Priče sa prljavog mjeseca

ponedjeljak, 26.03.2007.

Istrakon, iliti grad (khm) na kraju svemira

Dakle, plan je bio da sinovi Utrinskog plemena odu u Pazin. I jesmo. Na peronu 502, smo Kuffner, Mislav i ja se ukrcali na bus za Pazin zajedno s još par ljudi (Dany, Taher i ostatak srebrnog zmaja). Da skratim, došli smo tamo u jednom komadu.

Dan prvi

Dakle, došli mi, jelte. U taj takozvani grad. Zaustaviše bus ispred nekog spomendoma partizanskog, tu Istrakon. Nešto najjebenije kaj sam ikad vidio. Toliko more freakova, obućenih u oklope, Star Trek odjela, Jedi odore. I štandovi s + 3 shirtovima i sl. Ma prejebeno. I onda pravac kasarna, tamo naime spavamo. Smjestimo se u nekoj prostoriji bez grijanja, no nema beda. Ionako nismo spavali (sve se svelo na dvosatni pokušaj, te buđenje, i odlazak na kavu). Vraćamo se nazad do spomendoma, i tip iz Tolkien udruge nas žica da odemo na kviz. Pristajemo, dolazimo, 4 protivničke ekipe. Nema šanse, Kuff je sve znao, kao i Miki, a i mali ja je imao svoj doprinos. Pobjeda, nagradice, bla bla. Zatim kartanje, piće u Bri innu. Ma fantastično. Upoznaš toliko freakova da to nije normalno. Skužiš da su to sve normalni ljudi, s kojima se tako normalno može pričati, ma
savršeno. Samo čekamo lov na blago, koji će trajati od ponoći do 3-4.

Lov na blago

Posebna kategorija, zašto? Jer je to bio fijasko, kakvog nema. Inače je svake godine Lov na blago bio rješavanje zagonetki i jurcanje po Pazinu usred noći. Ovaj put je također bilo jurcanja, ali po periferiji tog... grada, te s glupim uređajima tražiti tragove. Naravno, zajebali smo. Kako? Lako.

*Kuff i ja šećemo mostom kad odjednom uhvatim signal i taman krenemo prema tragu (kasnije su nam rekli da smo bili u pravu i da je tamo trag) kad nas odjednom pozove ostatak ekipe da dođemo do njih. Kao, našli oni trag. I dođemo tamo.*

Kuff: Kaj je?

Ja: Ste našli nekaj?

Borna: Da, brzo, tamo na zidu.

I tako pogledamo kaj piše.

''Imaš 30 dana da očistiš ovu zemlju, 30 dana i nijedan više.''

30.12.2006.

Anđelka Ivanić


Nepotrebno je ni reći da to nije bio trag, nego smo uletili u neki seoski spor. No mi to nismo skužili,
te smo cijeli grad (haha) pretražili, da bi u 20 do tri odustali, vratili se nazad.

Voditelj love na blago: ste našli rješenje?

Ja: Jesmo kurac.

Kuff: odustajemo.

Borna: no imamo trag.

*i kažemo mu kaj smo našli*

Voditelj: To nije trag...

*opća provala smijeha, pa psovanje*

Odlazak u Bri inn, pa piva, dve, tri...

I odlazak nazad u kasarnu oko 4, te pokušaj spavanja. Buđenje. Odlazak do kavane, kava, te zujanje po štandovima i opća zajebancija do jedan popodne, tada je počeo LARP. Izbor klase, fighter, rogue/scout ili healer. Rogue. I onda ekipe. I rješavanje questa. Nepotrebno reći da smo se svi udružili, i da smo Ravion (facoooo) i ja radili bolesne one-two puncheve. Ah, savršen je bio dan, te zaokružen kartanjem three dragon ante-a i pivom. Oko ponoći počeli su bendovi, Hakuna Matata je bio zakon, a ovaj drugi katastrofa. I onda odlazak do kasarne, zaključak da nema smisla spavati, i zaključak da bi bilo pametnije odšetati se u 4 ujutro u grad.

