četvrtak, 31.08.2006.
Crn + Bijel = Lila?!
Dobro je loše, zlo je dobro..
Priroda je zanimljiva stvar, puna je suprotnosti, polarnih antonima: Crno-bijelo, živo-mrtvo, materija-antimaterija, tuga-sreća, Yin-Yang, bla,bla,itd.. No jedna stvar je zanimljiva, po mnogima najveća suprotnost, ona između dobra i zla, je u potpunosti ljudska izmišljotina, što će bit, postoji samo u našim glavama, kao romantična relikvija nastojanja da se ljude pretvori u ofce, naš se svijet zapravo dijeli na dvije stvari - ugodno i korisno.
Zašto?? Jer ugoda i korist, osim što nadopunjuju jedna drugu, su startna točka svih naših djela, a ne dobro ili zlo, nevjerujete?? preispitajte malo svoja dijela, koliko toga radite sebi i drugima nauštrb jer je zabavno?? A koliko toga radite za druge jer je korisno??..
«Zlo je dobro, dobro je loše..» pitate se zašto??
Kao prvo, zlo smo po sebi se ne može definirati, ko ni dobro, šta je to «dobro», ta «dobrota»??
Dali je dobro kad pomognete nekome?? Pretpostavljam da bi većina rekla da da, no šta ako to činite na vlastitu štetu?? Dali je to onda svejedno dobro, ili je to glupost??
Dali je dobro kad pomognete sebi?? Pretpostavljam da će većina reći da da, no to više nije dobro, već zlo ako djelo počinite na tuđu štetu, zar ne??
Tako je danas uvaženo mišljenje da je altruizam dobar, a egoizam loš, mišljenje koje nam je usadila crkva(religija), ali ipak smo svi mi duboko u našoj prirodi egoisti i zli.. Nagon za samoočuvanjem nas tjera da uvijek gledamo vlastitu guzicu (svaka čast iznimkama, ali kako se kaže: "Iznimke potvrđuju pravilo"). A zlo, zlo nije ništa više nego zabava ili korist, naravno, postoji tu i mali glasić u našoj glavi koji zovemo "SAVJEST"
, no on se javi većinom tek nakon što smo zajebali, i on nije naznaka želje za dobrim, on je naznaka želje za koristi, jer vam govori ša je za vas korisno, a ša nije.. npr..
Lopov opljačka banku, pun je para, no savjest(strah) ga tišti da nebi bio uhvaćen.. Ili još bolje, koliko ljudi danas čini dobra dijela samo zato da bi bili medijski eksponirani?? Dobro kao pozitivna reklama??
Savjest čini strah, a strah je, poznato je, čovjekov najveći neprijatelj, jer mu govori kada na njega vreba opasnost, točnije, govori mu kada on misli da mu se sprema opasnost. Sve to skupa je relativno, pošto smo svi unikatne ličnosti, pa jačina zabave,straha i koristi u nama variraju..
Ispričavam se šta je sve skupa možda malo konfuzno, no ako netko nije shvatio moju teoriju, rado ću mu napisati dopunu s objašnjenjem, argumentiranim, afkors..
- 16:01 -
utorak, 29.08.2006.
Pokajnička..
Mrzim se dok plačeš..
Gledati te tako rastopljenu i mokru,
osjećati kako tvoje suze probijaju moju košulju,
paleći mi kožu,
razdirujući moj otpor.
Mrzim se dok plačeš..
biti prisiljen gledati te tako tužnu,
najradije bih pobjegao,
iako znam da to nije pametno,
iako znam da mi je tvoj vodeni pogled otkinuo noge..
Mrzim se dok plačeš..
jer osjećam da sam te razočarao..
- 15:22 -
Komentari (23) - Isprintaj - #
subota, 26.08.2006.
laganini school-made poetry..
Evo, na nagovor sestrične (na njenu želju), staviti ću joj anti fuj ljubavnu.
Inače fuj ljubavnu sam napisao negdje u 6. , 7. osnovne(što se i vidi, jer je stvarno debilna ), a kasnije sam je preradio u 2. srednje, kada sam malo sazrio i postao čudak (šalim se, oduvijek sam bio čudak..)
