Priče sa prljavog mjeseca

četvrtak, 22.02.2007.

Arkadijski parobrod šljaka ljudi moji!

Još jedan post u kojem budem lamentirao o živtonim nedaćama jednog prosječnog novozagrebačkog teenagera, koji pokušava razbiti mrežu monotonije svojom arkadijskom letjelicom (koja usput izgleda kao riječni parobrod kojeg pokreće polarno svjetlo, te ostavlja čudni, mutni srebrenkasti trag iza sebe) i spriječiti krivolovce na zvijezde? Apsolutno da.

Jebiga, o čemu drugom može jedan mladi i perspektivni pripadnik utrinskog plemena pisati? Sigurno neću o svojem provodu na koncertu Pipsa (koji je bio prejeben, maestralan te nadasve, čak štoviše predivan) jer o tome možete pročitati na velikom mnoštvu blogova. O tome kako je bilo također svjedoči exploziv (ljudi kažu da su me vidili kako se razbacujem u prvom redu). I sigurno neću pisati o Banovom tulumu, niti školi. Možda o Ligi Prvaka? Liverpool je pobijedio Barcu. Ne? Ne zanima vas? E pa žao mi je. Ponestaje mi ideja. A saga je još u pripremi, kao i gomila drugih projekata.

Nego, da, ponovno se posvađah s jednom curom, a s Anom prekinuh, i ne, neću reći tko je s kim prekinuo, a ni zašto, oni koji to moraju znati, saznat će. No nije me ništa od toga bacilo u bed, niti hoće. Što su moji problemi naspram zbivanja u kozmosu? I hoću li ja ikada dobiti Gagarinov orden, kao Matea Jocić? Ne. Jer ja sam tek astronaut-pripravnik, no s vremenom ću i ja skupiti posadu, te sa svojim šatlom (neće biti arkadijski) kročiti tamo gdje ni jedan astronaut nije kročio!

Čitam novine i ne vjerujem. Pod novine, mislim ona nakupina papria sa slovima na sebi, ono kaj zovemo Jutarnji list. A razlog nevjerice? Medijski pokrovitelji koncerta u Boogaloo-u, nisu ni kurcem pomaknuli da napišu nekaj o njemu. To je, ljudi moji, jadno. Mislim, svaki put kad Hladno Pivo napravi i najmanji gig osvane tekst prek pola stranice. A kada bend poput Pipsa, najkvalitetnijeg domaćeg benda napravi koncert i pol, ništa. Već netko mora ispljunuti svoje pare da osvane u OGLASIMA. No barem preko dvije stranice. Žao mi je samo kaj nisu popljuvali Dragaša (nije on skroz kriv) u tekstu.

Vidi se kako u nedostatku teme za pisanje ipak pišem o subotnjem spektaklu u Boogaloo-u. Album tek u studenom, no isplati se čekati. Jer nove stvari koje sam čuo su apsolutno... ZARAZNE! Prokleti bili. Odaziv publike je bio fantastičan, a Ivaniš je bio u elementu, kao i ostatak benda. Ma Šinec rulz. I da, biti u prvom redu na Pips koncertu je naporno. Ne bi vjerovali koliko ženskica se želi ugurati ispred vas sa svojim debelim dupetima, i 'pjevati' Narko. Hvala debeloj flundri koja se uguzila ispred nas i pokvarila sam početak Narka, sve dok joj Dora nije zaprijetila de će je opizditi štakom po pixi!

*Gandalf uletava u scenu vičući : 'Fafaj!', te me udara štapom po pixi.*

Serbus.


teroristi plaču

o bejbi bejbi čemu plač
ja svud te nosim u mislima
i ne znam u čemu je frka sad
kad znaš da moram astronautima
ministarstvo za ljubavni jad
dalo nam je mali job
tad i tad dečki tad i tad
ali kad se tebi vratim ja
vjeruj
sve je zauvijek gotovo
sve je
zauvijek
sve je
oooo
divovski kompjuteri
uuuu
vasceloj galaksiji
pred nama su nemoćni
pljačkaši bez skrupula
kidnapirali su obližnji asteroid
žene djeca i nejačad
sad su ostali bez ljubavi
ljubavi
ali tada ja sa svojim najbližim suradnicima
pokušavam spriječiti teror
masakr
teror
nemam komfor
da sjednem u naslonjač
i s tobom gledam televizor
televizorske serije
mičem noge
gore dolje
oooo
divovski kompjuteri
pooooo
prilično su sigurni
daaaaaa
u vasceloj galaksiji
nitko se ne ljubi
kao ja i ti
teroristi plaču
teroristi
puno više od žena
ali ako im staviš u čeoni režanj
implantate
ione protone i neutrone
možeš očekivati rezultate
iznad svih očekivanja
orbitalnih zbivanja
oooo
divovski kompjuteri
pooooo
prilično su sigurni
daaaaaa
u vasceloj galaksiji
nitko se ne ljubi
kao ja i ti

22.02.2007. u 20:33 • 12 KomentaraPrint#

nedjelja, 11.02.2007.

