ponedjeljak, 31.07.2006.
Jadanje jednog beskućnika..
Priča o problemima jednog mladića za one koji vole čitati..vi ostali ste fulali blog..
Problemi su za Arachidusa počeli još davne 85. godine prošlog tisučljeća, dok još nije bio u planu, kada je njegova buduća baba Fu koja je radila u jednom krojačkom poduzeću počela rano ujutro (oko 5:30) prije no što bi otišla na posao izbacivati njegovu buduću mamu iz kreveta i srati joj o tome kada će se udati i odseliti. Baba Fu je specifična, vrlo licemjerna osoba kojoj je Arachidusova majka smetala od trena kada se rodio njegov budući ujak, njen miljenik.. On bi dobivao sve što je htio, njemu je plaćen fakultet, njemu je poklonjen auto, on je bio alpha i omega te obitelji i na njega se uvijek pazilo, dok je njegova sestra, Arachidusova buduća majka, živjela u njegovoj sjeni i morala se sama skrbiti za sebe i svoje potrebe, a redovito i za njegove. Kada je zatrudnijela sa Arachidusovim ocem, Robertom, jednostavno je dobila nogu iz malog socijalističkog stana i morala prvo kod Robertove majke, a ubrzo zatim u podstanare s mužem i malim Arachidusom.. Nakon što se, zbog muževe ovisnosti o sredstvima za bijeg iz stvarnosti, besparice i neambicioznosti, brak raspao..
Arachidusova majka se nije više mogla vratiti kod babe Fu već je morala naći novog muža što je ubrzo i učinila.. Iz njenog drugog braka se rodio Arachidusov (polu) brat, po intelektu i većini stvari inferiorniji njemu, ali nikada se nisu među njima pravile velike razlike, te je počeo neki bezvezni rat.. Iako su Arachidusova majka i očuh napokon kupili svoj stan, velebna i presveta vojska neorođene republike im ga je oduzela jer je očuh odbio pridružiti joj se, naime Arachidusova je majka tek rodila njegovog brata, Renkya, i nije mogla raditi, a očuh je sa još jednim ustima za hraniti morao otići raditi u Italiju, nije mogao prepustiti obitelj siromaštvu i otići zginuti u neko selo koje ga se ne tiče za neki velebni cilj koji ga se također nije ticao..
U taj rat je otišao i Arachidusov otac.. skoro poginuo.. vidio stvari zbog kojih je postao vrlo tiha i povučena osoba.. i nikada ništa nije dobio za to..
U taj rat je otišao i Arachidusov ujak.. dodijeljen u elitne Tigrove.. zahvaljujući vezama povućen prije no što je primirisao front.. stekao status branitelja.. i dobio koju dionicu Plive..
Život se nastavio, Arachidus je odrastao u podstanarstvu i neimaštini sa svojim mlađim bratom dok su svi roditelji (majka, otac i očuh) otišli raditi u Italiju, majka je čuvala starkelje, otac se zaposlio u tvornici stakla, a očuh je radio kao soboslikar.. Svi njihovi pokušaji da se vrate u poslijeratnu domovinu završili su fijaskom.. Arachidus je narastao, krenuo u školu, a oni su se bnakon mnogih seljenja preselili u stan ( ironično ) preko puta stana babe Fu.. Vrijeme je prolazilo, Arachidusova se majka rastala od njegovog očuha jer je on kada ga je uhvatio drugi pubertet (poznat i kao kriza srednjih godina) u italiji našao drugu. Neko su vrijeme Arachidus, Renky i njihova mati živjeli kod babe Fu, tamo im je bilo grozno, njih četiri i dida koji je bio teški invalid i alkoholičar, ali poštena i dobra osoba, skučeni u malom dvosobnom stanu.. Naposljetku je našla novog dečka i odselila se u Pomer sa Renkyem, Arachidus je probao otić sa njima ali nije se pretjerano slagao sa prepotentnim i razmaženim maminim novim dečkom koji je volio dobru kapljicu, pa je, nakon što je dida umro ostao živjeti sam sa babom Fu, koja je njegovala kult svoga sina i njegovog unuka, svaki dan Arachidusu govorila kako su oni uspješni i dobri, a kada bi on popizdio nakon što bi mu njegov bratić, babin omiljeni unuk, mali Vidmario, razlupao sve makete koje je on brižno slagao i skupljao, ili bi mu pogubio pola Lego kockica ( Doduše Arachidus se nije više njima igrao, ali su mu bile drage jer je uz njih proveo mnoge sate djetinjstva ), ili su mu on i baba dirnuli u njegovu svetinju,jedino vrijedno šta je posjedovao, Playstation2 i izbrisali mu više od dvadesetak saveova sa memory kartice (namjerno, jer vlasnici PS znaju kakav je ritual za brisanje saveova, a Arachidus je imao više od tridesetak saveova..).
