Priče sa prljavog mjeseca

nedjelja, 04.03.2007.

Kako je svijet zapravo nastao, i kakve veze imaju Kleopatra, Roy Keane, Andrei Schevchenko, Berislav, Hitler i bezimeno zlo s tim? I kako se zove otok okovan lancima? Da, ovo je nastavak sage...

Zvonili smo. I netko je provirio kroz mali otvor na vratima, bio te je onaj isti tip koji je stajao na ulazu u toplanu (za one koje su zaboravili zvao se Petar).

''Što ne znate čitati? Piše ne zvoni!'' izderao se on.

''Čuješ li kako nešto puca?'' odgovorim ja.

''Ne.''

''Puca mi k$*#c!'' opsujem ja.

''Pa Sven! Ovo bi trebala biti bajka za djecu.'' upozori me Mislav. Kuffner mi je samo odvalio čvrgetinu.

''Au. No dobro.'' kažem ja. ''Svejedno, moramo ući.''

''Ne.'' kaže Petar te zatvori otvor na vratima i ode.

Kimnuh Kuffneru, i vrata su iduće sekunde izletila iz štoka. Petar poskoči od straha te nas mrko pogleda. Ušavši unutra prvo što smo primjetili bio je zmaj. Ogromni crveni zmaj, visok negdje 20 metara, dug isto toliko. To nas je natjeralo da razmislimo.

''Ajde mali, požderi ih.'' kaže Petar.

Zmaj se nagnu naprijed te riknu, ili urliknu, kaj god. Smrdilo mu je iz usta. Jan je napravio zgroženu facu te mu ubacio Winterfresh žvake u usta. Zmaj nas zbunjeno pogleda, no svejedno stane žvakati.

''Er, mali, skuri ih.''

Zmaj se pribere, te stane, otovori usta i pokuša izrigati vatru, no jedino kaj je izašlo je vodena parica, Winterfresh žvake su ga trenutno onemogućile da bljuje vatru.

''Brutaliziraj ih onda!'' izdere se Petar.

No prije nego što je uopće prešao u napad ja sam izvadio van sočnu kost i bacio je daleko daleko iza. Zmaj je milo (kolko-tolko) potrčao za njom. Nonšalantno smo prošli pokraj zbunjenog Petra, te došli do ogromnih drvenih vrata. Ovaj smo put kucali.

Otvorila su se sama od sebe, i ušli smo u tu ogromnu prostoriju. Imala je jedan stakleni ovalni stol u sredini, te se sastojala od tri broda (1:2), a stupovi (jonski) su pridržavali strop. Unutra nas je već nekolicina ljudi (i jedna panda) čekala. Vrata su se zatvorila za nama.

''Ah, dobrodošli, znali smo da ćete se snaći.'' progovorio je jedan od ljudi. Imao je plemićko odjelo iz vikorijanskog doba te mu je lice (osim bradice) krasio monokl. Bio je prilično visok i vitak, a srednje duga kosa mu je bila ravna i crna, a dva indigo oko imala su neki dječji sjaj u njima.

''Iako sam mislio da će biti samo jedan.'' kaže drugi. Čekaj. Znao sam njega od nekud. Pa to je bio Christopher Lambert, obučen u Connora McLeoda. Janu je otpala vilica.

''Daj izađi iz tog filma druže.'' odgovori treći. Imao je sovjetsko časničko odjelo, i njegovo sam lice od nekuda znao. Gagarin.

''Mene već znate.'' rekao je Bob sa smješkom na licu.

''Corto Maltese, na stojim vam na raspolaganju.'' čeljust mi je dotakla pod. Corto Maltese, u svojem kaputu, sa mornarskom kapom te nekom cigaretom u ustima.

''A vjerujem da i o meni znate.'' rekla je panda, imala je mlijeko u očima.

''A mene boga mi znate.'' rekao je Djed Mraz, imao je povez na oku.

''Što ostavlja samo mene. Iako me znate.'' rekao je gospodin u plemićkoj odori.

''Poštar lakog sna.'' rekao sam.

On je samo kimnuo.