Laka ti noć (fuj ljubavna)
Laku noć mila,
Ti, koja si rajska vila,
Ti, koja tako lijepo zboriš,
Ti, koja u plamenu ljepote goriš.
Ti, koja i kada si bijesna
ostaješ i dalje silno dražesna,
Ti, za čiji dodir molim,
Ti, koju cijelim srcem volim.
Dao bog da crkla (anti fuj ljubavna)
Dao bog da crkla mila,
Bezosječajnosti vila,
Mrzim te kad tako ljupko zboriš,
Nadam se da ćeš u plamenu pakla da izgoriš,
Kad si tako na me bijesna,
Ostaješ silno odvratno dražesna,
Tvom se dodiru svakim danom nadam,
u tvoju klopku sve dublje i dublje padam..
Nije se puno promjenilo, zar ne, ali ima sasvim drukčiji, zlobniji ton a i tema je druga, jedna je bljak, a druga je grrr...
- 16:25 -
Komentari (26) - Isprintaj - #
srijeda, 23.08.2006.
..laganini home-made poetry..
Evo, da ne mislite da samo prozu pišem, ja i po poeziji derem (iako malo manje u zadnje vrijeme ).. Evo jedne od malo starijih mojih..zove se dodir kiše
Dva oka tužna, dva oka tamna
gledala su uporno jedne kišne subote
u dva oka plava, dva oka sjajna
ja neznam zašto, ja neznam kako..
stvarno neznam
neznam
A nisu znala ni ta dva oka tužna, dva oka tamna
što su se tako uporno subotom zapiljila
u dva oka plava, dva oka sjajna
I jedne ruke, snažne ruke, nježne ruke
tražile su uporno jedne kišne subote
dodir kose meke, dodir kose svijetle
Ona nezna kako, ona nezna zašto..
ni ja neznam
nije ni bitno
dok god dva oka tamna gledaju dva oka sjajna
dok god jedne ruke nježne glade kose svijetle
makar i kišne subote
ona je sretna, a nezna
neznam nit ja, al sam sretan
prokleto sretan..
Evo još jedne koje se sjetih..zove se Biser xy(neznam koji je broj, imam ih više)
Topli zvuk klima uređaja,
svojim šuštanjem para moje misli
dijeleći ih na zlosutne i zle
Jesi li sretna? Navodno moja?!
Bih li ti nedostajao da nestanem?
Jesam li sretan? Navodno tvoj?!
Zašto uporno kupujem tvoju prevaru?!
Krv, crnu krv radi tebe pišam..
Crna je, od moje zlobe,
a teće glatko iz mog slomljenog srca..
Reci mi, čuješ li ga kako kuca??
Jesi li sretna? Bar ti?!
Nisam sretan, živim u neznanju
- u mraku tvojih ne-misli
- u hladnoći tvojeg ne-truda
Da poduzmeš nešto. Bi li bilo lakše?!
Ovako srce ne kuca, nitko ga ne sluša..
- 13:24 -
Komentari (26) - Isprintaj - #
petak, 18.08.2006.
Dok nas smrt ne rastavi.. dio drugi..