Arachidusu je dopizdilo slušati babu kako govori malom Vidu kako njega najviše voli, gledati kako mu poklanja njegove stvari bez da ga prije upita, kako o njegovoj majci govori kao o zadnjoj kurvi ismeću dok njegovog ujka i bratića uzdiže u nebesa, iako njegov ujak nije njemu ni Renkyu već godinama ništa poklonio za rođendane ili blagdane, a njihova je majka redovito darivala Vidmaria za takve prilike, pa se jednostavno stao sve rijeđe i rijeđe pojavljivati kući, došao bi samo jesti, prati se i spavati, sve češče samo spavati otkad se je zaposlio i našao poštenu djevojku kod koje je stao visiti po cijele dane..
Sve su se češče stale jevljati trzavice izmađu Arachidusa i babe Fu, čisto radi gluposti, jer bi slučajno nešto komentirao ili se prižalio u vezi sa njenom svetinjom malim Vidom, koji je sve češće ostajao prespavati kod njih.. Zadnja svađa je izgledala otprilike ovako:
Arachidus se zabavljao navečer slažući legiće sa svojim bratom na stolu u dnevnom boravku.. Baba Fu je sjedila u fotelji i kao i obično spavala pred upaljenim TV-om.. Renky se žalio na nedavni posjet malog Vidmarija koji ga je izmaltretirao, jer je Renky bio bolestan pa nije mogao pobjeći od kuće, a mali mu je jahao po vratu i pilio ga svojim vrlo mudrim rečenicama i pitanjima njemu svojstvenim nimalo visokim i nimalo glasnim glasićem, te na to kako baba sere da nas hrani a hrane nismo vidjeli danima, skuha nešto poštenije tek kad Vid dođe, inače se ili podgrijava ili se prže krumpiri, pa pošto se i Arachidusu i Renkyu prženo zgadilo, izgubili su više od pet kila svaki u vremenu od mjesec dana koliko je prošlo odkad je i Renky došao kod babe radi razmirica sa maminim dečkom..
Baba je čula dvoje braće kako je kritiziraju i kako spominju njenu svetinju pa je malo pukla.. "Vaša mater si je sama kriva..", "Vi ste septička jama, niste dostojni spominjati maloga Vidmarija, šta vam je on učinio?! On je najbolje i najpametnije dijete na svijetu?!..", počela je vikati na njih i bacila im sve legiće sa stola u stilu kako mala djeca bacaju figurice kad izgube u čovječe ne ljuti se.. Arachidus i Renky nisu mogli vjerovati svojim očima i ušima.. I tu je puklo.. Arachidus joj je u facu sasuo sve šta je mislio o njoj, derući se tako jako da je osjetio sopstvene glasnice kako pucaju, te krv kako mu se slila u lice čineči mu glavu bojeći mu glavu u grimiznocrveno. Renky je pokupio legiće na stol pa ih je baba opet šiknula natrag na pod, Arachidusu su glavom sijevale slike njegove babe kako krvari prerezanog grkljana, ili kako leti kroz teracu i ljubi vreli ljetni asfalt. Arachidus je već mogao osjetiti njen vrat među svojim rukama, no onda se skulirao, pomogao bratu da skupi legiće pa su zajedno otišli u sobu puštajući babu da se i dalje izderava kako je Vid super i kako su oni govna, i kako je njihova mater kurva, i kako ih ona hrani trgajući od svojih ustiju ( iako su joj oboje davali od svojih alimentacija za hranu i stan svaki mjesec, a ona je životnu ušteđevinu spiskala na uređenje stana, kojeg je grozno opremila tako da je sad sve osim Arachidusove sobe koja je imala parket i zelene zidove podsjećalo na bolnički odjel.. ).. Arachidus se zakleo da će se odseliti.. Ali gdje?! Kod majke nemre.. Otac je u Italiji.. Mora u podstanare.. i povijest se ponavlja..