Potraga za Kuffovim pljugama i birc onkraj pazinske jame

S prijelaza na treći i četvrti dan. 4 ujutro. Grad (je kurac) spava, jedino biće na ulicama, osim pijandura, je šepava mačka. I tako, nijedna trafika ne radi, a Kuffner treba pljugu, te nas obližnji pijanac (mladi) uputi do birca Kukuriku, preko pazinske jame. Reko dobro, šetnja će nam dobro doći. I dođemo mi do jame, pređemo ju (nismo vidjeli dno jer je bio mrak hvala bogu), te se približimo bircu na kraju jame. A odonda trešte narodnjaci i tehno. Nema vezem brzi ulet, raspitamo se, pljuge na katu.

Kuff: Imate pljuge?

Žena: Da

K: koje?

ž: *mrmlj*

k: kaj?!

*šok i okretanje glava*

ž: bijeli marlboro

kuff: daj

*paljada*

I dolazak nazad, spavanje u spomendomu, zajebacnija s pijanom ekipom iz ognjena mača, spavanje ne stepenicama, piva u Bri innu, nazad u spomendomu, svađa oko oklopa člana ognjenog mača i pazinčana, piva u Bri innu, fajrunt, kava u bircu udlaljenom 5 metara, delirij, zajebancija, bus, doma, san od 15 sati.

To je to ukratko. Likovi koje sam tamo upoznao fakat legende, i definitivno se trebamo opet svi
vidjeti, ili na Istrakonu, LARP-u, čemu god.

Pozdrav, posebni, Ravionu, njegovoj djevojci, članovima Reda Srebrnog Zmaja, članovima reda Ognjenog Mača, organizatorima itd. Istrakon je mrak!

Ok je biti geek i ne spavati 3 dana!

26.03.2007. u 22:15 • 7 KomentaraPrint#

nedjelja, 04.03.2007.

Kako je svijet zapravo nastao, i kakve veze imaju Kleopatra, Roy Keane, Andrei Schevchenko, Berislav, Hitler i bezimeno zlo s tim? I kako se zove otok okovan lancima? Da, ovo je nastavak sage...

Zvonili smo. I netko je provirio kroz mali otvor na vratima, bio te je onaj isti tip koji je stajao na ulazu u toplanu (za one koje su zaboravili zvao se Petar).

''Što ne znate čitati? Piše ne zvoni!'' izderao se on.

''Čuješ li kako nešto puca?'' odgovorim ja.

''Ne.''

''Puca mi k$*#c!'' opsujem ja.

''Pa Sven! Ovo bi trebala biti bajka za djecu.'' upozori me Mislav. Kuffner mi je samo odvalio čvrgetinu.

''Au. No dobro.'' kažem ja. ''Svejedno, moramo ući.''

''Ne.'' kaže Petar te zatvori otvor na vratima i ode.

Kimnuh Kuffneru, i vrata su iduće sekunde izletila iz štoka. Petar poskoči od straha te nas mrko pogleda. Ušavši unutra prvo što smo primjetili bio je zmaj. Ogromni crveni zmaj, visok negdje 20 metara, dug isto toliko. To nas je natjeralo da razmislimo.

''Ajde mali, požderi ih.'' kaže Petar.

Zmaj se nagnu naprijed te riknu, ili urliknu, kaj god. Smrdilo mu je iz usta. Jan je napravio zgroženu facu te mu ubacio Winterfresh žvake u usta. Zmaj nas zbunjeno pogleda, no svejedno stane žvakati.

''Er, mali, skuri ih.''

Zmaj se pribere, te stane, otovori usta i pokuša izrigati vatru, no jedino kaj je izašlo je vodena parica, Winterfresh žvake su ga trenutno onemogućile da bljuje vatru.

''Brutaliziraj ih onda!'' izdere se Petar.

No prije nego što je uopće prešao u napad ja sam izvadio van sočnu kost i bacio je daleko daleko iza. Zmaj je milo (kolko-tolko) potrčao za njom. Nonšalantno smo prošli pokraj zbunjenog Petra, te došli do ogromnih drvenih vrata. Ovaj smo put kucali.

Otvorila su se sama od sebe, i ušli smo u tu ogromnu prostoriju. Imala je jedan stakleni ovalni stol u sredini, te se sastojala od tri broda (1:2), a stupovi (jonski) su pridržavali strop. Unutra nas je već nekolicina ljudi (i jedna panda) čekala. Vrata su se zatvorila za nama.

