30
četvrtak
siječanj
2014
Tonko kontra državnih službi...a i gripe...
Tog jutra Stoša je mela dvor pred kućom kad ga je čula kako dolazi preko polja.... kod seoske lokve već je bia izbeštima sve svece po katoličkom kalendaru a kad je doša na trista metri od kuće preša je na pravoslavni kalendar.....
Stoša je znala da je neko sranje u pitanju i pošla u kuću da mu ne bude na putu.....
Tonko je uletia u kužinu, zavitla kesu s kilom kruha u smjeru Stoše i reka: kvragu ti cveće i struja....
...........Puno ranije tog dana dok još nije ni svanulo..........
Tonko je otvoria oči, a u sobi je bio mrkli mrak...Stoša je hrkala sve u šesnajst.
S godinama navika se na njen "škarik", od kad jeStoša povadila ono malo zubi i nabavila protezu priko socijalnog, Stoša bi navečer pokle bi izmolila krunicu, stavila zubalo u čašu od kinderlade i zatvorila oči.
Ko da je rekla amen, i isklučila se s ovog svita sve do jutra.
Al na Tonkovu muku, tad bi Stoša otvorila usta ka grotlo nekog dimljaka sa parobroda Loyd kompanije i tutnjala tako do jutra, dok sklad usisa i isisa zraka iz usta pratili su njeni brčići poput paradnih zastavica na dimljacima parobroda....
Na to nitko ne može osta imun pa ni Tonko....
Laktom ju je probia između trećeg i četvrtog rebra.....
A Stoša se skupila i zajaukala ko maška kad ju nogon nabiješ dok jede.....onako s pleć... oni posebni i rijetki Tonkov gušt u kojemu je baš uživa.....
Crka dabogda...
...rekla je Stoša...
Tako te vrazi ponili, di si mi čiste mundante stavila reka je Tonko iz mraka kamare....
Eto ti ih tu na škabelinu s ostalom opranom robom....
Nakon što se obuka u mrklo mračini sobe, da bi uštedia ono malo letrike, nebi li kako smanjio račun struje, koju mu je neki dan doni pošćer...
Tog dana od same kuverte mu se bilo zacrnilo prid očima pa mu je Stoša morala parićati cukra i vode.....
A kad ju je otvori, morala je doć i doturica da mu da injekciju za smirenje....
Kad se je smirio, dao je električaru još šest miseci života , dok drugi put ne dođe očitat brojilo, a tad će ga kao što je reka....citiram....
Za jaja obisit na pal od struje....
Nego da se vratimo na bit .....
Tonko je uzea takujin s dokumentima, i ono malo mizerije od penzije i poša iz kamare.
Danas je bio prvi četvrtak u misecu....
A prvog četvrtka u misecu kao i zadnjih 4 godine, odkada je pao plafon u zgradi mjesne ambulante, doktorica je dolazila u vizitu oko 7 uru kod stare škole ispod velikog fafarikula di bi penzićima ispisivala recepte i pogledala tu i tamo koje upaljeno grlo ili kurje oko....
Lječnički tim se sastojao od polovnog berlinga sa profesinalnim vozačem koji je izgubio vozačku još prije rata kad je biciklom policajcu preša mrtav pijan preko bose noge u japanki....
Doktorice iz kontinetalnog dijela države koja je ujedino u visokom stadiju alkoholizma koja s bodulima u srcu čakavštine priča čistokrvnim kajkavštinom tako da sav teret posla otpada na mladu medicinsku sestru koja obavlja cili posao, a na otok je došla sasvim slučajnom administrativnom greškom potpisujući krivi ugovor na stolu u kadrovskoj pa umjesto u Otočac stigla na otok.
Jebi ga. (probaj s eurođekpotom).
Osim što pod fafarikulom dolazi doktorica tu svakog dana dolazi i kombi sa pekarskim proizvodima jer mjesni dućan Dalma je stavia ključ u bravu još kad je kod Knina prvi balvan tek opizdia o pod....
