| < | rujan, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nemo ante mortem beatus
http://www.cajanka.com/quiz/67608335/res/
Vrana
Moja draga seka Vrana.
Koja me i nagovorila da ponovno otvorim blog...
I pišem raznorazne gluposti...
Moja svijetlost u najdubljoj tami...
Gabriel Arkangel
Gabriel Arkangel.Stari prijatelj i uvijek drag a i u srcu...
Vjerujem da bi u nekom drugom životu sigurno bio car ili faraon...
U svakom slučaju čovjek od riječi i djela...
Gogo
Veky
Megy
Azy
Nakon toliko potraga,za osjecajima..necim sto bi ju drzalo na povrsini vode,njen splav u sredini oceana..svijetlost u dubokoj tami..
pronasla ju je...
u sebi,pronasla je ono sto je trazila.
Iskrenu iskru,tako prekrasno oblikovanu,svijetlu i bolno savrsenu..
da ju je pritiskala svojom tezinom,patila je........
No ta patnja,bila je tako slatka.
Goruca iskra,hranila ju je u monotonim trenucima njenog zivota.
Sama pomisao na "njega",davala joj je snage da se podigne i krene dalje.Padala je,no dizala se jos lakse i uspravno je hodala uzdignute glave...
Ta malena plamteca iskra u njoj,bila je ravna cak i inspiraciji koje su pjesnici dobivali od bozanstava gornjeg svijeta.
Osmijeh nije silazio sa njenog lica,jer dala je svoje srce....
napokon je pronasla nekog tko je bio "taj"...i jedini..
Zasto?Pitala se iz dana u dan...
Zasto on?I zasto ja?Kako to da se nemoguce stvari dogadjaju u najneocekivanijim trenucima,danima i godinama....
vrijeme ce pokazati je li u pravu govorila je...i svi problemi nestajali bi iz njene glave cim bi zaustavila sjecanja na njega,samo jedan trenutak,bez rijeci,savrsen onakav kakav je bio...
u njenim sjecanjima ostat ce takav......vjecno....
zaledjen,a opet pun buktece vatre...
tih,a opet tako glasan...
mlado sjecanje starih vremena...da...to ce biti jednom..
samo sjecanje....mozda...vrijeme ce pokazati...no do tada nada je bila tu..
jer nada nikada ne umire...gasi se,ali ne umire.uvijek je tu negdje u blizini..
ceka svoj trenutak,svoje vrijem...bas kao i sve ostalo..