Grimizni bombarderi i pepermint pop

Ne, ovo nije nastavak sage, malo pauziram, radim na drugim stvarima. No da, sve je ok, još uvijek sam živ, i još uvijek sam pojam za :''Ne-drag dečko'' na ovom nadasve čudnom planetu, gdje je pravi vladar gravitacija. Uvjeren sam da je bog ustao na lijevu nogu na dan kada je odlučio stvoriti mene, jer mi se sve nekako čini da je moj život sve samo ne tipičan. Mislim, nije da se žalim, no zbilja mi se čudne stvari događaju. Nego, mjesec dana s Anom. Jako neobičnih mjesec dana, a poklon koji sam dobio je bio...wow. Jednostavno, cura me sve više i više iznenađuje.

If you love her, then tell her you love her and
You could be kissing her soon
If you need her, oh, tell her you need her and
You won't be missing her soon
Oh, but for a love to be true
It must come from her too

Peter Doherty; What Katy did next


Ah, još tjedan dana do Pipsa u Boogaloo-u. Plakati su posvuda, najave na internetu i radiu, interview-i u novinama. Mislim da je to njihov sretan prostor, jer su prije kojih 10 godina u OTV domu napravili jedan od boljih koncerta, ne znam ja, tako kaže moj stari (osim jednog detalja kojeg ćemo izostaviti). Željno iščekujem novi album, jer stvari koje sam dosad čuo zvuče, pa, blago rečeno, pre-dobro. No da, nekak je sve više Pipsa u medijima, i zbog tog mi je iznimno drago. Bend koji je na ovim prostorima tako zanemaren, no zapravo, drago mi je što nije bend koji bi cijela Hrvatska slušala. Jer imaju status benda koji se ne prodaje za pare, ne izigravaju seoske lole.

'cause if I beg steal or borrow
Just to hold on tighter
To all the sorrow
Tries to chaw
But if I change my tune
Maybe well I won't be bound to

A world where rats turns in to stars
What a life on mars!
I can wait until tomorrow
I've already been
And I've already seen
All the sorrow that's in store

Peter Doherty; Beg, Steal or borrow


Hrvatska, Sargaško more za umjetnike. Zvuči kao dobra reklama za neku turističku agenciju. Naime. Naime, što želim reći s time? Ma, ne da mi se, konstantno pljujem po našem društvu, školstvu, čemu god. No mogli ste do sada shvatiti da mi to sve ide na kurac. Nema tu mogućnosti da se umjetnički izraziš malo drugačije a da se ne podvrgneš ruglu. Vrlo nezahvalna zemlja.

11.02.2007. u 20:46 • 21 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nemoguća Varijanta

Vječna naklapanja u Utrinama, Zapruđu i Središću, mojoj osobnoj Arkadiji. Gdje ćete saznazi sve o Vesni, Bobu, pandi s mlijekom u očima, intergalaktičkom sudu, te koji je smisao postojanja nas bijednih zemljana. Sada imam sanjke Djeda Mraza( duga priča). I kako su me sobovi iznevjerili,zaposlio sam pandu s mlijekom u očima da me vuče.

Ne znam za vas, no moram ponovno otići do Djeda Mraza, ponestalo mi je polarnog svijetla.

Ovdje započinje moja saga, moj ep, moja sunčana strana radijatora, jedna totalno nemoguća varijanta.

Dakle, ja sam.

Sven.

17

IV. Gimnazija

Princ Utrina

Glasnik promukloga glasa

Bas Gitara

Pjesme

Ljevičar

Pipsi

Sunčana strana radijatora

Sanjar

Informirani optimist

Pilot Bez neba

Corto Maltese

San Tropez

Modesty Reverb

Članovi:

mislav/el. gitara/glavni kompozitor/frontmen
sven/bas gitara/songwritter/frontmen
vlatka/mikrofon/dizajner grafički
domagoj/el. gitara
tihomir/bubnjevi
(napomena: nije napisano po važnosti, već kad se tko pridružio bendu ;) )

Akitvnosti:

Samo probe, Mislavovi i moji jammovi, skladanje.
Pobrisao sam par pjesama čijom kvalitetom nisam bio zadovoljan, tako da sada razvijam malo drugačiji način pisanja. I da, bend je poprimio funk/rock štih neki, tako da znate na čemu smo...

kontakti, pitanja, kaj god

modesty_reverb@yahoo.co.uk



Tekstovi pjesama

Do daljneg će biti objavljene pjesme koje su završene, ili koje su približno zavvršene...
(tekst-, glazba-)

the arcadian ark
(sven, miki)

