Žudnja
Njene oči šarale su po različitim prolaznicima dok su šetali pred njom...neki teškim i tromim koracima,drugi laganim i lepršavim hodom.Puni vedrine i hiperaktivnosti.
Toliko različiti jedni od drugih,naravno svaki čovjek posebno,odisali su životom.
No ona nije marila za to,osim što joj je smetalo slušati otkucaje njihovih srdaca iznova i iznova dok su prolazili.Ona...bila je mrtva,već duže vrijeme i svako stoljeće dolazilo je i prolazilo brzo,kao trenutak u životu jednog običnog smrtnika..
Prolaznost i promjene dolazile su mješajući se i izvrčući u mreži zagonetka i labirinta,visokih zaraslih vrtova.Zvanih život.
No pokraj nje,sve je to prolazilo,ne dotičući je,ne mjenjajući njenu sviježu i bijelu kožu,bez bora..Nju vrijeme nije doticalo..
Samo su njene oči,odavale veliku mudrost...mudrost kakvu niti jedno ljudsko biće ne može pojmiti.. preživljavala je.I opstajala..unatoć ratovima ljudi.Promjenana zemlje.Uništavanju i pohlepi ljudi...Ona je bila lovac,iskusan lovac,razvijenog osjećaja za preživljavanje..
A njena lovina upravo je lepršala oko nje...milijuni i milijuni malenih,krhkih leptirića..koji žive samo dan dva da bi ispunili svoju zadaću a onda nestaju u beskrajnoj tami..ugibaju...pretvaraju se u prah iz kojeg su i zaćeti...
More beskrajnih leptirića..koje je trebalo uhvatiti i zadržati uz sebe..
Ili bolje rečeno u sebi..žudila je za svakim od njih.Ostavljali su svoj trag na njoj,svoja razmišljanja i tugu,sreću,strast za životom..
Svaki od njih značio je tren tjelesnog užitka
Post je objavljen 30.04.2007. u 14:39 sati.