Adel je uživao, napokon sam, tulumi i brijačine nizali su se jedan za drugim tijekom slijedećih mjeseci, no kako je vrijeme prolazilo Adel je bivao sve češće bolestan. Nakon šest mjeseci i bezbrojnih napornih pretraga u birokracijom opterećenom hrvatskom zdravstvu Adelu je dijagnosticirana leukemija
, rak bijelih krvnih stanica.. Adel i njegova uža obitelj propali su u zemlju. Počeo je sve češće razmišljati o smrti, a odnosi s društvom i obitelji sveli su se na najmanju moguću mjeru, Adel se u potpunosti povukao u sebe. U slijedećih par mjeseci Adel je čekao da mu se zdravstveno stanje poboljša kako bi mogao otići na presađivanje koštane srži. Upoznao je i svog donora, Lauru, predivnu djevojku njegovih godina, duge smeđe kose išarane svijetlim pramenovima, duboko plavih očiju koje su ga podsjećale na morske dubine, osmjeha punog sitnih slatkih zubića, a sjekutići su joj bili malo izraženiji, tako da je podsjećala na malog zeku. Nije bila previše razvijena za svoje godine ( za muški dio: bila je daska ), no njemu se učinila poput najljepšeg stvorenja na Zemlji.. Adel je bio pečen, prepečen, i što je slabiji i blijeđiji bio, od terapije citostaticima nakon operacije, to je više volio to stvorenje koje mu je omogućilo da živi.. Dugo je razmišljao o tome da ju pozove vani, dugo je skupljao hrabrost, no napokon se jednog kišnog podneva, kada su ispijali čaj u njegovoj kuhinji tijekom jednog od njenih posjeta «najdražem bolesniku»,kako ga je zvala, Adel je skupio hraprost i upitao je.. Grčio se pokušavajući svojim mutnim pogledom prozrijeti odgovor kroz njeni sramežljivi smiješak.. Pristala je.. Ali pod uvjetom da izađu kad se potpuno oporavi.. Nitko nije bio sretniji od Adela, dala mu je nov razlog da pobijedi tu groznu autoimunu bolest, dala mu je novu nadu u oporavak, bila je njegov anđeo..
Nakon silnih terapija, Adel je izgubio svu kosu, vene su mu bile uništene, blijed ko krpa sjedio je u ordinaciji svoje onkologinje i čekao da mu priopći tko je jači, on ili bolest.. Sretna vijest, nema više ni traga bolesti, izliječen je, Adel se samo radovao spoju sa Laurom, oblačni zimski dan učinio mu se najljepšim kojega je ikada vidio, sunce mu je sijalo u glavi i grijalo njegovu neizmjernu sreću, požurio se da izađe iz bolnice i svijetu saopći radosnu vijest..
U tom trenu u blizini bolnice se u svojoj novoj, nabrijanoj golf petici sa svojom plavokosom bitcharkom vozio Marko. Iz njegovog je stereo sistema treštio mile kitić,»šampanjac». Njegova je cura pod očitim nedostatkom moždanih stanica zakljućila da je njen Marky, bogati tatin sin čiji je tata jedan od najvećih kamatara i dilera u gradu, zaslužio jedno oralno opsluživanje tijekom vožnje, pa je sagnula svoju lijepu, pametnu «Barbie» glavicu u Markyevo krilo i bacila se na posao.. Markyu je pušenje godilo, u navali endorfina u njegocv mozak on je sve snažnije pritiskao papučicu gasa, Kadli je odjednom, na raskrižju gdje je bilo crveno, svom silinom pokupio jednog mršavog i blijedog ćelavca koji je prelazio cestu zebrom. Svježe crvena krv je pošpricala šoferšajbu, a mladić je odletio potpuno krvav i slomljen preko golfa i ostao na mjestu mrtav u degeneričnoj pozi na mokrom asfaltu.. «Barbie» je tresnula glavom u volan i smrskala ionako šuplju glavu, a Marky je ostao ukočen od strave, s hlačama do koljena, ni kita mu se još nije spustila od navale adrenalina..
Vesna, Adelova samohrana majka, odkad je njenom najstarijem sinu diagnosticirana leukemija, radila je tri posla da bi otplatila kredite koje je digla za njegovo liječenje. Ta je sitna, mršava i prerano osijedjela ženica, pala u nesvijest kad su joj na vrata banuli nimalo empatični panduri da joj priopće tužnu vijest. Njegova obitelj je dugo tugovala za njim ( i za parama koje ih je koštalo njegovo liječenje te skromni pogreb, a koje su ih bacile u još veću bijedu i glad ).