''Ah, dobrodošli, znali smo da ćete se snaći.'' progovorio je jedan od ljudi. Imao je plemićko odjelo iz vikorijanskog doba te mu je lice (osim bradice) krasio monokl. Bio je prilično visok i vitak, a srednje duga kosa mu je bila ravna i crna, a dva indigo oko imala su neki dječji sjaj u njima.

''Iako sam mislio da će biti samo jedan.'' kaže drugi. Čekaj. Znao sam njega od nekud. Pa to je bio Christopher Lambert, obučen u Connora McLeoda. Janu je otpala vilica.

''Daj izađi iz tog filma druže.'' odgovori treći. Imao je sovjetsko časničko odjelo, i njegovo sam lice od nekuda znao. Gagarin.

''Mene već znate.'' rekao je Bob sa smješkom na licu.

''Corto Maltese, na stojim vam na raspolaganju.'' čeljust mi je dotakla pod. Corto Maltese, u svojem kaputu, sa mornarskom kapom te nekom cigaretom u ustima.

''A vjerujem da i o meni znate.'' rekla je panda, imala je mlijeko u očima.

''A mene boga mi znate.'' rekao je Djed Mraz, imao je povez na oku.

''Što ostavlja samo mene. Iako me znate.'' rekao je gospodin u plemićkoj odori.

''Poštar lakog sna.'' rekao sam.

On je samo kimnuo.

''Zašto nas zovete? Naše kraljevstvo je pod napadom, nemamo vremena sad.'' živčano će Kuffner.

''Razumijem, ovo neće trajati dugo.'' kaže Poštar i pucnu se prstima.

Obuzela nas je tama, i pali smo. Klizili smo iz tobogan od polarnog svijetla, te smo se odjednom našli ponovno u svemiru, lebdeći. Janu, Mislavu i Kuffneru je to bilo pomalo čudno, no kako sam ja učestalo surfao po zračnim strujama brzo sam se navikao. Svemir je bio samo jedna velika praznina puna zvijezdi koje su blještale svim bojama i zvijezdanog praha koji je činio svemirske puteve.

Osim toga, prostor je ispunjavala praznina.

Ispod sebe smo ugledali jednu veliku plavu pikulu, to je bio planet Zemlja, naš planet. I vidjeli smo Gagarinov leteći stroj kako nam se približava, a iza njih bio je Poštar na srebrnoj surferskoj dasci. Ostatak ekipe bio je u Gagarinovom letećem stroju, osim pande koja se motala oko Poštara.

''Dobro je, tu ste.'' počne Poštar. Pucne prstima i svaki od nas također dobije srebrne surferske daske.

''Gdje smo to?'' upita Jan.

''U svemiru.'' odgovori Poštar.

''To znamo.'' kaže Kuffner. ''No kako smo se odjednom tu našli? Osim što imaš opake kozmičke moći.''

''Napravio sam mali prorez u vremenu, ovo je početak postojanja ove galaksije kao takve. ''

''Kako je svijet uopće nastao, i zašto smo mi tu?'' upita Mislav

''Od komzičkih sila je nastao. Odjednom se nakupilo toliko kozmičke sile da je nastalo Postojanje. Od Postojanja je nastalo vrijeme, i tako su se pojavile tvijezde, galaksije, planeti, supernove. Sve. Tako je nastao prvi entitet. Kozmički sudac.''

''Kakav entitet?'' zapitah ga ja.

''Entitet koji je u stanju upravljati kozmičim silama, te stvarati, upravljati vremenom. Kako mu je bilo dosadno samome, odlučio je stvoriti život. I tako se na planetima počelo razvijati nešto sasvim novo. No nije mogao nadzirati sve te stvari od jednom, i tako je nastale moja vrsta, Poštari lakog sna.''

''Od kud vam to ime?'' zapita ga Kuff.

''I od kud Greineru to?'' nastavih ja.

''Zar je Greiner Poštar?'' nastavi Jan.

Panda odmahne glavom.

''Ne, to smo mi ukrali od Greinera. Nismo imali to ime sve do prije 23 godina. Nije nam trebalo. No dalje s pričom. Tako su nastali Poštari, čuvari galaksija, i Kozmički se sudac povukao.No, kako su Poštari bili podložni emocijama, nisu bili idealni čuvari galaksija. Barem ne jedan, iliti jedna.''

''Zašto ima filing da ovo sve vodi razlogo zakaj su nas odabrali?'' pitam ja

''Jer vodi.'' hladno će Kuffner.

Panda klimne.

''Jedan je poštar imao više ambicija. Zvala se, Vesna. I kako bi osvojila svoju galaksiju, tj. vašu galaksiju, Mliječnu Stazu, poslala je svog avatara na najaktivniji planet, Zemlju.''

''Svog avatara?'' Jan će zbunjeno.

Kuffneru se oči rašire, znao je taj mit.

''Kleopatra.'' kaže on.

''Da, Kleopatra.'' kaže Poštar.

Panda klimne opet.

Poštar se nakašlje i nastavi pričati crkvenim glasom.''U to vrijeme ode Hitler u Irsku, tamo si sagradi vilkendicu.''

Cijeli intergalaktički sud odgovori u zboru. ''Amen.''

''Tada se probudi Roy Keane u Irskoj, prikuje ga lancima za Englesku.''

''Amen.''

''Tada Kleopatra okupi Norvežane, i s njima osvoji Europu, nazove je Slovenija.''

''Amen.''

''Na stadion-otoku Marksimiru bijaše mag Berislav, otkrije tajnu prizivanja bezimenog zla koje ima samo prezime, te umre tren prije nego ga izgovori.''

''A-''

''Još jednom recite 'Amen', i neće biti lijepo.''odsjeće ih Kuffner.

Poštar se nakašlje i nastavi''Na čelu naroda Kurda, pojavi se Schevchenko, krene u protunapad protiv Kleoptare, Roy Keane i bušmani mu se pridruže.''

Svi šute, nema 'Amen'.

''Skoro pobijediše Kleopatru, no ona kaže 'aaaahaaaa', te prizove Zahoviča.''

''Uuuuuffff.'' kaže Miki.

''No Keane i Schevchenko ga pobjediše na penale, i svijet opet biješe normalan.''

''Što je bilo nakon Kleopatrina poraza?'' upitah ga ja.

''Kozmičke sile stvorile su nadziratelje Poštara, pande. I tako ja ovo panda tu, koju sad vidite izazvala Vesnu na igru: ''Čovječe ne ljuti se'', i pobijedile je, raštrkavši je po zemlji. No Vesna ne miruje, te uništava san o arkadijskoj zemlji. ''

''Pa zašto jednostavno ne nađete djeliće i sve ih uništite?'' zapita Jan.

''Jer je NETKO-'' kaže Poštar pogledavši pandu.''-zaboravio gdje su djelići.''

Panda slegne ramenima.

Udarismo se svi dlanom po čelu.

''Dakle, da pogodim. Mi ih moramo naći i uništiti?'' iziritirano zapitam.

''Ne. Morate ih naći, te zaljepiti sve djeliće. Onda se obračunati s Vesnom te je uništiti.'' Poštar mi odgovori.

''Ok, imate ideju gdje da počnemo?'' zapita Mislav.

''Ne.'' kaže Poštar i pucne prstima, našli smo se ponovno u toplani, pardon, sjedištu intergalaktičkog suda. Još uvijek smo imali surferske daske. Bili smo u čekaonici, a Poštar nas je gledao.

''Još jedna stvar. Svako od vas mora dobiti oružje dostojno zaposlenika intergalaktičkog suda'' kaže Poštar te priđe Janu. U rukama mu se stvori set od dva povezana bubnja za zavezati oko pasa, te set lijepih bubnjarskih palica. Preda mu ih.

''To su Raijinovi bubnjevi, s njima možeš svakakva čuda napraviti. A ovo-'' kaže i o rukama mu se pojavi predivni odachi mač u koricama.''- je nebeski odachi.''

Janu odpadne vilica, a Poštar nastavi dalje. Dođe do Mislava te mu se u rukama pojavi veliki čarobnjački štap.