Danas je Tonko mora u sedam ujutro kupit štrucu kruha kao svaki dan i primit injekciju kontra gripe kao i svake godine jer preša je 60 godina ima ravno trinajst godin....
Kao i uvik na današnji dan svake godine kod stare škole ispod fafarikula...bivala je gužva
A Tonko, onakav kakav je kurbanski, tija se rišit obveza što prije...pa da zlo bude gore doturica i kruh došli su u isto vrime....
Tonko je oponašajući Boltona brzinom munje izvadio zdrastvenu iskaznicu turnia je sestri u ruke a doktoricu koja je držala šprcu uvatia pod lakat pa približio kombiu od kruha....
Na zaprepaštenje mase.... samo je reka :
nemam ja vrimena, svuka gaće na ispod kolina naguzia se prema doturici i ostatku mase i nastavia pogađat se s pekarom oko cjene kruha....
Onako nagnut na vrata od kombija u jednoj ruci kesa u drugoj struca kruha, pijana doktorica počela je plakat od smiha na što se pridružila cila masa okupljenih....
doduše, nikom nije bilo smješna Tonkova guzica....na to su navikli svake godine u prvi četvrtak u sezoni gripe
...nego što oko gležnjeva Tonko je imao Stošine mudante s cvijetnim uzorkom.....
A.
Oznake: injekcija
komentiraj (4) * ispiši * #
28
utorak
siječanj
2014
Ljubav na prvi pogled..... i kubura...
Ovo je priča o Mati i Suzani...
i dakako o tome da postoji ljubav na prvi pogled...
Mate je svakog petka poslje nastave odlazio u Cetinsku krajnu na selo kod bake Tonke i djeda Vinka .
Dok ostali Matini prijatelji gubili su dane na asfaltu velikog grada, Mate je najradije provodio dane u društvu djeda i njegovih priča o gusarima u Omišu i Osmansim osvajačima...
Jednog dana dok je Mate istaživao šupu djeda Vinka, pronašao je staru kuburu, koja je postala simbol svih djedovih priča.
Mate, je odlučio dovesti je u prvobitni sjaj.
Danima je čistio i polirao kuburu dok ona nije postala primamljiva za sljedeći cilj
.... za njenu uporabu....
Djed Vinko, smatrao je da mjesto kuburi nije u Matinim rukama i često ga je korio zbog toga, poput rječi...
Mani se ćorava posla....
Jedne proljetne nedjelje Mate je iza šupe svoga djeda usuo barut iz novogodišnjih petardi u kuburu i nabio mali balin iz pedale pony bicikle....
Konzerva mesnog doručka na obližnoj trešnji bila je cilj....
Mate je poput iskusnog izazivača na dvoboj stajao uspravno ispružene desne ruke, lagano žmirkajući na livo oko i desnim okom ciljajući mesni proizvod kombata Gavrilović....
Tu počinje priča o ljubavi.....
Impulsni udar iz mozga pokrenuo je mehanicki obarač desnim kaziprstom, dok je samokres na kuburi proizveo momentalnu erupciju iskri i zapalio barut...
Naravno... sorry but jebi ga, rekla je sudbina.
Umjesto ispaljenog balina, dotrajala cijev kubure nije mogla izdržati tu silu baruta Mirnovec Company...
Kubura se rascvitala poput proljetnog cvijeta, kojemu se Mate zasigurno nije divio....
Za razliku od redovne linije Dalmacija busa, Mate je ovaj put vraćen u svoj grad renaultom hitne pomoći....
Tri mjeseca kasnije....
Na intezivnoj njezi KBC Split, Mate je sjedio na rubu kreveta, danas mu dr. Duje i sestra Gracijela skidaju zavoj s očiju nakon tri mjeseca potpunog mraka....
Kad je pao zadnji red sterilnog zavoja i uklonila se pusta vata koja ga je škakljala toliko mjeseci, Mate je ugledao prvo pomalo mutno pa sve jasnije svijetlost obližnjeg prozora i djevojku koja je mjenjala zavjese.....