Marko stariji, Markyev otac, kad je čuo za nesreću pojurio je u svom zadimljeno srebrnom mercedesu sl500 prema svom odvjetniku, koji je slovio kao jedan od najboljih u struci, a nakon pravnog riješenja pobrinuo se i za ono drugo, plavim kuvertama i prijetnjama preko telefona lokalnim "nepotkupljivim" plavcima i pravnom osoblju, neku siću je dao i Adelovoj majci ( niti dovoljno da pokrije troškove ukopa ), čisto da skine medije s kurca. I takoje mali Marky izbjegao sve tužbe i uhičenje, iako je u autu imao nešto lakših droga, te je na drukeru napuhao 1.3 promila. U policijskom izvješću je zapisano kako je kriv mehanički kvar kočnica na automobilu i skliski kolnik, iako su tragovi kočenja ostali jasno vidljivi dugo nakon nesreće.
Jedna od osoba koja je najviše plakala za Adelom bila je Laura, taj joj se dečko toliko svidio sa svojim originalnim razmišljanjima i idejama; Iskrenim osmjehom i nekim tajanstvenim žarom u očima.. Još dugo nakon toga ona je bdijela na njegovom grobu, sva u crnom i s nekim sjetnim pogledom u očima. Povremeno bi se i nasmiješila kada bi se sjetila nekog razgovora s njim, no taj se smiješak često pretvarao u plač kad bi se sjetila da ga više nikada neće vidjeti, više nikada neće razgovarati snjim, više nikada osjetiti njegovu blijedu toplinu, vidjeti to slatko, životom i bolešću ispijeno lice.. više nikada.. A dodatnu gorčinu joj je ostavljala činjeica da za taj strašan zločin.. nitko, nikada, neće odgovarati..
- 18:47 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
srijeda, 16.08.2006.
Hmm.. jeste vidjeli kud ide ovi svit??
Evo jedan članak koji možete naći na indeksu, ali meni je lakše kopirati nego linkati.. pa uživajte..
Panika u zraku
BOSTON
Let iz Londona za Washington preusmjeren je na bostonski aerodrom jer je pilot objavio opasnost zbog ometanja jedne, navodno klaustrofobične putnice koja je stvarala probleme posadi. Glasnogovornik Zračne luke Phil Orlandella kazao je za BBC kako su svi putnici sigurno napustili avion nakon slijetanja na bostonski aerodrom Logan, te je avion preuzela policija.
- Avion je do Logana bio praćen dvama ratnim avionima. Postoji mogućnost da je jedan od putnika imao u ručnoj prtljazi nešto što nije smio imati. Sad se pretražuje prtljaga koja je bila u avionu - kazao je Orlandella.
Iz Ministarstva domovinske sigurnosti doznaje se kako je let preusmjeren zbog neprihvatljivog ponašanja jedne putnice. Iako je navodno glasnogovornik Zračne luke kazao kako je putnica kod sebe imala odvijač, šibice i vazelin, jedan je službenik sigurnosne službe kazao za AP kako to nije istina, te da nema nikakvih indikacija da se radi o osobi povezanoj s terorizmom. George Naccara, šef sigurnosne službe aerodroma kazao je kako je žena zbog klaustrofobije postala vrlo uznemirena te se verbalno sukobila s posadom aviona, zbog čega je pilot kao mjeru predostrožnosti podigao uzbunu te zatražio slijetanje na najbliži aerodrom. (Indeks)
Ja ne želim otić u razvijene zemlje( pogotovo jameriku ) upravo radi tekvih pizdarija; da pojasnim:
JA ne želim da me se smatra potencijalnim teroristom..
JA ne želim da ako imam walkmen sa sobom u avionu da mi pretraže čmar u potrazi za eksplozivom..
JA ne želim da mi neki tamo vojnik diše za vratom..
-da me domaći ružno gledaju jer imam bradu..
-da me se straši..
-da me se zagljupljuje..
-da me se diskriminira radi vjere (dobro, ja sam ateist, ali poznam mnoge islamske vjeroispovijesti..)
-da mi neka tamo jadna,sijeda čimpanza govori šta smijem, a šta ne, tko je dobar, a tko zao..
Ja bih radije poginuo u avionu, al da me se pusti na miru dok putujem..
Gdje su tu ljudska prava?! Zar čoban nema pravo dić avion u zrak?
Kako ne?!
A šta rade svi piloti svaki dan..hehehe..
Šalu na stranu, ja sam zabrinut za ljudski rod.. odkad se smije maltretirati mase za spasiti par glupih debelih amerikanaca?! Pa amerikanci su najveći ubojice u povijesti.. trebate DOKAZ?!
Hitler je sprašio jedva 6 miliona debelih,bogatih,nevinih židova.. On je najgori zločinac u povijesti..hmm da..
Amerikanci su pobili 11 miliona vijetnamaca tijekom vijetnamskog rata, mršavih, siromašnih, žene, djecu i starce.. napalmom, agent orangeom i tko zna kojim sve ne gadarijama, biološkim i inim naoružanjem.. A dvije bačene atomske?? Na japanske CIVILE?? A agresija na Iraq?? 
pih, kako bi svaki američki političar trebao reći:
God bless America, and forgive us our murders..
Dodatak:
Nije da ih branim, ali ameri su glupi zbog svojeg školskog sustava.. Dok nas u školi uče svašta(70 % gradiva nam nikada stvarno neće trebati u životu), što nas čini super informiranima, ameri uče samo ono šta im treba za buduće zanimanje, tako da njihov prosječan automehaničar nezna kući popraviti utičnicu već zove električara ( dok mi volimo kućne radinosti ili zovemo susjeda u penziji, bolje da strefi njega neg nas..hahaha..) , njihov pravnik nezna književnost, itd,itd.. što ih čini superglupim specijaliziranim strojevima, masom lakom za manipuliranje, robovima novcu ( amerikanci imaju često puno duže radno vrijeme neg mi ) , a njihovo super potrošačko društvo i američki san funkcionalnim.. Lako je biti sretan kad si glup,zar ne..
- 19:29 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
nedjelja, 13.08.2006.
Zašto se ljudi iscrpljuju?!
Ja neznam, ali to je jače od mene, toliko posla, obveza, zabave i druženja, a dan ima samo 24 sata, nije fer..
Inače uzeh si 2 dana slobodno u Glasu da si sredim ideje i odmorim se za Viva la Pola festival kojeg sam jučer i prekjučer radio.. no, pušiona, kao idem s frendovima put po Istri, osim što smo si popili mozak, popili 1l zombia, svaki po dve tekile i pitaj vraga koliko piva, razbolio sam se, pa sam slijedeće jutro u groznoj glavobolji izmjerio temperaturu od 38,4. no ne jebe to mene, rekao sam si : "Stari sutra je Viva la Pola, Toy dollsi, Six pack, Antitodor, Anti nowhere league i drugi, to nemreš propustiti, trebaju ti pare", popih 2 lekadola i pravim se nikom ništa.. Viva la Pola je prošla, nisam baš uživao,osim bolesti satrla me i organizacija..pfuj, glupi kapitalistički debili iz Zagreba rade punk rock koncerte.. tako da me ni stvarno odlična mjuza, apsint i ekipa nisu uspjeli oraspoložiti..
(Više o Viva la Poli možete naći na njihovom sajtu ili na Glas Istre Online(moj članak,moj članak))
-Apsolutno me najviše nervira kada se niski iskompleksirani debil izdere bezrazložno na mene preko telefona-
Što je najgore,toliko mi trebaju pare, da radim dva posla, kao novinar i prodajem voće i povrće za staru.. iscrpljujem se.. ne jedem, ne spavam, ne jebem, ne dišem, ne kupam se (iako živim 200m od mora) jer samo radim,radim,radim.. popizdit ću.. uh..
- 19:01 -
subota, 05.08.2006.
Arachidusova škola čitanja - dio drugi, mala štampana slova
Evo ga, nastavak apsurdne sage o Arscheficherima..
..nakon što su tri i po sata čekali na granici, te se još dva sata gubili po istri i tražili autokamp stupice u premanturi, fritz, helga, franz josef i anne marie su napokon stigli na odredište. neugodno su se iznenadili kad im je kontrolor u kampu pokazao rezerviranu parcelu, oni su rezervirali parcelu b-more, tj. srednje veliku(80-90metara kvadratnih) s pogledom na more, u blizini wc-a i u sjeni,afkors, za svoju sedam metarsku prikolicu, no kontrolor ih je odveo do male parcele na kamenitom tlu lijepe nizbrdice sa dva deformirana ogoljena bora, koja su stršeći nasred parcele davala minimalnu sjenu i jakog vonja pišaline koji se širio iz susjednog wca. nakon što su jedno pola sata vikali na kontrolora koji se trudio pomoći im, uzeli su parcelu a (veliku, više od 100 m kvadratnih) u dubokoj unutrašnjosti šume daleko od mora i ostavili kontrolora čudnog imena kojeg nisu uspjeli izgovoriti (arak-nešto) da odlazaći proklinje njih škrte i njihovu agenciju koja očito nikada nije vidjela kako izgledaju parcele koje izdaju pa ljudima obečavaju svašta..
nakon što su se tri sata drkali sa postavljanjem prikolice i šatora za klince, te čekali petnaest minuta onog istog kontrolora da im ukljući struju i ostavili mu manču od 2 kune ( držeći se kao da su mu poklonili 2milijuna eura ) odlučili su napraviti kasnopodnevni đir po gradu..
nakon što su se vozikali tržeći parkiralište u svojoj novoj moćnoj škodi octaviji karavan, parkirali su se na jednoj autobusnoj stanici pored glavne prometne ulice/šetališta u gradu i bezbrižno otišli, puštajući šofera autobusa koji je tamo stigao petnaestak minuta kasnije da im jebe sve po spisku, jer nije mogao stati na stanici već je morao zaustaviti promet u cijeloj ulici.. nakon šta su razgledali povijesne čari grada i pojeli svaki svoj meni i sladoled u lokalnom mcdonaldsu (mekšitu) vratiše se oni lijepo do auta kad tamo stoji neki lokalni dečko i drži se za glavu, naime nije im dugo trebalo da shvate da je on svojim neuglednim i otrcanim, starim renault (reno) 5 malo grebucnuo njihov ponos, doduše ogrebotina je bila stvarno smješno malena, mogla se izliječiti bepanten kremom, ali oni su digli hajku, izmaltretiravši lokalnu jedinicu prometne mladeži (bijeli panduri) da zove policiju, jer je šteta nečuvena i oni hoće da se počinitelj kazni. no nisu znali da je to dečku bilo nemoguće ne grebucnuti ih jer su ga u potpunosti zatvorili svojom ogromnom octavijom, niti su znali da će ih policija kazniti jer su parkirali na nedopuštenom mjestu, pa su uz masu psovki i pogrdnih vikanja na njemačkom otišli natrag u svoj kamp..
kraj(?!)
- 18:50 -
Komentari (22) - Isprintaj - #
petak, 04.08.2006.
Dok nas smrt ne rastavi..
Bez brige, neću pisati o braku, vidjeh da je vjernost podosta aktualna tema na blogovima klinka i klinceza pa sam odlučio napisati pričicu s ponekim autobiografskim elementom, iako je većina radnje moja živa mašta.. da ribe vidi kako to muški mozak (ili bar moj) funkcionira na temu varanja, ljubavi, pizdarija.. E, ako ispadne preduga, objaviti ću je u nastavcima..