''Ovo je pripadalo Gandalfu. S tim dobivaš i velik dio njegovih moći. Iskoristi ih mudro.''

Mislavu odpadne vilica, a Poštar nastavi dalje. Došašvši do Kuffnera u rukama mu se pojavi ogromni malj dostojan drevnih i zaboravljenih bogova.

''Ovo je Mjölnir, Thorov malj. Kako se Thor u zadnje vrijeme više bavi utrkama kočija protiv Sv. Jakova, neće mu trebati. S time dobivaš fragment njegove snage.''

Kuffneru odpadne vilica, te Poštar dođe do mene. U rukama mu se pojavi predivni mač, preda mi ga.

''Arkadijska oštirca, čije sječivo može proći kroz sve. Znaš za što si sposoban.'' kaže on te prođe pokraj nas. ''Vrata su vam tamo. ''

Nekoliko smo sekundi stajali u nevjerici a onda smo izašli van.

''Kaj sad?'' zapita Jan.

''Idemo u bitku!'' Kuffner kaže te krene žustro naprijed.

''Ček-ček. Ne može tako. Nemre Bisso sam probuditi Mišljenovića. Vi odite, a ja ću pomoći Bissi.'' kažem ja.

Kuffner klimne, te uskočivši na sanjke njih troje krenuše. Ja sam se popeo na svoju surfersku dasku te zajahao zračne struje, uhvatio dobre valove, te krenuo prema Mišljenovićevom prebivalištu.

04.03.2007. u 14:53 • 15 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nemoguća Varijanta

Vječna naklapanja u Utrinama, Zapruđu i Središću, mojoj osobnoj Arkadiji. Gdje ćete saznazi sve o Vesni, Bobu, pandi s mlijekom u očima, intergalaktičkom sudu, te koji je smisao postojanja nas bijednih zemljana. Sada imam sanjke Djeda Mraza( duga priča). I kako su me sobovi iznevjerili,zaposlio sam pandu s mlijekom u očima da me vuče.

Ne znam za vas, no moram ponovno otići do Djeda Mraza, ponestalo mi je polarnog svijetla.

Ovdje započinje moja saga, moj ep, moja sunčana strana radijatora, jedna totalno nemoguća varijanta.

Dakle, ja sam.

Sven.

17

IV. Gimnazija

Princ Utrina

Glasnik promukloga glasa

Bas Gitara

Pjesme

Ljevičar

Pipsi

Sunčana strana radijatora

Sanjar

Informirani optimist

Pilot Bez neba

Corto Maltese

San Tropez

Modesty Reverb

Članovi:

mislav/el. gitara/glavni kompozitor/frontmen
sven/bas gitara/songwritter/frontmen
vlatka/mikrofon/dizajner grafički
domagoj/el. gitara
tihomir/bubnjevi
(napomena: nije napisano po važnosti, već kad se tko pridružio bendu ;) )

Akitvnosti:

Samo probe, Mislavovi i moji jammovi, skladanje.
Pobrisao sam par pjesama čijom kvalitetom nisam bio zadovoljan, tako da sada razvijam malo drugačiji način pisanja. I da, bend je poprimio funk/rock štih neki, tako da znate na čemu smo...

kontakti, pitanja, kaj god

modesty_reverb@yahoo.co.uk



Tekstovi pjesama

Do daljneg će biti objavljene pjesme koje su završene, ili koje su približno zavvršene...
(tekst-, glazba-)

the arcadian ark
(sven, miki)

I wish I had a ship
that could sail through the sky,
that would take me away from home,
up and through the clouds,
sail to eternity's end,

all aboard!
set sail to the sky,
to eternity's end,
east of eden
west of the arcadian landing,
sail towards my happy ending,

my arcadian ak
will take me far away,
to the island of neverland,
above the arcadian glades,
sail towards a better day,

the sky seems so surreal,
like this is all a dream,
breaking the final seal,
the ark, my yellow submarine,

I can only hear the sound of angel wings
through the chime of the crystal bells,
in the violet snowstorm,
where the ice lady sings,

all aboard!
set sail to the sky,
to eternity's end,
east of eden,
west of the acadian landing
sail towards my happy ending,

space surfer
(sven,miki)

jel' to shuttle?
jel' to sputnik?
jel' to gagarin il' lajka?
ne, to je svermirski putnik
to je...