''Zašto nas zovete? Naše kraljevstvo je pod napadom, nemamo vremena sad.'' živčano će Kuffner.

''Razumijem, ovo neće trajati dugo.'' kaže Poštar i pucnu se prstima.

Obuzela nas je tama, i pali smo. Klizili smo iz tobogan od polarnog svijetla, te smo se odjednom našli ponovno u svemiru, lebdeći. Janu, Mislavu i Kuffneru je to bilo pomalo čudno, no kako sam ja učestalo surfao po zračnim strujama brzo sam se navikao. Svemir je bio samo jedna velika praznina puna zvijezdi koje su blještale svim bojama i zvijezdanog praha koji je činio svemirske puteve.

Osim toga, prostor je ispunjavala praznina.

Ispod sebe smo ugledali jednu veliku plavu pikulu, to je bio planet Zemlja, naš planet. I vidjeli smo Gagarinov leteći stroj kako nam se približava, a iza njih bio je Poštar na srebrnoj surferskoj dasci. Ostatak ekipe bio je u Gagarinovom letećem stroju, osim pande koja se motala oko Poštara.

''Dobro je, tu ste.'' počne Poštar. Pucne prstima i svaki od nas također dobije srebrne surferske daske.

''Gdje smo to?'' upita Jan.

''U svemiru.'' odgovori Poštar.

''To znamo.'' kaže Kuffner. ''No kako smo se odjednom tu našli? Osim što imaš opake kozmičke moći.''

''Napravio sam mali prorez u vremenu, ovo je početak postojanja ove galaksije kao takve. ''

''Kako je svijet uopće nastao, i zašto smo mi tu?'' upita Mislav

''Od komzičkih sila je nastao. Odjednom se nakupilo toliko kozmičke sile da je nastalo Postojanje. Od Postojanja je nastalo vrijeme, i tako su se pojavile tvijezde, galaksije, planeti, supernove. Sve. Tako je nastao prvi entitet. Kozmički sudac.''

''Kakav entitet?'' zapitah ga ja.

''Entitet koji je u stanju upravljati kozmičim silama, te stvarati, upravljati vremenom. Kako mu je bilo dosadno samome, odlučio je stvoriti život. I tako se na planetima počelo razvijati nešto sasvim novo. No nije mogao nadzirati sve te stvari od jednom, i tako je nastale moja vrsta, Poštari lakog sna.''

''Od kud vam to ime?'' zapita ga Kuff.

''I od kud Greineru to?'' nastavih ja.

''Zar je Greiner Poštar?'' nastavi Jan.

Panda odmahne glavom.

''Ne, to smo mi ukrali od Greinera. Nismo imali to ime sve do prije 23 godina. Nije nam trebalo. No dalje s pričom. Tako su nastali Poštari, čuvari galaksija, i Kozmički se sudac povukao.No, kako su Poštari bili podložni emocijama, nisu bili idealni čuvari galaksija. Barem ne jedan, iliti jedna.''

''Zašto ima filing da ovo sve vodi razlogo zakaj su nas odabrali?'' pitam ja

''Jer vodi.'' hladno će Kuffner.

Panda klimne.

''Jedan je poštar imao više ambicija. Zvala se, Vesna. I kako bi osvojila svoju galaksiju, tj. vašu galaksiju, Mliječnu Stazu, poslala je svog avatara na najaktivniji planet, Zemlju.''

''Svog avatara?'' Jan će zbunjeno.

Kuffneru se oči rašire, znao je taj mit.

''Kleopatra.'' kaže on.

''Da, Kleopatra.'' kaže Poštar.

Panda klimne opet.

Poštar se nakašlje i nastavi pričati crkvenim glasom.''U to vrijeme ode Hitler u Irsku, tamo si sagradi vilkendicu.''

Cijeli intergalaktički sud odgovori u zboru. ''Amen.''

''Tada se probudi Roy Keane u Irskoj, prikuje ga lancima za Englesku.''

''Amen.''

''Tada Kleopatra okupi Norvežane, i s njima osvoji Europu, nazove je Slovenija.''

''Amen.''