I wish I had a ship
that could sail through the sky,
that would take me away from home,
up and through the clouds,
sail to eternity's end,

all aboard!
set sail to the sky,
to eternity's end,
east of eden
west of the arcadian landing,
sail towards my happy ending,

my arcadian ak
will take me far away,
to the island of neverland,
above the arcadian glades,
sail towards a better day,

the sky seems so surreal,
like this is all a dream,
breaking the final seal,
the ark, my yellow submarine,

I can only hear the sound of angel wings
through the chime of the crystal bells,
in the violet snowstorm,
where the ice lady sings,

all aboard!
set sail to the sky,
to eternity's end,
east of eden,
west of the acadian landing
sail towards my happy ending,

space surfer
(sven,miki)

jel' to shuttle?
jel' to sputnik?
jel' to gagarin il' lajka?
ne, to je svermirski putnik
to je...

space surfer!
pleše kao fred astaire
surfa tamo gdje je vječno sretan,
ma to je space surfer
brz je kao vjetar
i lagan kao junfer,

jednom se zgodom
nasukao na napuštenom planetu,
slao je signale svojom sondom
da dođe vučna služba,
i odvuče ga sa svojim brodom,

on će cijeli svemir spasiti,
krivolovce na zvijezde
spriječiti,
i nadu svemiru vratiti,
dok kozmosom
on luta,
fajta se s borgovima
od jutra
do sutra,
jer to je...

space surfer!
pleše kao fred astaire
surfa tamo gdje je vječno sretan,
ma to je space surfer
brz je kao vjetar
i lagan kao junfer,

pilot bez neba
(sven, mislav)

spuštaš si zastavu
gledaš preko save,
gdje je tvoja penny lane?
da li je ukrala sve tvoje snove?

nikad nam nije bilo bajno
pilotima na zemlji,
nikad nam nije bilo sjajno
pilotima bez neba,

on ne sanja već danima
o tome kako vlada nebom,
kao pilot da leti iznad planina,
onaj koji vlada zagrebom,

u tom bijelom gradu
na srebrnoj rijeci,
gdje su svi tvoji demoni sveci,
a gdje ti sveci pomažu u padu,

ti si pilot bez neba,
surfer nebeskih struja,
uzmi sve ono što ti treba
i pusti da stvari dobiju svoj kraj,

nikad nam nije bilo bajno
pilotima na zemlji,
nikad nam nije bilo sjajno
pilotima bez neba,

Neki dobri blogovi, te nešto malo u mojim prijateljima

Chlaf
Dora
Dora
Kenny
Mickey
The Last Alliance
Tanica

Priča o ljudima

U konačnici, moja inspiracija dolazi od ljudi. Ne u prirodi, snovima, već ljudima. I mislim da par jedinaca zaslužuje da ih spomenem na blogu. Jer ipak, svaki je freak, svaki ima svoju priču, i svaki od njih me drži na životu. Ovo su ljudi koji samnom plove premam boljem danu...

Bruno, moj najstariji prijatelj i krizmani kum. Legenda živa, s kojim se nažalost sve rijeđe viđam. Bili smo nerazdvojni kroz cijeli vrtić i osnovnu, i mislim da ćemo to prijateljstvo obnoviti.

Premijer Mislav, čovjek kojeg poznajem gotovo jednako dugo kao Brunu. Moj brat po krvi, te lead guitar i kompozitor u našem bendu. Karakterno suprotne osobe, koje ujedinjene stvaraju magiju, ili se barem tako nama čini. Prijatelj koji ostaje kroz cijeli život, u to sam sto posto siguran. Kao i ja, on je glasnik promukloga glasa.

General Matija Kuffner, je realna osoba. Govori stvari onako kako stvarno jesu, bez imalo uljepšavanja. Čudim se kako s njim uspijem ostati frend kada se razlikujemo po svemu osim kvartu i ponosu (joj da, i po izboru instrumenta, no on je "malčice" bolji). U stanju donjeti pravu odluku čak i pod paljbom heretika. Također je glasnik promukloga glasa.

Jan, vođa sjevernih plemena je bubnjar Last Alliance-a. Čovjek koji me u stanju najviše nasmijati od svih ljudi. Upoznah ga davno, počeh se družiti s njim tek prije godinu dana. Velika šteta, imamo dosta toga zajedničko, ali i dosta toga da se svađamo. Glasnik je promukloga glasa, jedini koji nije iz Utrina.

Baraba je manijak, lik iz crne kronike, i kaj je najgore, ima vozačku, te planira postati sudac. Bježite glavom bez obzira, jer on se ne zeza. Guru najboljih piva. Biti kroner je postajati kroner.

Tana, anđeo s neonskom aureolom, je kao što samo ime kaže, anđeo, pravi. Cura je nešto najbolje kaj mi se dogodilo, i svaki opis je suvišan. I ne, nije mi to cura, to mi je prijateljica.