travanj, 2007 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nemo ante mortem beatus
http://www.cajanka.com/quiz/67608335/res/
Vrana
Moja draga seka Vrana.
Koja me i nagovorila da ponovno otvorim blog...
I pišem raznorazne gluposti...
Moja svijetlost u najdubljoj tami...
Gabriel Arkangel
Gabriel Arkangel.Stari prijatelj i uvijek drag a i u srcu...
Vjerujem da bi u nekom drugom životu sigurno bio car ili faraon...
U svakom slučaju čovjek od riječi i djela...
Gogo
Veky
Megy
Azy
Njene oči šarale su po različitim prolaznicima dok su šetali pred njom...neki teškim i tromim koracima,drugi laganim i lepršavim hodom.Puni vedrine i hiperaktivnosti.
Toliko različiti jedni od drugih,naravno svaki čovjek posebno,odisali su životom.
No ona nije marila za to,osim što joj je smetalo slušati otkucaje njihovih srdaca iznova i iznova dok su prolazili.Ona...bila je mrtva,već duže vrijeme i svako stoljeće dolazilo je i prolazilo brzo,kao trenutak u životu jednog običnog smrtnika..
Prolaznost i promjene dolazile su mješajući se i izvrčući u mreži zagonetka i labirinta,visokih zaraslih vrtova.Zvanih život.
No pokraj nje,sve je to prolazilo,ne dotičući je,ne mjenjajući njenu sviježu i bijelu kožu,bez bora..Nju vrijeme nije doticalo..
Samo su njene oči,odavale veliku mudrost...mudrost kakvu niti jedno ljudsko biće ne može pojmiti.. preživljavala je.I opstajala..unatoć ratovima ljudi.Promjenana zemlje.Uništavanju i pohlepi ljudi...Ona je bila lovac,iskusan lovac,razvijenog osjećaja za preživljavanje..
A njena lovina upravo je lepršala oko nje...milijuni i milijuni malenih,krhkih leptirića..koji žive samo dan dva da bi ispunili svoju zadaću a onda nestaju u beskrajnoj tami..ugibaju...pretvaraju se u prah iz kojeg su i zaćeti...
More beskrajnih leptirića..koje je trebalo uhvatiti i zadržati uz sebe..
Ili bolje rečeno u sebi..žudila je za svakim od njih.Ostavljali su svoj trag na njoj,svoja razmišljanja i tugu,sreću,strast za životom..
Svaki od njih značio je tren tjelesnog užitka
i TAKO JOS JEDNO JUTRO..NA POSLU.........SVI RADE....A JA SE IGRAM NA KOMPU..
JOS NI KAVU NISAM POPILA,A VEC JE ZAFRKAVANJE POCELO.
"ZVONA,NAPRAVI OVO...ZVONA DAJ DONESI ONO...ZVONA......ZVONA..."
i NARAVNO JA POLUDIM I ODGOVORIM DA AK BUDU TOLKO SPOMINJALI MOJE IME IZLIZAT CE GA.....ALI NE......
TO IH NIKAKO NIJE SPRIJECILO.....SMRC....I TAKO....LUDIM....ALI NEMA VEZE...JOS SAMO 7 SATI RADNOG VREMENA...A ONDA IDEM DOMA
pISAT PRAVI POST,.......BAREM MISLIM DA BUDEM....
MA VALJDA BUDEM...AK CU MOC DRZAT OCI OTVORENE....M DA....
Eto,počela sam raditi na blogu.
Postovi još moraju pričekati jer imam toliko toga
za srediti prije nego što počnem uopće pisati postove.
Draga vrana evo počela sam pisat nekaj...sam da znaš da sam tu...
negdje....uokolo...m da.....pa eto..odoh sad sređivat predloške i boxove....itd..