''Na stadion-otoku Marksimiru bijaše mag Berislav, otkrije tajnu prizivanja bezimenog zla koje ima samo prezime, te umre tren prije nego ga izgovori.''

''A-''

''Još jednom recite 'Amen', i neće biti lijepo.''odsjeće ih Kuffner.

Poštar se nakašlje i nastavi''Na čelu naroda Kurda, pojavi se Schevchenko, krene u protunapad protiv Kleoptare, Roy Keane i bušmani mu se pridruže.''

Svi šute, nema 'Amen'.

''Skoro pobijediše Kleopatru, no ona kaže 'aaaahaaaa', te prizove Zahoviča.''

''Uuuuuffff.'' kaže Miki.

''No Keane i Schevchenko ga pobjediše na penale, i svijet opet biješe normalan.''

''Što je bilo nakon Kleopatrina poraza?'' upitah ga ja.

''Kozmičke sile stvorile su nadziratelje Poštara, pande. I tako ja ovo panda tu, koju sad vidite izazvala Vesnu na igru: ''Čovječe ne ljuti se'', i pobijedile je, raštrkavši je po zemlji. No Vesna ne miruje, te uništava san o arkadijskoj zemlji. ''

''Pa zašto jednostavno ne nađete djeliće i sve ih uništite?'' zapita Jan.

''Jer je NETKO-'' kaže Poštar pogledavši pandu.''-zaboravio gdje su djelići.''

Panda slegne ramenima.

Udarismo se svi dlanom po čelu.

''Dakle, da pogodim. Mi ih moramo naći i uništiti?'' iziritirano zapitam.

''Ne. Morate ih naći, te zaljepiti sve djeliće. Onda se obračunati s Vesnom te je uništiti.'' Poštar mi odgovori.

''Ok, imate ideju gdje da počnemo?'' zapita Mislav.

''Ne.'' kaže Poštar i pucne prstima, našli smo se ponovno u toplani, pardon, sjedištu intergalaktičkog suda. Još uvijek smo imali surferske daske. Bili smo u čekaonici, a Poštar nas je gledao.

''Još jedna stvar. Svako od vas mora dobiti oružje dostojno zaposlenika intergalaktičkog suda'' kaže Poštar te priđe Janu. U rukama mu se stvori set od dva povezana bubnja za zavezati oko pasa, te set lijepih bubnjarskih palica. Preda mu ih.

''To su Raijinovi bubnjevi, s njima možeš svakakva čuda napraviti. A ovo-'' kaže i o rukama mu se pojavi predivni odachi mač u koricama.''- je nebeski odachi.''

Janu odpadne vilica, a Poštar nastavi dalje. Dođe do Mislava te mu se u rukama pojavi veliki čarobnjački štap.

''Ovo je pripadalo Gandalfu. S tim dobivaš i velik dio njegovih moći. Iskoristi ih mudro.''

Mislavu odpadne vilica, a Poštar nastavi dalje. Došašvši do Kuffnera u rukama mu se pojavi ogromni malj dostojan drevnih i zaboravljenih bogova.

''Ovo je Mjölnir, Thorov malj. Kako se Thor u zadnje vrijeme više bavi utrkama kočija protiv Sv. Jakova, neće mu trebati. S time dobivaš fragment njegove snage.''

Kuffneru odpadne vilica, te Poštar dođe do mene. U rukama mu se pojavi predivni mač, preda mi ga.

''Arkadijska oštirca, čije sječivo može proći kroz sve. Znaš za što si sposoban.'' kaže on te prođe pokraj nas. ''Vrata su vam tamo. ''

Nekoliko smo sekundi stajali u nevjerici a onda smo izašli van.

''Kaj sad?'' zapita Jan.

''Idemo u bitku!'' Kuffner kaže te krene žustro naprijed.

''Ček-ček. Ne može tako. Nemre Bisso sam probuditi Mišljenovića. Vi odite, a ja ću pomoći Bissi.'' kažem ja.

Kuffner klimne, te uskočivši na sanjke njih troje krenuše. Ja sam se popeo na svoju surfersku dasku te zajahao zračne struje, uhvatio dobre valove, te krenuo prema Mišljenovićevom prebivalištu.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv