Priče sa prljavog mjeseca

četvrtak, 11.01.2007.

Božična bajka za djecu, dio drugi, iliti, kako je Mislav prizvao bezimeno zlo koje ima samo prezime, i zašto (kako) Sava završava u Laponiji?

''Šit...'' kazasmo nas troje.

''Pa bok mali, kak ti je stari?''zapita on mene

''Ej čuj, ovo bi trebala biti jedna napeta saga, moj ep, moja sunčana strana radijatora, dakle ne smiješ me zapitkivati o mom starom. Kako će me djeca ozbiljno shvaćati?'' odgovorim ja pokušavajući ga navuć na fajt.

''Koja djeca?'' upitaju me Kuff i Mislav istovremeno.

''Nije bitno.''

''A jesi orginalan, ajme. Nemaš blage kolko si stvari dosad pokrao. Em pande, em, ma neznam, sve.'' kaže Čumi.

''Pa? Ovo je moj ep, nema veze s tobom. Ti si tu samo, ovako, da te sredimo i-''

Kuffner me opali rukom po glavi i kaže mi da ne otkrivam daljni scenarij. Kako nisam imao ništa pametno za odgovoriti, samo sam se pripremio za bitku. No Mislav je iskoračio te stao ispred mene, buljeći o mene kao patuljačke falange.

''Er, bam-bam?'' zapitam

''Ne budalo. Ovo je jedna od onih dramatičnih scena u kojima se netko žrtvuje za dobrobit cijele skupine.'' odbrusi mi Mislav.

''Pa Kuff, što prije nisi rekao? Ajmo Miki, pokažimo mu naše umijeće talijanskog jiu-jitsa.'' odgovorim ja i već polagano krenem, Kuffner me opali ponovno po glavi.

''Kaj?'' jauknem

''Pa ja se žrtvujem.'' Mislav zbunjeno kaže.

''Ah, ok onda. Pazi se. I da. Čuvaj se one vatrene kugle.'' kažem i dam šturu.

''Drž se mali.'' ohrabri ga Kuffner te da šturu zamnom.

''Ma koja vatrena ku- BUUUUUUM!'' krene Mislav no spriječi ga Čumandrina vatrena kugla.

Malo dalje

Kuffner i ja dođosmo do Save. Ugledasmo čamac koji je imao ogroman mlazni pogon. Do njega je stajao patuljak i glancao drvo. To je bio naš prijevoz do Laponije.

''I TO će nas dovesti do Laponije?'' skeptično će Kuffner.

''Pa da, taj patuljak je izgradio veliki Utrinjski bedem, a bogami i moju palaču.'' odgovorim.

''Zato sve i je u ruševnom stanju.''

Zakolutam očima te krenemo prema patuljku.

''Hoj, ti tamo!'' uzviknem.

Ništa.

''Er, gospodine?''

Muk.

''Daj da ja probam.'' odgurne me Kuffner. ''Sven, imaš još onog pršuta?''

Na to se patuljak okrenuo.

''Pršut? Tko je ovdje spomenuo ime velikog zla koje je gotovo dovelo patuljke do samouništenja?'' živčano će on.

Patuljak je bio oko 160 cm visok, širokih ramena, ćelave glave, i duge crne brade.

''Ja.'' odgovori Kuffner.

''Ti.''glupo će patuljak.

''On.'' kažem ja.

''Mali cvergl koji je nastao pretjeranom konzumacijom nedozvoljenih sredstava koje autor nije koristio.'' kaže mali cvergl koji je nastao pretjeranom konzumacijom nedozvoljenih sredstava koje autor nije koristio.

''Dinjica.'' kaže Leo.

Patuljak se nakašljao i mrko pogledao Kuffnera, onda mrko pogledao mene. Mi smo mrko gledali njega. Dakle, on mrko gleda Kuffnera, ja mrko gledam njega, kuffner mrko gleda njega, mi se mrko gledamo.

''Rješit ćemo ovo kao muškarci, pozivam te na drevno pravilo Hašak-čsat-nrglakadaža!''izdere se patuljak, popraćen dramatičnom glazbom.

''Na hrvatskom?'' zapitamo ga.

''Kamen-škare papir.''

''Aaaahaaaa...tko će ga?'' zapitam.

''Ma ja ću.'' kaže Kuffner iziritirano.

Tri sekunda kasnije patuljak je pognuo glavu i pustio nas na čamac.

''Nepošteno...''jadikovao je.''Ne postoji znak za atomsku bombu koji sve pobijeđuje.''

''Kod nas da.'' kaže Kuff.

Sjednusmo, te se zavezasmo pojasima.

''Držte se!'' povikne patuljak te aktivira pogon.

Odjednom smo jurili Savom tolikom brzinom da mi se čak i Kuffner pridružio u deranju iz petinih žila. Odjednom smo stali.

''Evo nas tu. Laponija.'' kaže patuljak.

Još u šoku izađosmo, te pogledasmo uokolo. Patuljak je tad ispario. Sve je bilo snježno, a sunce se nije ni vidjelo. Hladan je vjetar zapuhao.

''Ok, kako, na koji način Sava teče do jebene Laponije?''zapita Kuff zgađenim glasom.

''Ne želim ni znati. Idemo.''

I krenusmo, prema naprijed, potaknuti samo željom da sjebemo Djeda Mraza.

Nazad u Zapruđu

Mislav je nakon polusatne bitke bio poražen, te je sjedio naslonjen uza zid. Čumandra mu se približavao s nun-čakama, vješto ih vitlajući.

''Sad si gotov mališa.'' započne Čumi.

''Aaaaaahaaaaaaa.'' neartikulirano će Mislav.

I u tom je trentuku nogometna lopta pogodila Čumandru. Bilo je to bezimeno zlo koje ima samo prezime, Zahovič.

A SADA, VREMENSKA PROGNOZA.

Danas će u Utrinama prevladavati hladno vrijeme sa konstantnom naoblakom. Pripazite na zmajeve koji trenutno migriraju prema sjevernijim krajevima, te ako upoznate crnog zmaja koji se odaziva na ime Joško pošaljite ga u tri pizde materine.

11.01.2007. u 01:30 • 15 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nemoguća Varijanta

Vječna naklapanja u Utrinama, Zapruđu i Središću, mojoj osobnoj Arkadiji. Gdje ćete saznazi sve o Vesni, Bobu, pandi s mlijekom u očima, intergalaktičkom sudu, te koji je smisao postojanja nas bijednih zemljana. Sada imam sanjke Djeda Mraza( duga priča). I kako su me sobovi iznevjerili,zaposlio sam pandu s mlijekom u očima da me vuče.

Ne znam za vas, no moram ponovno otići do Djeda Mraza, ponestalo mi je polarnog svijetla.

Ovdje započinje moja saga, moj ep, moja sunčana strana radijatora, jedna totalno nemoguća varijanta.

Dakle, ja sam.

Sven.

17

IV. Gimnazija

Princ Utrina

Glasnik promukloga glasa

Bas Gitara

Pjesme

Ljevičar

Pipsi

Sunčana strana radijatora

Sanjar

Informirani optimist

Pilot Bez neba

Corto Maltese

San Tropez

Modesty Reverb

Članovi:

mislav/el. gitara/glavni kompozitor/frontmen
sven/bas gitara/songwritter/frontmen
vlatka/mikrofon/dizajner grafički
domagoj/el. gitara
tihomir/bubnjevi
(napomena: nije napisano po važnosti, već kad se tko pridružio bendu ;) )

Akitvnosti:

Samo probe, Mislavovi i moji jammovi, skladanje.
Pobrisao sam par pjesama čijom kvalitetom nisam bio zadovoljan, tako da sada razvijam malo drugačiji način pisanja. I da, bend je poprimio funk/rock štih neki, tako da znate na čemu smo...

kontakti, pitanja, kaj god

modesty_reverb@yahoo.co.uk



Tekstovi pjesama

Do daljneg će biti objavljene pjesme koje su završene, ili koje su približno zavvršene...
(tekst-, glazba-)

the arcadian ark
(sven, miki)

I wish I had a ship
that could sail through the sky,
that would take me away from home,
up and through the clouds,
sail to eternity's end,

all aboard!
set sail to the sky,
to eternity's end,
east of eden
west of the arcadian landing,
sail towards my happy ending,

my arcadian ak
will take me far away,
to the island of neverland,
above the arcadian glades,
sail towards a better day,

the sky seems so surreal,
like this is all a dream,
breaking the final seal,
the ark, my yellow submarine,

I can only hear the sound of angel wings
through the chime of the crystal bells,
in the violet snowstorm,
where the ice lady sings,

all aboard!
set sail to the sky,
to eternity's end,
east of eden,
west of the acadian landing
sail towards my happy ending,

space surfer
(sven,miki)

jel' to shuttle?
jel' to sputnik?
jel' to gagarin il' lajka?
ne, to je svermirski putnik
to je...

space surfer!
pleše kao fred astaire
surfa tamo gdje je vječno sretan,
ma to je space surfer
brz je kao vjetar
i lagan kao junfer,

jednom se zgodom
nasukao na napuštenom planetu,
slao je signale svojom sondom
da dođe vučna služba,
i odvuče ga sa svojim brodom,

on će cijeli svemir spasiti,
krivolovce na zvijezde
spriječiti,
i nadu svemiru vratiti,
dok kozmosom
on luta,
fajta se s borgovima
od jutra
do sutra,
jer to je...

space surfer!
pleše kao fred astaire
surfa tamo gdje je vječno sretan,
ma to je space surfer
brz je kao vjetar
i lagan kao junfer,

pilot bez neba
(sven, mislav)

spuštaš si zastavu
gledaš preko save,
gdje je tvoja penny lane?
da li je ukrala sve tvoje snove?

nikad nam nije bilo bajno
pilotima na zemlji,
nikad nam nije bilo sjajno
pilotima bez neba,

on ne sanja već danima
o tome kako vlada nebom,
kao pilot da leti iznad planina,
onaj koji vlada zagrebom,

u tom bijelom gradu
na srebrnoj rijeci,
gdje su svi tvoji demoni sveci,
a gdje ti sveci pomažu u padu,

ti si pilot bez neba,
surfer nebeskih struja,
uzmi sve ono što ti treba
i pusti da stvari dobiju svoj kraj,

nikad nam nije bilo bajno
pilotima na zemlji,
nikad nam nije bilo sjajno
pilotima bez neba,

Neki dobri blogovi, te nešto malo u mojim prijateljima

Chlaf
Dora
Dora
Kenny
Mickey
The Last Alliance
Tanica

Priča o ljudima

U konačnici, moja inspiracija dolazi od ljudi. Ne u prirodi, snovima, već ljudima. I mislim da par jedinaca zaslužuje da ih spomenem na blogu. Jer ipak, svaki je freak, svaki ima svoju priču, i svaki od njih me drži na životu. Ovo su ljudi koji samnom plove premam boljem danu...

Bruno, moj najstariji prijatelj i krizmani kum. Legenda živa, s kojim se nažalost sve rijeđe viđam. Bili smo nerazdvojni kroz cijeli vrtić i osnovnu, i mislim da ćemo to prijateljstvo obnoviti.

Premijer Mislav, čovjek kojeg poznajem gotovo jednako dugo kao Brunu. Moj brat po krvi, te lead guitar i kompozitor u našem bendu. Karakterno suprotne osobe, koje ujedinjene stvaraju magiju, ili se barem tako nama čini. Prijatelj koji ostaje kroz cijeli život, u to sam sto posto siguran. Kao i ja, on je glasnik promukloga glasa.

General Matija Kuffner, je realna osoba. Govori stvari onako kako stvarno jesu, bez imalo uljepšavanja. Čudim se kako s njim uspijem ostati frend kada se razlikujemo po svemu osim kvartu i ponosu (joj da, i po izboru instrumenta, no on je "malčice" bolji). U stanju donjeti pravu odluku čak i pod paljbom heretika. Također je glasnik promukloga glasa.

Jan, vođa sjevernih plemena je bubnjar Last Alliance-a. Čovjek koji me u stanju najviše nasmijati od svih ljudi. Upoznah ga davno, počeh se družiti s njim tek prije godinu dana. Velika šteta, imamo dosta toga zajedničko, ali i dosta toga da se svađamo. Glasnik je promukloga glasa, jedini koji nije iz Utrina.

Baraba je manijak, lik iz crne kronike, i kaj je najgore, ima vozačku, te planira postati sudac. Bježite glavom bez obzira, jer on se ne zeza. Guru najboljih piva. Biti kroner je postajati kroner.

Tana, anđeo s neonskom aureolom, je kao što samo ime kaže, anđeo, pravi. Cura je nešto najbolje kaj mi se dogodilo, i svaki opis je suvišan. I ne, nije mi to cura, to mi je prijateljica.