Adel nikada nije imao curu, jedva da je razmišljao o tome, imao je jednu stalnu fuck-frendicu, Ivu, i tu i tamo koju avanturicu.. Takav sistem mu je odgovarao pošto je bio emocionalno hendikepiran, bilo mu je stalo samo do sexa, pa se i nije previše trudio oko održavanja veza s ribama.. No fuck-frendici je odjednom njegovo ponašanje počelo smetati ( točnije onda kada se on vratio sa šestodnevnog orgijanja po Ljubljani pun ljubavnih ugriza i sa strašnom glavo, i još strašnijom jajoboljom ), pa mu se počela osvećivati na njemu nejasne i u početku vrlo smiješne načine ( spavala je s drugima
).. I kako već duže vrijeme nešto u njihovom odnosu nije štimalo, Adel je malo po malo počeo razmišljati o tome da ju zamijeni drugom, idealno mu je došla kolegica, Nata, iz razreda koja je bacala oko na njega, gajila je slične vampirske perverzije ko i on, a nije bila ni ružna ( barem dok je imala svu ili većinu odjeće na sebi..), jedino što je bila fifica, a on čudak, i što joj je povremeno smrdjelo iz ustiju ( Onaj najgori smrad - jednom je cijeli sat mislio da je stao u govno i stalno si pogledavao patike dok nije skljuvio da je to njen zadah..).
Uglavnom, otkantao je onu prvu i stao obrađivati ovu drugu, nije dugo prošlo i prohodali su, i to točno za dan mrtvih.. Adelu je u početku bilo zanimljivo, te vezice i to, no onda su ga te obveze prema njoj počele gušiti. Naime nije se bio prevario kada je mislio za nju da je fifica, očekivala je od njega, "velikog frajera" da cupka oko nje kao mali psić, a njemu to nije bilo baš među prioritetima, vukla ga je po šopinzima po gradu, pratio ju je na bus i sva ostala sranja koja se očekuju od jednog normalnog dečka. Isprva je mislio da je zaljubljen, no onda mu je to polako počelo ić na živce.. I tako je prošao prvi tjedan prve prave Adelove veze.. Ostali su mu bili mnogo zanimljiviji..
Već početkom drugog tjedna ( koji mu se činio kao mjesec dana ) Adel je izašao na kavu sa bivšom fuck-frendicom, ona mu se jadala kako joj nedostaje, kako je u depresiji, a njemu su se klikeri počeli polako slagati u glavi pa je kava završila jednom od najboljih ševa u njegovom životu.
I tako se to nastavilo, redovito je prašio jednu, a u školi cmakao drugu; Kada se razbolio i ostao cijeli tjedan doma, obje su ga posjećivale svaki dan.. On bi obavljao svoje na kauču u dnevnom, a kad bi začuo zvono parlafona, brzo se obukao i sišao do ulaza gdje bi se malo cmakao sa curom koja se vraćala iz ili tek išla u školu, nije ga pitala da za koji je kurac ne zove gore, a i da je, on je imao spreman odgovor u stilu «Radije nemoj, gore je :
- leglo bakterija.»
- živi krš.»
- moja baba.»
- moj brat koji spava.»
I slične gluposti..
Sve je bilo lijepo i fino, Adel je čičio na dve stolice i nije se sekirao, bar ne do rođendana njegove cure, kada je Adel pizdio jer se našao u društvu njenih bivših dečkiju..
Od pozamašne zbirke tih ljudova, Adelu je pao mrak na oči, sve neki automobilizirani, ulickani sportski građeni (znate ono, tri kile gela, skup parfem i pivski trbušćić, a Adel jadan štrkljav i siromašan, neugleno odjeven i jeftinog dezodoransa..) kromanjonci, koji su nekada plazili i mazili ono što on sada plazi i mazi..brr..
Otišao on doma, puko mu film, vozio ju je neki njen bivši s crvenim Peugotom 206 u kojem se, sjetio se kako mu je pričala, ona ševila.. Hmm.. Drugi dan je cijeli nemili događaj zaboravio u naručju ljubavnice, točnije u trenutku kad su se njene slinave usne ovile oko njegove kare..
No, Adela je Iva počela gušiti, nije joj smetalo šta ju dijeli, ali se bojao za sebe, da se ne zarazi nekom boleštinom, i on je se riješio, brzo i efikasno, rekao joj je da je dobio spolnu bolest od neke treće i upalilo je.. Ostao mu je pakao od veze s osobom koja je bila vrlo dosadna i zatucana pa se riješio i nje, i to nakon jednog lijepog spoja, točnije odlaska u kino.. Malo je plakala i prekinjala ga, jer činilo mu se da ga voli, ali ga je bolio kurac, jer mu je ta veza samo zadavala glavobolje..