Sedam godina kasnije, na diplomskoj godini arheologije u Splitu, Stipe njegov prijatelj iz kvarta upozna će ga s Suzanom koju će vjenčat dvije godine kasnije u Stobreču....živit će sretno do kraja života i nikad neće skužit ni jedno od njih da ongog dana ...
Suzana je mjenjala zavjese u KBC-u Split za firmu Zastori d.o.o kad je Mate napravio prvi pogled....
A.
Oznake: Ljubav na prvi pogled
komentiraj (2) * ispiši * #
27
ponedjeljak
siječanj
2014
Hot Sunday....
.....putem od mula do kuće,Tonko je i danas kao i svakog dana vec godinama kradomice zasta pokraj Nediljkine kuće i iz karijole izvuka dvi bolje ribe.
Ako je ima sriće ona je bila kod kuće i tad bi osta koji put na kavi ili bi popio jedan Porto.
Dok bi Nediljka znalački ga obrađivala i koketirala s njim,mada cilo selo je znalo njenu prošlost, za njen bordel u srcu Australije...
Za tetu Honey....
Prije nego je izašao na ulicu, provirio je da vidi jel zrak na ulici čist,pa onda prema svojoj kući, .......taman su se zatvarale škure,
Uf.... reka je u sebi, Stoša bi me ubila da zna.
I krenio prema doma na marendu.....
Negdje dvista metara dalje...
Stoša je zatvorila škuru i protljala ukočeni lakat,koji je utrnuo dok je čekala kad će oni kurbin sin izaći iz kuće one
šporkulje....
...Govno,
prošaptala je i krenila u kužinu da mu spremi marendu....
Stoša, Stoša, jeli gotova marenda?
Moran u masline poći.... preša mi je...!!!
A di si bia do sad, pita ga Stoša....
Di san bia, u ribama, šporke mriže pa sam na mulu čistia do sad.... da di ću biti.... ( vadia sa Tonko)
e, ee... šporke šporke..... uzdahnila je Stoša..
Ajde ne zajebaji, utoči mi žmul vina i parićaj mi škale i kosir, iden onu maslinu posić dok nije nevera učinila... reka je Tonko...
Stoša se je vrnula, za par minuta sa žmulom vina i krvavog prsta..
Ča je bilo pita je Tonko, ....
Ma na pilu sam se ubola rekla je Stoša....al eno spremila san ti škale i pilu pa hodi z Bogun,
Tonko je potega dobrano iz žmula, uzea drvene škale, učinjene od najboljeg drva,koje je koristia i njegov ćaća pa krenia na masline....
A Stoša je stavila facol na glavu i krenila put crikve.
Don Viko, ugledavsi Stošu na ispovidi,pita ju..Stošo sto imaš ispoviditi...
A Stoša...
kaže ...ništa, zapravo prepilala sam dvi daske.....
Kakve daske, pita don Viko...
a one šporke,dvanajstu i trinajestu skalinu na škalami moga Tonka.....
Danas, ka i svaki put kad dođe brod Kapetanije u porat na veselje male dice, skupilo se masu svita a i onih odraslih za razliku nego inače....
Ukrcali su Tonka u nosilima, kažu da ima više višetrukih prijeloma ruke i noge, napuklu zdjelicu i masu ogrebotina....
Stoša, mu je ukrcala valižu s čistom robom, poljubila ga u čelo i rekla, doć ću ja sutra s vaporom....
Na povratku, kući Stoša se pokraj Nediljkine kuće podigla na prste live noge, desnom rukom uvatila za but desne noge i opalila jedan plin iz unutrašnjosti popračen prikladnom melodijom, pa povukla hračak i pljunila u dvor....
Pa uputi joj glasno i poruku....
........Neko vrime neće biti ribe......
A.
Oznake: misto
komentiraj (8) * ispiši * #