- 18:33 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
subota, 29.07.2006.
Ahh..nema mi do cigarete..
Recite ne PUŠENJU! Cigarete ubijaju.. hmm..da.. Sve to stoji, ali tko uostalom želi živjeti zauvijek??
Znam,znam da cigarete smrde, ali su i odlićno sredstvo za tjeranje komaraca i raznoraznih letiećih insektoidnih beštija ljet jer je nikotin odličan insekticid.. I uostalom, nema boljeg feelinga od uvući topli dim smrti kada si živčan, ili kad si se pošteno najeo pa nemreš više ni pošteno disati, ili kad bi najradije razbio nekom glavu ( i onda kad razbiješ nekome glavu ) jer kako netko može znati da je živ, ako nikada nije bio blizu smrti, a sa svakom cigaretom ste 7 minuta bliže smrti..
Arachidus puši: MC ( Jer je jeftin ), York ( kad nemre naći onu jednu, jebenu kunu za MC ), te bijeli Walter dugi ( jer ih se duže puši ), Marlboro ( kad se ima para, iako mi je onaj prije bio draži od ovog srpskog sada..I onaj slovenski bijeli je jako dobar ), Ronhill lights ( To mi puši cura, ja ih ne volim, al kad kriza stisne, užicam i to..), a volim i prave cigare ( pogotovo Moods, iako se rijetko nađe para za to )..
Arachidusa je hvatala kriza
, plaća nikako da stigne, a zapalio nije od velikog biblijskog potopa ( bar mu se tako činilo ), iako je popušio cijelu kutiju sinoć navečer u rock klubu.. Kud će - šta će??, pitao se.. Provjerio je stanje u novčaniku, ali osim paučine i jednog simpa moljca koji je izletio u slobodu, nije našao ništa..
Pretresao je cijeli stan, nigdje ni lipe, sjetio se da ima još malo ganđe za crne dane, ali se nije htio napušiti, već mu je falio nikotin u vrajžoj krvi..
Niš, izletio je van u nadi da će uspijeti naći nekog od koga će užicati koju cigaretu..drek, vani srpanj, tri popodne, 36 stupnja u hladu, nema žive duše, ni onih pijanaca kreaj marketa koji inače gube dane u pivi i Yorku ( Yugoslavenskoj Osmoj Državi Kosovo s kojom nisi sam.. ).. Arachidus je na svoju nesreću otkrio da su svi ili na moru ili na nekom putu, uglavnom živa pušiona, a njega već stišću pluća od želje.. Niš, šeće on i šeće, dopali do centra kadli spazi tamo nekog cigu kako đabalebari u debeloj 'ladovini. s tračkom nade mu priđe kadli mu ovaj ko iz topa ispali: "Ej kompa, jel imaš cigaru?!". "Ma pička mu mile matere", pomisli Arachidus, već shrvan apstinenciskom krizom, pomirivši se s činjenicom da nema sreće, otpuzi polako doma u nadi da će tugu utopiti u hrani..
Kad ono doma..PRAZAN FRIŽIDER..Jebeš mu mater, režimi su se mijenjali, bio je socijalizam, bio je rat, bio je Tuđman, bio je SDP, sad je HDZ, uskoro će biti HSU ili HSP ( ipak u hrvatskoj ima najmanje milijun i po penzića koji nikako da umru, a fašizam je sve popularniji ), no taj je frižider uvijek prazan.. Arachidus s očajem u očima pogleda pauka kako mirno sjedi u mreži u bijelini kuta frižidera pitajući se dali je jestiv?! Nakon što je ustanovio da je, ali da nije previše ukusan, zalupi vrata frižidera i u ormaru nađe suhu koricu prek,prek,prekjučerašnjeg riječkog polubijelog koju je polagano cuclao s guštom cijeli dan..
Koja je poanta priče?? Nema je, napisah je samo da nepušaći i oni bogati vide kako je to kad se nema u ćemu utopiti tugu.. Zato vas molim draga djeco, nemojte se drogirati, ne trošite pare na nabrijavanje Bembare kojeg vam je tatica kupio, radije te pare udijelite meni da si kupim cigarete ili bar da napunim frižider, jer ako ga ja ne napunim, moja škrta baba koje nikad nema doma, a jede kod susjeda ili kod moje prababe u Fažani sigurno neće.. hehe,šmrc
..