space surfer!
pleše kao fred astaire
surfa tamo gdje je vječno sretan,
ma to je space surfer
brz je kao vjetar
i lagan kao junfer,

jednom se zgodom
nasukao na napuštenom planetu,
slao je signale svojom sondom
da dođe vučna služba,
i odvuče ga sa svojim brodom,

on će cijeli svemir spasiti,
krivolovce na zvijezde
spriječiti,
i nadu svemiru vratiti,
dok kozmosom
on luta,
fajta se s borgovima
od jutra
do sutra,
jer to je...

space surfer!
pleše kao fred astaire
surfa tamo gdje je vječno sretan,
ma to je space surfer
brz je kao vjetar
i lagan kao junfer,

pilot bez neba
(sven, mislav)

spuštaš si zastavu
gledaš preko save,
gdje je tvoja penny lane?
da li je ukrala sve tvoje snove?

nikad nam nije bilo bajno
pilotima na zemlji,
nikad nam nije bilo sjajno
pilotima bez neba,

on ne sanja već danima
o tome kako vlada nebom,
kao pilot da leti iznad planina,
onaj koji vlada zagrebom,

u tom bijelom gradu
na srebrnoj rijeci,
gdje su svi tvoji demoni sveci,
a gdje ti sveci pomažu u padu,

ti si pilot bez neba,
surfer nebeskih struja,
uzmi sve ono što ti treba
i pusti da stvari dobiju svoj kraj,

nikad nam nije bilo bajno
pilotima na zemlji,
nikad nam nije bilo sjajno
pilotima bez neba,

Neki dobri blogovi, te nešto malo u mojim prijateljima

Chlaf
Dora
Dora
Kenny
Mickey
The Last Alliance
Tanica

Priča o ljudima

U konačnici, moja inspiracija dolazi od ljudi. Ne u prirodi, snovima, već ljudima. I mislim da par jedinaca zaslužuje da ih spomenem na blogu. Jer ipak, svaki je freak, svaki ima svoju priču, i svaki od njih me drži na životu. Ovo su ljudi koji samnom plove premam boljem danu...

Bruno, moj najstariji prijatelj i krizmani kum. Legenda živa, s kojim se nažalost sve rijeđe viđam. Bili smo nerazdvojni kroz cijeli vrtić i osnovnu, i mislim da ćemo to prijateljstvo obnoviti.

Premijer Mislav, čovjek kojeg poznajem gotovo jednako dugo kao Brunu. Moj brat po krvi, te lead guitar i kompozitor u našem bendu. Karakterno suprotne osobe, koje ujedinjene stvaraju magiju, ili se barem tako nama čini. Prijatelj koji ostaje kroz cijeli život, u to sam sto posto siguran. Kao i ja, on je glasnik promukloga glasa.

General Matija Kuffner, je realna osoba. Govori stvari onako kako stvarno jesu, bez imalo uljepšavanja. Čudim se kako s njim uspijem ostati frend kada se razlikujemo po svemu osim kvartu i ponosu (joj da, i po izboru instrumenta, no on je "malčice" bolji). U stanju donjeti pravu odluku čak i pod paljbom heretika. Također je glasnik promukloga glasa.

Jan, vođa sjevernih plemena je bubnjar Last Alliance-a. Čovjek koji me u stanju najviše nasmijati od svih ljudi. Upoznah ga davno, počeh se družiti s njim tek prije godinu dana. Velika šteta, imamo dosta toga zajedničko, ali i dosta toga da se svađamo. Glasnik je promukloga glasa, jedini koji nije iz Utrina.

Baraba je manijak, lik iz crne kronike, i kaj je najgore, ima vozačku, te planira postati sudac. Bježite glavom bez obzira, jer on se ne zeza. Guru najboljih piva. Biti kroner je postajati kroner.

Tana, anđeo s neonskom aureolom, je kao što samo ime kaže, anđeo, pravi. Cura je nešto najbolje kaj mi se dogodilo, i svaki opis je suvišan. I ne, nije mi to cura, to mi je prijateljica.