Kraj dijela prvog..
- 13:05 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
srijeda, 02.08.2006.
Arachidusova škola čitanja - dio prvi, VELIKA ŠTAMPANA SLOVA
Nakon podužeg posta, slijedi jedan kratak, zajebancije radi, dušu dao za sve one kojima se neda (ili, nedaj bože, neznaju) čitati, pa su tu radi njih i pomoć pri izgovaranju..
Mala napomena: prezimena i imena su namjerno bedasta, ali im nije namjera vrijeđati ikoga..
BUTIK KOD VESELOG ŠVABE
JESTE LI SE IKADA PITALI ZAŠTO SE TURISTI GLUPO OBLAČE?! OVO JE JEDAN OD MOGUĆIH RAZLOGA..
U JUŽNOM BERLINU, U JEDNOJ MALOJ TRGOVAČKOJ ULIČICI ČIJE IME NEMOGU NI IZGOVORITI, A KAMOLI NAPISATI, NAŠLA SE VESELA OBITELJ GOSPODINA ARSCHEFICHERA (ARŠEFIKERA), FRITZ (FRIC) ARSCHEFICHER, ŽENA MU HELGA TE DVOJE PREKRASNIH PLAVOKOSIH/OKIH TEENAGERA (TINEJĐERA), FRANZ JOSEF (FRANC JOZEF) I SESTRA MU ANNA MARIE (ANA), I TO BAŠ ISPRED BUTIKA "KOD VESELOG ŠVABE".. NAIME, OBITELJ ARSCHEFICHER JE ODLUČILA SILNE TEŠKO ZARAĐENE OJRE POTROŠITI NA LJETOVANJE NA JADRANSKOJ OBALI, I TO BAŠ U HRVATSKOJ ZA KOJU SU ČULI OD KOVACHEVICHA, NJIHOVIH PRIJATELJA HRVATSKOG PODRIJETLA KOJI SU IZ HRVATSKE IZBIJEGLI DEVEDESETIH GODINA PROŠLOG TISUĆLJEĆA, IZ XY RAZLOGA..
OBITELJ ARSCHEFICHER JE UŠETALA U BUTIK KOJEG JE VODIO STANOVITI ADOLF SCHWARZENEGGER (ŠVARCNEGER), PRAVIM IMENOM MIODRAG ĐAPIĆ , A NJEGOV SE BUTIK SPECIJALIZIRAO ZA PRODAJU, KREIRANJE ŠVERC PUTNIČKE ODJEĆE. TU SU FRITZ I NJEGOVI NAJMILIJI KUPILI TUCET ŠARENIH KOŠULJA IZ 80-IH (OSAMDESETIH) GODINA, SVATKO PO DVA KOMPLETA POPULARNO ZVANIH "SANDALE + BIJELE ČARAPE, 4 PREDMETA ZA JEDNU CIJENU", TE POKOJE KRATKE HLAČE KAKI BOJE (ONE ZA SAFARI) I ONE HLAČE ZA KUPANJE, ULTRA USKE PLIVAČKE ZA FRITZA ( KOJI BTW (BAJ D VEJ) IMA 130KG (KILOGRAMA) ) I BOKSERICE ZA FRANZ JOZEFA. KUPILI SU JOŠ I BADIĆE ZA ŽENE, ONE PAREE ( JER JE MODERNO ), ŠLAPE ZA SURFATI ( RADI JEŽEVA ), TE PLIVAČKE KAPICE I NAOČALE, A I KOJE ONE PRAVE NAOČALE TE PAR BLIJEDO ROZIH ŠEŠIRA OD UMJETNE SLAME I PAR KRIČAVO ROZIH VONDUTCH KAMINONĐIJSKIH KAPA.. ZADOVOLJNO UTRPALI TO U MERCEDES I KRENULI PREMA HRVATSKOJ..
KRAJ (?!)
- 17:33 -
Komentari (15) - Isprintaj - #