- 16:56 -
Komentari (43) - Isprintaj - #
petak, 28.07.2006.
Krvava ševa..
Kako ljudi vide sex dok djevojka ima menstruaciju, mislim nije zabranjen - zdravstveno, no razgovorom sam otkrio da se mnogim dečkima gadi gurnut joj ga dok krvari, pa ili izbjegavaju svoju ribu dok ima mengu ili je tjeraju na oralno zadovoljavanje svojih potreba.. No šta je s ribama, njima je tijekom menstrualnog krvarenja libido pojačan do maximuna, počinje kulminirati negdje kod ovuliranja a vrhunac mu je prvih par dana menge..
Meni krv ne smeta, dapače, uživam u njoj jer služi i kao lubrikant, a cijela je vagina puno toplija tijekom krfarenja..mmm..nezgodno je jedino to što menstruacija često zna smrdjeti , pa ti se zgadi život..
Još bih jednu temu dodirnuo, a to je felacio (pušenje), kako to da neke djevojke vole, a neke ne, neke to rade preko kurca(hahaha), a neke s guštom, neke ti zubima oderu kožu, a neke ti ga drkaju usnicama ne dodirujući ga unutrašnjom stranom usne šupljine, neke puše energično, a neke usporno, neke pozornost obrate i na testise, neke gutaju, druge ne.. Ne kužim pogotovo ribe koje ga primaju analno ali im se pušenje gadi?!
Po meni idealno pušenje bi trebalo biti mekano i snažno, uz ručni rad i onaj jezikom, s guštom i interesom, bolje reći sa svom dušom.. a nakon takvog pušenja dečka prolaze trnci još najmanje 15 minuta..
Eh, još nešto, vjerujete li da prilikom oralnog sexa podjednako uživaju i davaoc i primaoc?
I zašto svi uvijek čitaju zadnji post, makar se prvi put našli na nečijoj stranici, ako vidim da je interesantno, ja volim pročitati sve, neznam vi..
- 18:24 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
četvrtak, 27.07.2006.
Kuda ide ovi svit / Jeli metrosexualnost in??
Danas sam bio na moru, prvi put nakon mase vremena.. Dođem na plažu, skinem se, odem se bacit u more kad primijetim koji sve kreteni na plaži oko mene.. Desno od mene dva talijana sa najnovijim rayban ultra muharkama i fudbalerkom kakva se nosila prošlog ljeta te nemogućim ultrauskim kupaćim gaćicama do koljena na cvijetiće..brr..trnci su me prošli kad sam se samo zamislio kako plivam u njima.. Lijevo od mene neki zgodni stariji komad u tanga toplesu sa golemim sisonima, djetetom i modno osviještenim mužem koji izgleda kao zadnji pešo..brr.. Izletim iz mora i primijetim par domaćih klinaca (cca 15,16god) koji također izgledaju kao pederi, u nekim FANCY kupaćima, svi ofarbani/zblajhani sa ogromnim cvikama i naušnicama sa ogromnim četvrtastim cirkonima na ušima..brr.. Što je najgore svaki od njih u naručju stišće neku naprlitanu anoreksičnu flundricu u skupim krpicama..Niš, lijepo se obrišem i pogledam prema frendu s kojim sam iša na more, izgleda mi ko da su ga ježevi izboli po leđima.. Pogledam malo bolje i sine mi, PA ON SI BRIJE VRAJŽA LEĐA, unfuckingbeliveable, pogledam okolo i snimim još takvih,ušminkanih, obrijanih obrva, obrijanih leđa, obrijanih prsa, obrijanih glava, obrijanih nogu..uh..obrijanih jaja?? Dobro ajde, mislim i ja si malo skratim aksilarne i pubične dlake ljeti, higijene radi, ali mi nebi palo napamet da se toliko brijem, mažem, lickam i sve pizdarije ko ovi.. Najbolji su mi dečki koji se mažu nekim skupim hidratacijskim kremicama, imaju oko pet različitih aftershaveova, sedam dezodoransa, tri roll-ona, tri sticka, najskuplje parfeme (Davidoff&co), briju ono malo dlaka šta imaju i svoj čmar,da bi ih drugi, njima slični, mogli lakše zguziti.. KATASTROFA.. Ali ja bi volio čut i tuđe mišljenje o temi, pogotovo ono ljepšeg spola?!..
