potpune katarze na sveopćem planu, kako te stranke, tako i nacije u cjelini, kako bi se ljudima iz takve stranke vjerovalo! I sada takvi kandidiraju ženu, kako bismo naivno vjerovali da nam time dolaze bolji dani, ako glasujemo za ženu kojoj je rečeno da samo priča o obitelji, braniteljima i djeci! Pa bismo se mi, kao, raznježili i dali joj svoj glas! A možemo zamisliti kako bi jadna Kosorica, da i bude izabrana, bila marginalizirana od vlastitih stranačkih prvaka! Ona je, ljudi moji, tu postavljena samo da bi njenim izborom stranka na vlasti ojačala svoju poziciju jer je njezin čovjek predsjednik(ca) države! A bila bi samo lutka, figura za lickanje ljigavih vlastodržaca. Moš' mislit' koliko bi se položaj žena kod nas poboljšao! Malo sutra! Kao bi Kosorica i bila predsjednica više bi vlasti imao saborski portir, a konobar u saborskoj kantini bio bi više zastupljen na državnoj televiziji! Zato ja na ovdašnje političke smicalice, tipa ove sa Kosoricom, ne padam! Jer to je degradiranje dostojanstva žene! |
Večeras sam se histerično nasmijao vijesti koju su nam priredili likovi iz ovdašnje sapunice, ranga onih koje se snimaju valjda samo u Gvatemali ili Hondurasu, a koja je, na nesreću po naše moždane vijuge, eto objavljena u središnjoj informativnoj emisiji državne čuvarice informacija i «morala»; imamo (ne)priliku dobiti prvu ženu-predsjednika drage nam domovine! Za ne povjerovati, reklo bi se. Sada će netko reći; što u toj informaciji ima neobično?