- 19:18 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 24.07.2006.
cigareta i kalašnjikov..
Lupo je promatrao cigaretu kako polagano gori, mislima su mu jurile slike iz rata, sjetio se akcije "Nevrijeme" u kojoj je sudjelovao. "oslobađanje grada Frina..pih..", govorio je u sebi, nikako mu taj pokolj nije izlazio iz glave, mala dječica udova otrgnutih granatama kako krvare usred ceste pokraj svojih preminulih roditelja, raznijetih do neprepoznatljivosti. Krvavih lica zaleđenih u grimasama boli, očiju u kojima se zrcalio oganj gorućih zgrada, očiju prestravljenih pogledom na zaklane ljude, očiju sjetnih na mirnodopske dane kada se na ulicama mogao bezbrižno igrati nogomet s ekipom iz susjedstva, dok se sada igra krvavi paintball a umjesto lopti prozore razbijaju granate. Sjetio se Lupo i bitke za gradski trg, u kojoj mu je pred očima najboljek prijatelja Vucu zgazio neprijateljski tenk, pretvorio ga je u krvavu kašu zgnječenog mesa, kostiju, kože i izlučevina..
Cigareta je dogorjela do filtera i opržila Lupa po prstima trgajući ga iz bolnih sječanja. Pljunuo je kroz prozor šestog kata na kojemu je obitavao i ustao se iz naslonjača. Izgledao je kao olupina samog sebe prije deset godina. Nekada riđa kosu su mu išarale sjedine, iako je imao tek 31 godinu, smršavio je 15 kila, a njegova nekada svijetlo plave oči su dobile jezivo sivu nijansu. Krenuo je prema kuhinji kada mu je zazvonio mobitel, zvala ga je kćerka da mu javi da su je primili na matematičko-prirodoslovni fakultet u Izbrijegu, glavnom gradu smeća od države za koju se borio, i to zahvaljujući beneficijama koje je dobila zbog toga što je on imao status domovinskog branitelja i ratnog invalida. Sine mu misao da je ispao žešći licemjer, on koji je srao po sistemu i vladajućim lopinama, on koji je držao do svoje časti više nego većina ljudi do novca, on je dopustio svojoj kćeri da iskoristi totalno ne fer beneficiju direktnog upisa na fakultet.. Drukčije nije mogao, voli ju više nego samoga sebe, a zna da u postojećem sistemu, koliko god se trudila, bez tih beneficija nebi uspijela upisati željeni faks sa završenom frizerskom srednjom školom.
Lupa ja njegova savjest oko tog pitanja grizla iz dana u dan, pa on je ipak bio čovjek od časti, a dopustio si je tako nečasnu situaciju, sad više nema prava srati po vlasti, sad više nema obraza pogledati svoje prijatelje i istomišljenike u oči.. Prodao se, i to jeftino. Doduše, neki su ga prijatelji razumjeli, "Potreba čini svoje.", "Prilika čini lopova" , "Cilj opravdava sredstva." , tješili su ga bezuspješno, on se i dalje pred svima njima osječao kao izdajica jer je izdao svoje i njihove ideale, pa je nakon nekog vremena počeo aktivno razmišljati kako da im se iskupi.. i poput profesora Baltazara, dosjetio se..
Otišao je u šupu i ispod vreća krumpira izvukao svoj stari, prašnjavi Kalaš, šaržere, i omiljeni mu Colt45, pokupio još par granata koje su mu ostale iz rata, nekoliko starih krpa, gajbu boca Favorit piva i kanistar s benzinom. Par dana se pripremao, čistio zahrđalo oružje, podmazivao okvire da ne zaštekaju u ključnom trenutku, nabavio nove upaljače za granate te miješao molotovljeve koktele i kovao plan.
Lupo je ključnog dana obukao svoje najbolje odijelo (sivo sa velikim jastućićima na ramenima još iz doba socijalizma), obrijao se, spremio svu opremu u stari kožnati putni kufer i sjeo na Autotransov autobus za Izbrijeg. U isplanirano se vrijeme našao pred zgradom parlamenta u kojoj se upravo odvijala vrlovažna sijednica o vitalnom problemu hoće li, ili ne kupiti još jedan BMW za svoj vozni park te hoće li na slijedećem partyu servirati kulen, pršut ili oboje.. Lupo je ležerno ušetao u zgradu sa svojom 45-icom u futroli ispod sakoa, javio se na portu i predstavio kao stari ratni drug šefa osiguranja. Portir je provijerio dali ima ugovoren sastanak, a kad mu je glas iz telefonske slušalice potvrdio da se gospodin Lupo očekuje, propustio ga je.. No Lupo se nije uputio prema uredu šefa osiguranja, već se za tren oka našao pred vratima prostorije u kojoj su na sjednici nakon mukotrpnih dva sata viječanja izglasali da žele i kulen i pršut na slijedećem domjenku te da su im u voznom parku potrebna još najmanje dva BMWa, "Jedan od njih nek je Z3, fore radi" oduševljeno je uzviknuo jedan predstavnik vladajuće stranke..
Lupo je skupio svu svoju čast, nakratko se prisjetio ratnih sjećanja i svojih palih drugova, izvukao kalaš iz torbe i upao na sjednicu. Zatečeni politikanti nisu vjerovali svojim očima kad je Lupo počeo sipati rafale vrućeg olova po njima, nisu stigli ni okrenuti svoje dobro uhranjene mješine kada su se dobro odmjerenim zamahom po njima počeli prolijevati plameni jezici molotovljevih koktela, zastupnici su počeli u panici trčati svuda po parlamentu, no nije bilo mjesta na kojem ih Lupov metak ili granata nije mogla sustići i natjerati ih da na svojoj koži prožive patnje naroda kojeg su tobože zastupali.. Zaštitari, i sami bivši branitelji, ubrzo su stigli i popušili koji Lupov metak. "Žao mi je dečki, ali cilj opravdava sredstva", pomislio je kad je granatom raznio grupicu zaštitara, raznošeći ih u stotine komadića zakrvavljenog mesa.
Kad se uvijerio da su svi u parlamentu mrtvi ili bar pošteno osakaćeni, prinio je cijev svoje 45-ice na sljepoočnicu i sa smješkom na licu, siguran da je zadovoljio svoju čast i iskupio se pred svojim drugovim, stisnuo je okidači i pridružio se Vuci na nekom boljem mjestu. Priča se da je pucanj kojim si je odnio život odjeknuo diljem lijepe naše, najavljujući promjene..
- 23:23 -
Diskriminacija..pih..
Upisah filozofski, zicer, nije da sam ikad htio biti profesor, ali sam oduvijek volio pisati. Prvotni plan je bio da upišem medicinu, no to se izjalovilo jer vam se ja naime sam financiram..dobro, stari mi šalje 1000kn alimentacije, ali si ja od toga moram namiriti sve troškove u životu (stan, hrana, knjige, izlasci, cigarete, škola, odjeća..sve..
), što i nije tako lako.. No ajde, nekako sam uvijek prolazio odličnim i odlučio upisati neki faks, pošto je sve što sam isprva htio van mog ekonomskog dohvata, odlučio sam se za filozofski u svom rodnom gradu. Dođem na prijave, ono zicer, nema prijemnog, samo ocjene i motivacijski razgovor.. prođe to, pogledam listu kad su je objavili, primaju ih 16., 13 sa potporom ministarstva i 3. sa plaćanjem; ja ono 15. sa 93 boda, kao i moj kolega Licka koji je ispao 14. sa jednakim brojem bodova, predmeti koje su gledali uče se samo u Govnazijama
, tako da ni sa svim odličnim ocjenama nismo mogli imati više od 100 bodova, do je prvi na listi imao 144.Uglavnom na upisima su nam rekli da ako netko iznad nas odustane, da ćemo upasti sa potporom (čitaj đabe), odustalo ih je pet, a ispred nas su na listi iskrsnula pet imena domovinskih branitelja koja su sveukupno skupa imali bodova ko ja i Licka, tako da smo mi, ovako siromašni a talentirani, upali jedva, i to sa plaćanjem zbog vrajže diskriminacije učenika iz strukovnih škola i one još gore, političke, koja favorizira djecu sigurnih glasača, tj. hrv. branitelja; da mi je znati šta će se dogoditi sa generacijama talentiranih mladih ljudi koji su ostali prikraćeni visokog obrazovanja zbog nekog retardiranog zakona..hmm..
- 18:07 -
